U Sao Paulu nedavno je predstavljena knjiga "Hrvatska u Brazilu između 1918. i 1941: druga faza useljavanja". Svečanost je održana u Društvu prijatelja Dalmacije (SADA), privukavši više od 100 ljudi. Riječ je o trećoj knjizi objavljenoj u knjižnom nizu u sklopu projekta Povijest Hrvatske i hrvatskog useljeništva u Brazil pod vodstvom profesora Milana Puha.
Promocija je bila također dio Dana baštine grada Sao Paula u organizaciji Gradskoga ureda za kulturu, čija je svrha istaknuti raznolikost doprinosa raznih naroda razvoju spomenutog velegrada. Hrvatska je drugi put uključena u ovaj glavni kulturni događaj koji okuplja više od 500 ustanova, useljeničkog i ostalog podrijetla.
Dan ranije, dom SADA otvorio je svoja vrata svima zainteresiranima koji su željeli upoznati zajednicu i jednu od njezinih institucija, a zatim je uslijedio koncert kantautorice Elis Lovrić koja je došla u Brazil predstaviti svoj novi nosač zvuka "O canto da Ístria", prepjevan na portugalskom jeziku. Predgrupa Lovrićevoj bio je novoosnovani glazbeni sastav Frana koji čine učenici tečaja hrvatskog jezika, otpjevavši, na oduševljenje publike, niz uspješnica bliskih zajednici.
Hrvatske četvrti Sao Paula
Program je obogaćen šetnjom četvrtima Mooca i Belem gdje su sudionici mogli doznati više o životu hrvatskih useljenika, njihovim crkvama, restoranima, trgovima i kućama koje oblikuju krajobraze naselja poznatog donedavno kao "najtalijanskiji dio Sao Paula". Šetnja je priređena u suorganizaciji s Muzejom useljeništva, smještenom u blizini ovih mjesta s kojima su Hrvati neraskidivo povezani. Nakon dolaska u samo Društvo, sudionike šetnje dočekao je pjevački sastav, zatim je uslijedilo predstavljanje knjige fokusirane i na useljavanja Korčulana (1924. – 1925.), koji su pretežno izgradili Dom, uključivši manje poznate useljenike uglavnom iz Slavonije, ali drugog etničkog podrijetla.
Dan je završio veselo s folklornom skupinom "Jadran" koja je izvela nekoliko tradicijskih plesova, pozvavši sve posjetitelje da sudjeluju u aktivnostima i da osjete duh ovog trenutka obnove zajednice.
Međuraće u Brazilu
U knjizi je obrađena povijest useljeništva u Brazil, posebno druga faza (1918. – 1941.), kako bismo objasnili uzroke nevidljivosti ove hrvatske zajednice te istaknuli učinke iseljeničke politike koja je postavila Brazil kao "odlagalište" nepoželjnih osoba dugi niz godina. Građa knjige upućuje na povijesne događaje dvadesetih i tridesetih godina koji su navodili stanovnike Hrvatske da se sele u Brazil, kao i na one koji su učinili ovu zemlju jednom od tri glavnih primatelja iseljenika u Latinskoj Americi.
Knjiga analizira statističke pokazatelje brazilskih useljenika, pozabavivši se metodologijom kvantitativnih pokazatelja kako bismo iz ondašnjega jugoslavenskog korpusa izdvojili Hrvate, došavši do izračuna prema kojem je početkom 1940-ih u Brazilu bilo između 45 tisuća i 60 tisuća naših ljudi.
U ovoj publikaciji moguće je naći i analizu novinskih te službenih izvještaja koji opisuju život same zajednice, malo poznat u nas, nudeći uvid u život i rad više od deset institucija koje su nastale, a onda i nestale u međuraću, pod pritiskom nacionalističke politike Getulija Vargasa i ideološkim napetostima između samih članova zajednice. Još jedna novost ovog projekta je kartografija kojom je predočen raspored i međusoban odnos tih institucija i samih useljenika s ulicama i četvrtima koje su zaposjeli do 1940-ih.
Humana geografija
Ovo je značajan iskorak u stvaranju zemljopisa Hrvata u Brazilu, što bi omogućilo veću vidljivost te osmišljavanje kulturnih ruta važnih za prepoznavanje doprinosa naše zajednice u kontekstu ove velike zemlje. Obrađeni su razni ondašnji profili useljenika koji su dolazili u Brazil, osvijestivši čitateljima raznorodni karakter tadašnjih hrvatskih migranata budući da se veći dio njih izgubio u politici "odlagališta" Kraljevine Jugoslavije i "rasne demokracije" te miješanja Vargasove diktature. Uz to, raščlanjeni su medijski napisi i izvještaji instancija koje su bile u stalnoj napetosti oko definicije samog iskustva iseljavanja, oscilirajući između emancipacijskog pokreta te jugoslavenskog unitarizma.
Možda je ovo posljednje najvidljivije u žustrim raspravama dviju značajnih novina tog doba – Hrvatskog lista i Jugoslavena u Brazilu. Općenita situacija, ponekad pozitivno, ali najčešće negativno, pridonijela je s vremenom umanjivanju, tj. nestajanju Hrvata-Brazilaca sa službene karte odredišta.
Knjiga počinje i završava osvrtom na odnos samog iseljenika prema svojoj situaciji, hibridnom identitetu i strategijama koje je razvijao kako bi se nosio sa situacijama u kojima bi se našao te postigao što bolji položaj i veća prava.
Milan Puh
