Ovo nije samo zanimljiv povijesni zapis nego i savjet onima koji planiraju posjetiti San Francisco. Naime, u samom središtu grada, između banaka i nebodera, naći ćete jedan od najboljih i najstarijih ribljih restorana – Tadich Grill. Trenutačno slavi 168 godina svog postojanja.
Restoran koji je John V. Tadich kupio otvoren je 1849. godine, dakle u vrijeme kada je u Kaliforniji otkriveno zlato. Kupio ga je oko dva desetljeća kasnije i nastavio voditi punih 60 godina, iako ne uvijek na istoj lokaciji (zbog potresa i velikog požara). Prodao ga je braći Buich, također hrvatskim doseljenicima iz Dalmacije.
Naime, uspješna poslovna reputacija stečena pod određenim imenom u Sjedinjenim Američkim Državama vrlo se cijeni i gotovo uvijek nastoji se sačuvati. I danas, kao i nekad, restoran nije poznat samo po odličnoj hrani, nego i kao mjesto gdje se već naraštajima sastaje elita San Francisca i gdje se sklapaju veliki bankarski i trgovački poslovi.
Za to da je dalmatinska kuhinja postala poznata u ovom dijelu Amerike zaslužan je svakako John Tadich (Ivan Tadić). On je došao u Sjedinjene Američke Države 1872. iz Staroga Grada na otoku Hvaru, odakle mu je i supruga.
Ubrzo je postao uvažena i popularna osoba ne samo kao najistaknutiji ugostitelj već i kao vodeći član masonske lože, zatim kao predsjednik lokalnog odsjeka Hrvatsko-američke lige i kao član nekih drugih organizacija.
Tadich je često govorio o radu u svom prvom restoranu: "Gostima bih uvijek najprije pokazao naručenu ribu da se uvjere kako je svježa, a ako slučajno ne bih imao onu koju su željeli, odjurio bih kroz sporedna stražnja vrata u najbližu ribarnicu i pobrinuo da se udovolji njihovim željama".
On, a i današnji vlasnici, nikad ne odstupaju od osnovnih tradicionalnih pravila. Riba mora biti potpuno svježa i uvijek pripremljena sa što manje začina koji ne smiju prevladati nad prirodnim okusom ribe. Što se jednostavnije pripremi, to će biti ukusnija. Bolje ju je ispeći manje, nego previše i uvijek je poslužiti odmah, tj. vruću.
Jasno, mora biti pripremljena na tradicionalni dalmatinski način (uz obvezno maslinovo ulje, papar, peršin, češnjak i malo paprike), bez obzira na to hoće li biti na žaru, pripremljena na brudet, kao francuski bouillabaisse, kao talijanska zuppa di pesce ili...
Uobičajeno je da se govori o bečkoj, francuskoj ili talijanskoj kuhinji, no sudeći po posjećenost toga restorana, na isti način moglo bi se govoriti i o dalmatinskoj kuhinji, koja svakako zaslužuje visoko kulinarsko priznanje.
Na kraju, ako vas put nanese u San Francisco, preporučujem da na broju 240 California Street posjetite Tadich Grill restoran.
Vladimir Novak, 1988.
