Key West

Sarma se pojavila na floridskom otoku. Naša dopisnica ostala u čudu

Key West
Foto: Renata Kasač
1/54
26.09.2017.
u 10:26

Na odlasku smo zavirili u supermarket provjeriti i usporediti cijene osnovnih namirnica, kao što i priliči svakom Hrvatu u iseljeništvu te obnoviti zalihe osvježavajućih napitaka koje nam trebaju za dvosatnu vožnju natrag do hotela

Šarmantni gradić Key West, na istoimenom otoku floridskog arhipelaga mijenjao je svoje vlasnike, kao i imena tijekom stoljeća. 

Od prvobitnih naseljenika, indijanskog plemena Causa, preko španjolskih konkvistadora predvođenih Juanom Ponceom de Leonom u 16. stoljeću, do pripadanja današnjim Sjedinjenim Američkim Državama znan je i kao Otok kostiju ili izvorno Cayo Hueso jer ga je pleme Causa koristilo kao posljednje počivalište svojih mrtvih.

Budući da se nalazi duboko u Karipskom moru, u neposrednoj blizini najvećih karipskih otoka i Kube, od koje je udaljen samo 90 milja, a do Havane 106 milja, ne čudi da je Key West do kraja 19. stoljeća bio najveći, najbogatiji i najrazvijeniji grad na Floridi. 

Njegov uspjeh cvjetao je na proizvodnji soli, cigara, ribolova, a ni vojno-strateško značenje nije zanemarivo. Tijekom kubanskoga rata za neovisnost, brojni Kubanci preselili su se na Key West, tako da je otok bio važan i kao mjesto trgovanja između SAD-a s kolonijama. 

Početkom 20. stoljeća u Key Westu osnovana je i zrakoplovna kompanija Pan American Airways, zamišljena i namijenjena za prijevoz pošte i putnika između Kube i Sjedinjenih Američkih Država. Grad je do tada bio povezan s kopnom uskotračnom željeznicom. 

No, nakon razornog uragana izgrađena je prva prekomorska autocesta poznata i kao "Route 1". Uz oznaku na početku autoceste, danas se ljudi ovdje rado fotografiraju.

Zbog ugodne tropske klime koja ne prelazi 30 Celzijevih stupnjeva, na Key Westu je smještena i mornarička zračna baza, a u vrijeme predsjednika Trumana, zbog njegova osjetljivog zdravlja, grad je izabran i za zimsku predsjedničku rezidenciju. Kompleks Winter White House još je poznatiji kao Mala bijela kuća, a danas je ovdje povijesni muzej.

Uz to što se ističe trgovačkom i vojnom važnosti, Key West je svojom tipičnom karipskom arhitekturom i ugođajem, toplim morem i izoliranošću od ostatka svijeta, privlačio brojne umjetnike i avanturiste u prošlim vremenima, a danas mnogobrojne turiste iz cijeloga svijeta. 

Lijepe drvene kuće pastelnih boja, obrubljene kićenim ukrasima poput čipke, tzv. ginger house prepoznatljive po cijelim Karibima, podsjećaju na kolonijalna vremena. 

Trijemovi kućica, uz obavezne stolce za ljuljanje, skriveni iza gustog tropskog raslinja, mame na odmor i osvježenje u sparnim noćima.

Pijetlovi i iguane, koji slobodno šeću gradskim ulicama, nerijetko će iznenaditi i prestrašiti ljude pojavivši se u visokoj travi parkova ili će neoprezne šetače zaskočiti s drvenih ograda. 

Jedna od većih i ljepših karipskih kuća u Key Westu svakako je dom književnika, nobelovca, novinara, ratnog veterana, avanturista Ernesta Hemingwaya, ništa manje poznatog i po svojim dugim noćnim provodima i lijepim ženama. 

Veliki ljubitelj mačaka Hemingway doselio se na Key West 1928. sa svojom drugom suprugom, Francuskinjom Pauline i živio ondje sve dok se 1939. nije preselio na Kubu. Iz spomenute karipske kuće odlazio je na poznata putovanja Afrikom, a glasovitim brodom Pilar plovio je nasportski ribolov. 

