Hrvatska zajednica u Brazilu može se pohvaliti nizom umjetnika pridošlih iz Lijepe Naše ili hrvatskog podrijetla, posebno ako govorimo o našoj slikarskoj koloniji, a spomenemo li samo nekoliko njih, to su: Carlos Kiš, Petar Šeman, Jorge Franulić, Vitomir Salić...
Obrazovanje od Milana do Zagreba
Rođen u obitelji Stjepana i Rože, rođ. Špigić, u Muntiću, mjestu pokraj Pule, 1. svibnja 1924. godine (ondašnjoj Kraljevini Italiji), u ranoj dobi ostaje siroče te kao mladić počinje raditi kao kovač, pekar, a služi i u mornarici.
Silvio Pletikos počeo je učiti slikarstvo s Alfonsom Guglielmijem u Milanu 1942. Najteže razdoblje prolazi za vrijeme Drugog svjetskog rata kada završava u logoru, gdje upoznaje buduću suprugu Lilianu Janko. Nakon završetka rata pronalazi spas u umjetnosti i pohađa Školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu, gdje studira od 1947. (1949.) do 1954. godine.
Diplomirao je na Odjelu za dekorativno slikarstvo 1954. godine te nakon završetka školovanja neko vrijeme predaje u toj školi. Od 1954. do 1959. radio je kao nastavnik crtanja u osnovnim školama u Vodnjanu i Fažani, a u Juršićima je radio kao učitelj "likovnog, tehničkog i fizičkog odgoja" u višim razredima osnovne škole. Bio je i nagrađen za uspješan pedagoški rad, odnosno za rad na likovnom odgoju učenika, a njegovi učenici redovito su sudjelovali te bili pohvaljeni i nagrađivani na nacionalnim i međunarodnim izložbama te natjecanjima dječjih likovnih radova. Surađivao je i s profesorima Škole primijenjene umjetnosti u vezi s izdavanjem knjige o likovnom odgoju. Dok je živio i radio u Vodnjanu bio je član Nogometnog društva (kluba) Vodnjan.
Istarski slikar riba na jugu Brazila
Početkom 60-ih kreće u Brazil, na poziv jednog brata koji je već živio u gradu Ribeirao Pretu, u unutrašnjosti savezne države Sao Paulo, gdje živi od 1961. do 1965. godine. Održava prvu individualnu izložbu i radi na lokalnom fakultetu, a onda dvije godine provodi u mjestu Passo Fundo na samome jugu zemlje uz granicu s Argentinom gdje drži tečaj crtanja i slikarstva, a istodobno sudjeluje na mnogim izložbama: Međunarodnom bienalu u Sao Paulu, Prvom i trećem salonu suvremene umjetnosti u mjestu Campinasu...
Godine 1967. seli se u Sao José, obalno mjestašce u državi Santa Catarini koje ga je svojim izgledom i blizinom mora snažno podsjećalo na rodnu Pulu, i tamo pušta svoje korijene. No, nije to učinio samo na osobnoj razini, nego počinje djelovati i na umjetničkom polju, obrazujući niz umjetnika u glavnom gradu te pokrajine, Florianopolisu, gdje stvara kritičnu masu koja će oblikovati razvitak i sadašnje stanje ove države sa sedam milijuna stanovnika.
Vlastitim zalaganjem Silvio Pletikos pomogao je pri otvaranju Muzeja moderne umjetnosti Santa Catarine (MASC) gdje se održao prvi kolegij suvremene umjetnosti i gdje aktivno predaje do 1972. godine. Nastavlja također s izložbama u Brazilu i izvan njega, ima 40 izložbi u razdoblju od 1967. do 1997. godine što upućuje na njegov izniman rad i stvaralaštvo. Tako se pročulo o "ribarskom slikaru", tj. "slikaru riba" budući da su ribe stalni motiv u njegovim radovima, stalno nadahnuće njegova rodnog kraja i mora koje je tražio u svojim putovanjima i selidbama.
Gotovo svi značajniji umjetnički stilovi i slikarske tehnike mogu se pronaći u opisu junaka naše priče: Michelangelo, Van Gogh, Picasso, Cézanne i drugi. Niz godina radio je s materijalima loše kvalitete koji su mu narušili zdravlje (problemi s dišnim putovima i kožom) pa je odlučio stvoriti svoju tehniku – prvo stavlja sloj boje, zatim voska te ih onda oblikuje iglom kako bi izbjegao isparavanja i izravni kontakt. Može se pohvaliti i nizom titula: počasni je građanin Florianopolisa 1984. godine i također Sao Josea 2000., počasni član Akademije znanosti i umjetnosti Santa Catarine i suosnivač Instituta "Silvio Pletikos"; 2004. u mjestu Sao Pedro de Alcântara.
U rodnom kraju
Ipak, Pletikos nije izgubio kontakt s domovinom. U Puli je 28. kolovoza 1975. u Izložbenome salonu – Pula otvorena njegova samostalna izložba, a iste godine na natječaju "Istria Nobilissima" osvojio je prvu nagradu u kategoriji slikarstva za djelo "Kompozicija". To je djelo krasilo i naslovnicu zbornika nagrađenih radova te godine, a radovi nagrađenih predstavljeni su i u sklopu Salona "Istria Nobilissima".
Uz to, umjetnik je poznat po svome radu s djecom i mladima. Postavlja izložbu 2018. godine u samome MASC-u "Umjetnost kao oblik obrazovanja i slobodnog izražavanja i stvaralaštva djece" na kojoj su prikazani radovi njegovih istarskih učenika nastali između 1954. i 1959. godine kao izraz počasti svih onih koje je podučavao. U njegovo ime 2010. godine objavljena je i knjiga "Pintura de Silvio Pleticos" (Slikarstvo Silvija Pletikosa), autora Periclesa Pradea, koja je samo jedna u nizu publikacija posvećenih našem umjetniku za kojeg njegova domovina gotovo i ne zna.
Vjerujemo da je došlo vrijeme da se ovaj umjetnik i mnogi drugi umjetnici s brazilskom adresom vrate u okrilje Hrvatske i da naša publika dobije priliku upoznati ih i razumjeti put koji ih je naveo na iseljavanje, kao i uvidjeti baštinu koju su stvorili.
Barbara Buršić i Milan Puh
