Naslovnica Priče

Pitao sam majku zašto me nije naučila hrvatski špreheniti

Kada je naš pajdaš predložio da razgovor nastave na hrvatskom, mladić ga tužno pogleda i reče da zna tek nekoliko riječi, da mu je zbog toga vrlo neugodno, ali se ne osjeća krivim jer su roditelji razgovarali s njim samo njemački, a hrvatski se govorilo vrlo malo – gotovo nikako
08. studenoga 2018. u 10:19 0 komentara 1679 prikaza
Ravnica
Foto: Goran Ferbezar/PIXSELL

Otkako je u mirovini Štef često putuje vlakom na relaciji Berlin-München-Zagreb i koristi svaku prigodu za što bolje upoznavanje svojih suputnika. Vjerojatno je i on nekima od njih zanimljiv pa mu prvi počinju postavljati pitanja od kojih su neka posebno interesantna i vrlo pažljivo odabrana. 

Gradnja Priče gastarbajtera 'Vraćaju se naše Švabe, kaj su mislili da buju zanavijek uživali u Njemačkoj?'

Naš pajdaš je znao da putnici koji putuju na kraće relacije ne postavljaju baš previše pitanja jer da bi se nekoga bolje upoznalo potrebno je prevaliti mnogo više kilometara i željezničkih postaja. Iako je Štef već odavna prešel šezdesetu, moral je sam sebi priznati da mu je puno lakše komunicirati s mladim osobama, nego sa svojim vršnjacima koji uglavnom postavljaju pitanja o zdravlju ili visini mirovine. 

Kada je nedavno u Berlinu sjeo u superbrzi ICE vlak za München, iznenadio se da je vagon drugog razreda bio poluprazan, a slobodnih mjesta koliko hoćeš, što baš i nije tako čest slučaj. Poveselio se da će, možda, ostati tako do krajnjeg odredišta i da će moći, u miru, pročitati hrpu novina te riješiti nekoliko rebusa i križaljki.

More Izravnim vodovodom Gastarbajter koji je pitku vodu iz Gacke doline htio prodavati Arapima

Zadubivši se tako u čitanje niti ne primijeti da je u Nürnbergu, u vagon ušao veliki broj putnika i da je, u prazno mjesto do njega, sasvim potiho, sjeo jedan mlad čovjek. Štef ga primijeti tek kada je iz putne torbe izvadio računalo i s njega počeo "skidati" podatke i olovkom ih unositi u malu bilježnicu. 

Vidjevši da je spremio novine, mladić mu na njemačkom reče da neka slobodno nastavi s čitanjem jer ga to nimalo ne smeta i da će, ako se slaže, kada završi "surfanje" popričati o čemu pišu novine. Štefina se složio s prijedlogom i nastavio listati "Večernjak". Naš pajdaš ne primijeti da je njegov mladi suputnik već prije pola sata pospremio računalo u putnu torbu i diskretno gledao u "Večernjak". 

Ivan Milčec Ne može se sjediti na dva stolca Muke gastarbajtera u Njemačkoj. Ostati ili otići?

Zamolivši za oprost što ga prekida u čitanju, mladić upita Štefinu je li Hrvat, a ako je rado bi znao iz kojeg je kraja. Nakon što mu potvrdno odgovori i reče da je rođeni Zagrepčanec, mladić reče da su i njegovi roditelji Hrvati, a da sada putuje u Varaždin baki u posjet. 

Kada je naš pajdaš predložio da razgovor nastave na hrvatskom, mladić ga tužno pogleda i reče da zna tek nekoliko riječi, da mu je zbog toga vrlo neugodno, ali se ne osjeća krivim jer su roditelji razgovarali s njim samo njemački, a hrvatski se govorilo vrlo malo – gotovo nikako.

Berlin Hrvat u Berlinu Gastarbajter koji je volio čašicu

Na upit kako će se sporazumjeti s bakom, odgovori da u susjedstvu živi njegova ujna koja će biti tumačica. U Münchenu, na rastanku, s tužnim osmjehom na licu, Tomislav (tako se mladić zvao) na lošem hrvatskom reče: "Znate gospodine, ja sam viel puta mamu fragenio zašto me nije naučila hrvatski špreheniti i ona mi na to zagenila da ću ionako, kao i mnogi drugi, u Njemačkoj blajbeniti pa nije potrebno s hrvatskim se kempfeniti."

 

Priča iz knjige Ivana – Iveka Milčeca "Pod starim hrastom" o životu hrvatskih gastarbajtera u Berlinu

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.