Stil života Ernesta Hemingwaya iščitava se u svakom kutku kuće. Zidovi su pretrpani suvenirima s afričkih putovanja, plakatima filmova snimljenih prema njegovim knjigama, brojnim fotografijama obitelji, prijatelja, uspomenama s ribolova u kojem je uživao kada nije pisao. 

Maketa broda Pilar i svjetionika stoji nasuprot njegove kuće. Svjetionik je svake noći obasjavao Hemingwayev trijem na kojem je naslonjen na drvenu ogradu palio posljednju kubansku cigaru prije sna. 

Svaki treptaj oka donosi osjećaj prisutnosti velikog čovjeka i pisca, bonvivana i hedonista, a uz malo mašte čuje se i zamor bučnih gostiju koje je okupljao uz zvuke starog gramofona, postavljenoga na drvenom stolčiću.

Trag bogate prošlosti udišemo svim čulima, osjeća se u mirisu starog drvenog namještaja, mekanom dodiru kožnih stolaca na kojima se umjetnik odmarao, u blještavilu kristalnih lustera i lampi, u finom porculanu iz kojega je ispijao tople napitke i napajao se jutarnjim suncem i nadahnućem. 

Iz starog rasklimanog pisaćeg stroja viri papir nedovršenog romana ili tek započete nove priče... Osobne stvari, satovi, rukopisi, lule, pribor za brijanje, stari umivaonik, kada, zavjese, popodnevno sunce koje se probija kroz visoke prozore neumoljivo prizivaju prošlost.

Jedini živi trag bogatog života kuće jesu nasljednici piščevih polidaktilnih mačaka, njegovani i jedinstveni zbog šapica sa šest pa čak i sedam prstiju. Prva takva mačka u vlasništvu obitelji zvala se Snjeguljica. Navodno ih je tijekom godina bilo na desetke i izluđivale su što slučajno, a što namjerno suprugu Pauline. 

Mačke se i danas neometane brojnim posjetiteljima šeću, rastežu, odmaraju i spavaju u kući, vrtu, suvenirnici. Za njih su čak posebno napravljene i šetnice koje povezuju glavnu kuću s kućom za goste, a koja je pretvorena u Hemingwayevu radnu sobu. Po cijelom imanju postavljene su i hranilice i kućice za noćni odmor ljubimaca. 

Za ljubav prema dlakavim mezimcima znao je i cijeli umjetnički svijet toga vremena, stoga mu je prijatelj Pablo Picasso dvadesetih godina darovao keramičku statuu u obliku mačke koju je sam napravio. Navodno je to bio božićni dar za tadašnju suprugu. 

Statua je bila oštećena, ali je svejedno izložena u Hemingwayevoj kući. No 2000. nestala je iz muzeja, a na njezinu mjestu u staklenoj vitrini danas stoji replika.

U predivnom Ernestovom vrtu štovatelji starih vremena mogu se i vjenčati. 

Omamljeni prošlošću i vrelim floridskim suncem, svoj izlet na Key Westu zaokružili smo kratkom šetnjom. U nedjeljno poslijepodne nitko nije reagirao na mladu djevojku koja je glavnom gradskom ulicom prošetala samo u kupaćem kostimu vraćajući se s obližnje plaže. Fotografiranjem na poznatim turističkim odredištima završili smo posjet. 

Na odlasku smo zavirili u supermarket provjeriti i usporediti cijene osnovnih namirnica, kao što i priliči svakom Hrvatu u iseljeništvu te obnoviti zalihe osvježavajućih napitaka koje nam trebaju za dvosatnu vožnju natrag do hotela. 

Nemalo sam se iznenadila ugledavši pakiranu sarmu kao stvorenu za ručak. Ostaje samo pitanje tko ju je donio na Key West...

Komentara 2

DU
Deleted user
21:35 26.09.2017.

Amerikancima se to neće svidjeti jer nema deset kila smeđeg šećera u jelu.

ZA
zaki55
05:04 27.09.2017.

Pa sarma se priprema posvuda: od Kine i Rusije do Grčke i Amerike. Samo se drugačije zove. Mi je zovemo kao Turci.

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije