Ako poželite iskusiti vožnju legendarnim starinskim tramvajem u San Franciscu, nikako nemojte napraviti pogrešku kao ja pa otići na popularno križanje ulica Market i Powell u blizini slavnog Union Squarea. Ovdje vas lako može dočekati dugi red turista koji imaju istu namjeru kao i vi pa biste lako mogli izgubiti sate čekajući u dosadnom redu umjesto da uživate u razgledavanju ovog zadivljujućeg grada. Znalci znaju da je puno lakše "Cable Car" pokupiti niz ulicu, nego na okretištima...
San Francisco jedno je od najpoželjnijih mjesta u Americi. Samo se trebate malo naviknuti na čestu maglu, vjetar i nešto hladnije ljeto nego što biste to očekivali u sunčanoj saveznoj državi Kaliforniji. U ovom se zaljevskom dragulju spojio turizam i biznis, a grad je dosegao nove razine bogatstva na krilima tehno buma obližnje Silicijske doline.
Sve to rezultiralo je i porastom cijena nekretnina pa je lani San Francisco izbio na vrh liste najskupljeg grada po troškovima stanovanja. Naime, ovdje se cijene najamnine stana kreću oko vrtoglavih 3.500 dolara – prosječno!
Također, San Francisco u vrhu je najskupljih gradova za život u Americi, ispred je samo New York. Unatoč svemu tome, grad buja, a baš u financijskom središtu San Francisca odlično posluje i jedan od najstarijih restorana u gradu, ali i u cijeloj Kaliforniji – Tadich Grill. Do njega možete stići vozeći se i starim tramvajem jer se nalazi u California Streetu, ulici kojom prolazi jedna od samo tri linije Cable Cara.
U restoranu kažu da vjeruju da je Tadich Grill treći najstariji američki restoran koji radi bez prestanka – dulju neprekinutu tradiciju imaju samo Oyster House u Bostonu (1826.) i Antoine's Restaurant u New Orleansu (1840.). A tom nizu možemo dodati još jedan nevjerojatan podatak – cijelo vrijeme u ovih 170 godina vlasnici Tadich Grilla su – Hrvati!
Davne 1849. godine restoran su otvorila trojica hrvatskih iseljenika: Nikola Budrovich, Frano Kosta i Antonio Gasparich. Zapravo, biznis su počeli tako što su podigli šator i stavili natpis "Coffee Stand" na isturenom molu Long Warf koji se prostirao oko 800 metara prema pučini. Stotine brodova tu je pristizalo na vez, a po cijeloj duljini mola bili su nizovi štandova, dućana, saluna, kockarskih šatora...
Upravo je 1849. jedna od najznačajnijih godina u povijesti San Francisca – naime tu godinu obilježava slavna kalifornijska "zlatna groznica". Zlato je zapravo pronađeno godinu ranije – još u siječnju 1848. godine ali, dakako, u to doba vijesti su se sporo širile na drugi kraj kontinenta pa je tek sljedeće godine navalila prava masa avanturista. Procjenjuje se da je zlatna groznica dovela barem 300.000 ljudi u Kaliforniju. A dolazili su iz svih dijelova Amerike, ali i iz drugih zemalja. Zapravo, jedan od trojice originalnih osnivača hrvatskog restorana u San Franciscu Antonio Gasparich krajem 50-ih godina 19. stoljeća također je odlučio okušati sreću u traženju zlata...
To je doba Divljeg zapada pa nije čudno da je u to vrijeme putovanje s istoka na zapad Amerike bilo vrlo dugotrajna i opasna misija, često i pogibeljna. Mnogi su zbog toga putovali brodom oko Amerike, a putovanje je znalo potrajati i po godinu dana...
Stoga su u tu akciju najčešće išli mladi ljudi željni avanture i puni nade za bogatstvom. A ti su ljudi bili i prvi gosti preteče Tadich Grilla. Nakon štanda proširili su se u salun na novoj lokaciji bliže centru pod imenom New World Coffee Stand. Od 1882. do 1912. godine restoran se zvao Cold Day Restaurant. Značajnu ulogu u povijesti restorana imao je Hrvat John Tadich koji je kao 16-godišnjak stigao u San Francisco nakon dugog putovanja s Hvara. Godinama je radio po barovima i restoranima, a na kraju je završio baš u hrvatskom salunu, kojeg je na kraju i kupio 1887. godine.
Veliki potres koji je 1906. godine zadesio San Francisco porušio je veći dio grada, a između ostalih i Cold Day i još jedan obližnji hrvatski restoran Adriatic koji je vodio Hrvat John Sutlich. Sutlich i Tadich udružili su se i izgradili novi restoran na novoj lokaciji, a od 1912. Tadich se odlučio osamostaliti i mijenja ime restoranu u Tadich Grill, pod kojim je poznat i danas.
Za nedavnog posjeta San Franciscu uvjerio sam se da je restoran popularan i danas – u rano popodne Tadich Grill je pun, jedva sam našao mjesta uz šank.
Dočekao me prvo David Hanna, prvi suradnik današnjeg vlasnika Michaela Buicha i glavni menadžer Tadich Grilla posljednjih osam godina. Hanna je, dakako, prilično dobro upoznat s bogatom tradicijom restorana:
– Znam da su ga otvorili Hrvati još 1849. i da su počeli sa šatorom na molu. Služili su kavu i ribu mornarima. S vremenom se lokacija mijenjala, i to osam puta po financijskom središtu San Francisca, no od prvog dana restoran je u hrvatskom vlasništvu.
