Bacivši cjepanicu u peć, Štef širom otvori prozore i vrata drvene barake kako bi ušlo što više svježeg zraka i zubatoga zimskog sunca. Danas je na njega došao red da se pobrine za čistoću svakodnevnog okupljališta, a budući da je vrlo rano došla zima i pao obilan snijeg, čekalo ga je dosta posla i fizičkog napora.
S nostalgijom je čekao proljeće kada će se s pajdašima sastajati kod staroga hrasta koji im je, metaforički rečeno, postao drugi dom. Iako su svi iz "škvadre" voljeli stari hrast, zavoljeli su i staru brvnaru koju su zahvaljujući senzibilnom Mateku dobili na uporabu, obnovili je i u njoj se svakodnevno družili.
Bilo je predbožićno vrijeme pa su odlučili pretposljednje nedjelje Adventa za sve prijatelje udruge "Stari hrast" prirediti božićnu proslavu onako kako to dolikuje pravim kršćanima. Budući da je velika većina potjecala iz hrvatskih kajkavskih krajeva, odlučili su tada okititi bor, ispod stola mora biti slame, a na njemu pehar "srabljivec" pun vina i veliki hljeb domaćega kuružnjaka.
Orehnjaču, makovnjaču i "tijenku gibanicu" spekle buju Bara i Mara koje su, unatoč tomu što su bile velike tračbabe, bile vrsne kuharice i među hrvatskim berlinskim korpusom im nije bilo premca. Pajdaš Riba (trenutačno se nalazi u rodnome Zagrebu) obećao je Touringovim autobusom poslati domaće krvavice i češnjovke, a za okrepu demižonku plješevičke kraljevine.
Vjetrek-Nemirnjak Viki bu nabavil bor, a nakitili ga buju Senzibilni i povratnik Frenki. Netko je predložio da treba pozvati župnika obližnje crkve sv. Dominika kako bi proslava protekla u pravome kršćanskom ozračju. Glasnogovornik će, kao neformalni čelnik udruge "Stari hrast", održati pozdravni govor, a Biba će (negdašnja "Ladarica") uz pomoć Jalže, France, Micike, Bare, Ćosa, Suhoga, Zagorca i Čagera pjevati božićne pjesme.
Kada je nakon višednevnog zajedničkog rada obnovljena brvnara zasjala u pravome božićnome ugođaju, mnogi su odali priznanje aktivistima udruge i poželjeli mnogo uspjeha u novoj godini. U dogovoreno vrijeme napunile su se prostorije obitavališta, a oni koji su zakasnili ostali su bez svojih mjesta. U sredini sobe za "konferencije" stajao je prekrasan bor koji je na vrhu, umjesto "špice", imao hrvatsku trobojnicu. Iz kuhinje se širio zamaman miris kolača, krvavica i pečenja, na peći u kutu sobe u velikomu loncu kuhalo se kiselo zelje.
Svečano odjeven Glasnogovornik zamoli za tišinu pa reče: "Dragi prijatelji! Stiže nam još jedan Božić kojega ćemo, kao i mnoge do sada, dočekati i proslaviti daleko od rodnoga doma i voljene domovine Hrvatske. Sada, kada imamo slobodnu i demokratsku državu, kada se više ne trebamo bojati raznih doušnika i jugošpijuna i slobodno možemo reći tko smo i što smo, još uvijek se, nažalost, ne možemo odlučiti na povratak; kolebamo se da li ostati ili se vratiti. U ovoj bogatoj zemlji, gdje smo osigurali mirovinu i egzistenciju, unatoč bogatome blagdanskome stolu, ne možemo podijeliti božićnu radost s našima (ako su još živi) roditeljima, braćom i sestrama, kumovima i prijateljima. Ovo naše okupljanje samo će djelomično nadoknaditi domovinski božićni ugođaj koji će zbog malih mirovina i nezaposlenosti biti mnogo skromniji, ali zato puno iskreniji od ovoga bogatog zapadnjačkog društva. Želja mi je da nas već sljedeće godine što više proslavi rođenje Bogočovjeka u našoj lijepoj domovini Hrvatskoj. Čestit Božić i blagoslovljeno vam bilo mlado ljeto".
Priča iz knjige Ivana – Iveka Milčeca "Pod starim hrastom" o životu hrvatskih gastarbajtera u Berlinu
Donosim 86 dolara na sat radeći od kuće. Bio sam šokiran kad mi je susjed rekao da je u prosjeku 95 dolara, ali vidim kako sada radi. Osjećam toliko slobode sada da sam svoj šef. učini to..........>>>>> www.WebJob33.Com