Naslovnica Priče

Gastarbajter koji je pitku vodu iz Gacke doline htio prodavati Arapima

Senzibilni Matek stane na Jožinu stranu i reče da ni bogata Njemačka ne bi mogla uložiti milijarde eura, koliko bi koštao Josin projekt, te ga drhtavim glasom upozori na ponašanje jer do sada u klapi "pod starim hrastom" nije bilo psovki, pa tak treba i dalje ostati
14. rujna 2018. u 00:00 1 komentara 1765 prikaza
More
Foto: Ivana Ivanović/PIXSELL

Navek se vu našemu narodu znalo reći da pametni ljudi imaju napretek dobrih ideja. Tako se i među junacima "Berlinskih priča" našlo nekoliko bistrih glava koje su znale što govore i što žele, ali bilo je i takvih koje su mudrovale pa su, na kraju, uvrijeđene odustale od svojih, slobodno se može reći, vrlo naivnih ideja. 

Berlin Hrvat u Berlinu Gastarbajter koji je volio čašicu

Tako je novopridošli Joso na sve načine pokušao uvjeriti staru škvadru da bi vrlo kvalitetnu, pitku vodu iz Gacke doline trebalo izravno prodavati Arapima, tj. naša država treba sagraditi vodovod do Riyadha, a ne, kao što se predlaže, puniti u Lici boce vodom pa ih onda prevoziti brodovima do žednih beduina. 

Na Jožinu primjedbu, da je gradnja na tisuće kilometara vodovoda preskupa, da naša Vlada nema dovoljno novca ni za socijalu, pametni Joso mu odbrusi da nema pojma o tržišnome gospodarstvu, a da bi bio uvjerljiviji, pokaže mu - bosanski grb. 

Senzibilni Matek stane na Jožinu stranu i reče da ni bogata Njemačka ne bi mogla uložiti milijarde eura, koliko bi koštao Josin projekt, te ga drhtavim glasom upozori na ponašanje jer do sada u klapi "pod starim hrastom" nije bilo psovki, pa tak treba i dalje ostati.

Potom se za riječ javil još jedan, kao od brda odvaljen, novak po imenu Štemer priznajući da nije baš previše pametan, ali da je zato jak i da bu se on, ak bi zgustilo, pobrinul za red.

Priče iz Starog hrasta Ovako su nekad izgledali dani naših gastarbajtera u Berlinu

Škiljavi Mile prigovori ostalima da nije fer što su mu kao vrane graknuli na Josin prijedlog koji zapravo i nije tako loš, tj. pogrešno je shvaćen pa zbog toga nije potrebno dizati tenzije. Na to se povratnik Frenki počeo smijati i mahati golemim rukama kao da tjera ose.

"Videl sam sedam svjetskih čuda", a Josin vodovod je osmo.

"Da je riječ o nafti, to bi Ameri sigurno financirali, ali, molim vas, koji bi luđak uložio toliko novca za vodovod koji bi zbog velike udaljenosti sigurno presušio", gromkim glasom reče povratnik i nastavi se smijati. Vidno uzbuđeni Joso predbaci Frenkiju da, unatoč tome što je dugo živio u Americi, nema pojma što je demokracija i pravo na vlastito mišljenje.

Bodul Tonček, gorljivi pristaša demokratskoga ponašanja, prigovori ostalima što šute i ne javljaju se za riječ jer bit njihova druženja i jest razmjena mišljenja i gledanje na hrvatsku problematiku iz udaljenog, berlinskog kuta. 

Vidjevši da bi situacija mogla izmaknuti kontroli, glasnogovornik Jure mirnim glasom reče kako se uvijek zauzimao za demokratski dijalog pa je zbog takva uvjerenja bio nepoželjan za bivši, jugokomunistički režim.

Prema njegovu mišljenju, u mladoj hrvatskoj državi neki su očito pogrešno shvatili demokraciju i umislili si da mogu raditi što ih je volja, da zbog sitnih grijeha ne mogu biti kazneno gonjeni jer, Bože moj, sad imamo slobodnu zemlju.

Ilustracija Opasni ljudi Među šibicarima na berlinskom kolodvoru: Poznato lice vješto je premještalo kuglicu

Jure je tjeraju doma i kako više nema posla za strance. Takva i slična naklapanja čuju se po cijeloj našoj domovini, netko se i veseli tomu pa pun zlobe zna reći "hvala Bogu, vraćaju se naše Švabe kaj su mislili da buju zanavijek uživali u Njemačkoj".

Vikijev govor prekine škiljavi Mile upadicom da kakav je to užitak hrmbati po cijele dane u rudniku, na baušteli, pometati dreke po ulicama njemačkim! Stranac, to je gorka sudbina gastarbajtera a ako nas baš i stjeraju, bume se nekak snašli.

Neki će se uključiti ne samo u malu nego i u veliku privatizaciju. Buju raznim skepticima pokazali da ih nisu Nijemci badava proglasili za najbolje radnike među strancima. Budući da je glasnogovornik šutio i pajdaši zatražiše da je na njemu red da da završnu riječ. Jure se kiselo nasmiješi i reče da se s njima slaže, ali da su diskutirajući o svemu i svačemu ispustili nekaj što je i te kako važno, a to je da su neki iz udruge "Stari hrast" zaboravili kad su zadnji put prisustvovali nedjeljnoj misi a, kaj je još veća sramota, "ispisali" su se, zbog nekoliko eura crkvenog poreza, iz katoličke vjere.

Policija Priče gastarbajtera Kako sam skupinu prognanih bosanskih Hrvata spasio od berlinske policije

"Ne smijemo se bojati ako nas stjeraju, imamo domovinu koja je stvorena u krvi i suzama, imamo se kam vrnuti, a ako bu njemačko gospodarstvo trebalo radnu snagu, sigurno će reći: Dragi Hrvati, mi vas trebamo. Dojdite nam opet!"

 

Priča iz knjige Ivana – Iveka Milčeca "Pod starim hrastom" o životu hrvatskih gastarbajtera u Berlinu

  • Avatar PLEN_KI_MOON
    PLEN_KI_MOON:

    Pa da ima zdrave pameti i mozga dogovorili bi sa Arapima DEAL na način mi vama 30% jeftiniju vodu od svjetskog prosjeka cijene a vi nama 30% jeftiniju naftu! Fantastičan DEAL za obje strane!