O vjerskom životu australskih Hrvata u vrijeme nastajanja hrvatskih katoličkih centara govore nam pisani izvori iz tog vremena. Tako je godine 1964. na Radio Vatikanu u nekoliko emisija bilo govora o životu Hrvata u Australiji. U tome izvješću, koje je prenio hrvatski vjersko-kulturni mjesečnik "Hrvatski dom", stoji zapisano: "Australija je misijska zemlja, iako je kršćanstvo uhvatilo duboko korijenje, još iz vremena prvih naseljenika početkom prošlog stoljeća! Irski prognanici bili su prvi Kristovi misionari pod južnim križem 'Terrae Australis'. – I danas još poneki biskup, diljem ovog prostranog kontinenta, nosi irsko ime svojih predaka kao i većina
katolika. Dapače, i jedan australski nadbiskup, čiji je otac rođen pod sunčanim žalima jadranskoga otoka Brača, nosi po majci irsku krv (nadbiskup dr. Mate Beović – Adelaide). Kažu, da su prvi hrvatski useljenici, uglavnom pomorci, stigli na australijsko tlo još krajem 19. stoljeća.
Između posljednja dva rata emigracija je iz Hrvatske bila još znatnija. Posebno iz Dalmacije i Međimurja. O tima prvima hrvatskim naseljenicima iz Međimurja izišla je stručna knjiga u izdanju Australskog nacionalnog sveučilišta, a koja je pobudila veliko zanimanje u intelektualnim krugovima. Poslije završetka Drugog svjetskog rata uselilo je tisuće hrvatskih emigranata u donedavno čistu anglosaksonsku zemlju. U novim životnim prilikama australski su Hrvati osjetili potrebu za svojim narodnim svećenicima.
Enciklika Pape Pia XII. Exsul familia riješila je i taj gorući problem. Nekoliko hrvatskih svećenika došlo je u Australiju i preuzelo dušobrižnički rad među raštrkanim stadom. Unatoč velikim poteškoćama, zbog golemih udaljenosti, hrvatski su dušobrižnici postigli zamjerne rezultate koji premašuju sva očekivanja.
Danas, usred dvomilijunskog grada Melbournea, postoji hrvatska crkva, posvećena bl. Nikoli Taveliću, u kojoj se svake nedjelje sabire više od 500 hrvatskih vjernika kako bi prisustvovali službi Božjoj. Hrvatski dušobrižnici izdaju i vjersko-kulturni mjesečnik Hrvatski dom za iseljenike Hrvate u Australiji i Novom Zelandu.
Kruna je uspjeha bila, kada su stigle u Australiju četiri časne sestre pripadnice hrvatske provincije Klanjateljice Presvete Krvi. Časne sestre smjestile su se u svom novom samostanu Nazaretu, koji se nalazi tik uz crkvu bl. Nikole Tavelića. Što su postigle te četiri skromne redovnice u samo šest mjeseci svoga boravka u novoj sredini, nadilazi sva predviđanja.
Njihova prisutnost ne samo što je utjecala na vjerski zanos među iseljenim pukom iz Hrvatske, nego, štoviše, one prionuše odgojnom radu za dobro zajednice koja ih je pozvala. Odmah po dolasku otvoriše dječji dom (vrtić) i zabavište za izvanškolsku djecu. Zatim osnovaše dječji crkveni zbor. Jedna časna sestra daje privatnu obuku iz glazbe. Druge dvije vode Nadopunsku hrvatsku školu za djecu hrvatskih iseljenika, koju pohađa više od 50 učenika. Časne sestre obilaze obitelji, bolesnike po bolnicama, starce i udaljene naseobine hrvatskih iseljenika. Danas su časne sestre nezamjenjiv dio hrvatske kolonije u zemlji Capitain Cooka. One su duhovni smisao svega vjerskog gibanja i žara".
Tako je Radio Vatikan opisao veliki zanos u dušobrižničkom radu hrvatskih svećenika, redovnika i redovnica među hrvatskim iseljenicima u Australiji. Iako je u Melbourneu prije dolaska vlč. Josipa Kasića postojao neki ustaljen oblik pastoralne skrbi za hrvatske iseljenike, to se sve ponajviše svodilo na povremeno slavlje svetih misa po australskim crkvama koje su im u određeno vrijeme bile stavljene na raspolaganje, ali ipak se mora reći da je s vlč. Kasićem i osnivanjem Hrvatskoga katoličkog centra u Clifton Hillu započeo sustavan pastoralni rad među katoličkim Hrvatima u Victoriji. Poslije se taj rad razvijao te je na tim temeljima mogao biti izgrađen oblik dušobrižništva koje i danas susrećemo u ovoj australskoj državi.
"Ruka Gospodnja bijaše nad njima" o 50 godina pastoralne skrbi među Hrvatima Melbournea, 2014.