Tadich Grill sada je u vlasništvu Hrvata Michaela Buicha, a njegova obitelj upravlja restoranom već tri generacije. Obiteljski biznis mogle bi nastaviti njegove tri kćeri, govori nam Hanna, koji otkriva i to da su gosti većinom poslovni ljudi iz obližnjih tvrtki, ali dolazi im i mnogo turista.
Ističe nam i što se najviše traži s menija:
– Nažalost, nemamo hrvatske hrane na meniju. Imamo 50 jela u ponudi, ali Cioppino nam čini 25 posto svih narudžbi. To je, recimo, mediteranska varijanta gulaša s morskim plodovima. U bilo kojem drugom restoranu u San Franciscu vidjet ćete da stalno mijenjaju menije, smišljaju nove načine kuhanja, a mi nudimo isto i gosti su prilično dobro upoznati s našom ponudom – zaključuje Hanna.
Cioppino
U restoranu nakon svih ovih godina i dalje vole tradiciju, isto osoblje radi godinama. Preci današnjeg vlasnika Michaela Buicha preuzeli su restoran još 1928. godine. Od 30-tih godina 20. stoljeća tri brata vodila su biznis: Mitchell S. Buich i Louie Buich bili su kuhari, a Tom Buich (Mitchell S. Buich) bio je frontmen.
Od 1967. Louiejevi sinovi Robert i Steve kupuju zgradu na adresi Ulica California Street 240, gdje se i danas nalazi restoran, a Louiejev unuk Michael počinje raditi u restoranu od 1989. godine i vodi ga još uvijek i danas iako je umalo završio u drugom biznisu – tehnologiji!
Upitao sam Michaeala je li kad požalio što se ipak nije odlučio za tehnologiju jer je upravo San Francisco jedno od najjačih tehnosredišta svijeta.
– Istina je, radio sam dosta s tehnologijom sredinom 80-ih i bilo je vrlo zabavno. Ali, odrastao sam radeći u restoranu i to je isto bilo zabavno. Na kraju sam odlučio održati tradiciju obiteljskog biznisa i tako se nastaviti družiti se sa stanovnicima San Francisca i posjetiteljima. I moja djeca radila su u restoranu, kao i u svojim profesijama. I oni su vrlo uzbuđeni i zainteresirani nastaviti obiteljsku tradiciju – kaže nam Mike Buich koji ima tri kćerke.
Svjestan je duge tradicije Tadich Grilla i nasljedstva obitelji Buich:
– Vrlo smo ponosni na naše naslijeđe i osjećamo se blagoslovljeni da možemo nastaviti tradiciju koja je počela prije 170 godina i vrlo je živahna i danas – poručuje optimistično Buich.
On se s obitelji preselio u gradić Lafayette pokraj obližnjeg Oaklanda, vrlo popularnu zonu s najboljim školama u Zaljevskom području San Francisca (Bay Area).
U Tadich Grillu rade i dva konobara Hrvata, Stjepan Burić i Jure Bracanović.
– Došao sam u Tadich Grill preko preporuke prijatelja iz Hrvatske. A prvi put sam posjetio ovaj restoran još prije 35 godina kada sam prvi put stigao u Ameriku. U Tadich Grillu jako je dobro, povezanost s domom malo olakšava stvari. Nekoć prije imali su i hrvatskog kuhara, ali sada mislim da hrvatska hrana ovdje ne bi bila atraktivna. Naša kuhinja nije dovoljno začinjena za ovdašnje ukuse – kaže nam Jure Bracanović (56) koji je inače s Hvara, baš kao i John Tadich.
Dio obitelji i dalje mu je na Hvaru, a svake godine ljeti i zimi obavezno otputuje u Hrvatsku:
– Bio sam za Božić na Hvaru. Bilo je hladno, ali uvijek rado idem kući iako je lijepo živjeti u Kaliforniji. Ovdje sam zapravo dulje nego što sam živio u Hrvatskoj – sjetno zbraja Bracanović prije nego što sam ga pustio da se posveti gostima. U restoranu i dalje nema nijednog slobodnog mjesta.
Izlazim iz restorana i pogledom pratim nebodersku panoramu financijskog središta grada dok po California Streetu turisti hvataju tramvaj. Vrijeme je da i ja uhvatim jedan...
S prvim Parabrodovim i prvim Vlakovima bjezali su mnogobrojni Hrvati iz siromasne Domovine. Stoljeca prolaze a nista se u HR promijenilo nije, bjezi se istim ako ne i jacim tempom iz "ljepe Nase". Nikada Hrvatska nece omoguciti zivot svom puku na nivou srednjevropljana. Lopovi, Uljezi, Megalopovi, Uhljebi, lazne Diplome i Titule dovele se do "Pseudo-, -Inteligencije i -Elite" te se ta drzava s pogonom tih neznalica vodi direkno u propast ekonomsku i demografsku. Nastala je jedna reanimirana, revitalizirana i reintronirana te ne lustrirana nasljedna generacija Komunista koja mafijasko umrezenim sistemom unistava i ovu Tudmanovu Tvorevinu. Iskreni domoljubi su protijerani u misiju rupicu i sute. I za 50 godina mozete pisati iste clanke, kao sto vidimo po egzodusu iz Hrvatistana.