Najveća sreća svakog Hrvata u iseljeništvu jest trenutak kad mu dođu gosti iz domovine. Kad mi je prijateljica poslala program ovogodišnjeg plesnog festivala EDANCO s pitanjem: "Vidimo se? Dolaze i tvoji iz Hrvatske!" mojoj sreći i iznenađenju nije bilo kraja. Ovo je prvi put da netko iz domovine dolazi na ovaj daleki otok usred Karipskog mora.
Iako ih nisam poznavala, to nije umanjivalo moju radost zbog njihova dolaska. Veselila sam se susretu i nadala ugođaju ispijanja kave na hrvatski način jer je nitko na svijetu ne pije kao mi: gutljaj kave, zrnce razgovora, salve smijeha i tako naizmjenično u nedogled.
Nakon svih uragana, poplava i oluja koji su poharali karipske otoke u posljednjih mjesec dana, a srećom samo su okrznuli Dominikanu, došli su i moji željno očekivani sunarodnjaci. Zahvaljujući blagodatima moderne tehnologije, kontaktirali smo već danima unaprijed i dogovorili susret. Nije ih bilo teško prepoznati u moru tamnoputih lica.
Petra Valentić, Petra Chelfi, Andreja Jandrić i Saša Bogojević predstavnici Zagrebačkog plesnog ansambla, tri plesačice i tehničar, nastupali su na Međunarodnom festivalu modernog plesa EDANCO u Santo Domingu, glavnom gradu Dominikanske Republike.
U desetak dana trajanja festivala, uz hrvatske predstavnike, svoje plesno umijeće pokazale su plesne skupine iz obližnjeg SAD-a, Meksika, Kolumbije, Kostarike, Španjolske i dalekog Tajvana.
Naše djevojke predstavile su svoj rad plesnom točkom "Just bridges" koja je nastala kao sažetak cjelovečernje predstave "Spone" koreografa Roberta Olivana. Čak su dvaput izlazile pred publiku, u 18.30 i 20.30 sati, a obje predstave izvedene pred prepunom dvoranom Palacio de Bellas Artes.su
Festival je odlično prihvaćen od mlade dominikanske publike, ali i šarolike međunarodne zajednice koja živi ovdje.
Prenosim riječi članica ansambla...
"Odlično smo se proveli, jako smo zadovoljni kako je predstava Zagrebačkog plesnog ansambla primljena od dominikanske publike, a fotografiranja s obožavateljima nisu nas ostavila ravnodušnima. Bio nam je veliki užitak predstavljati naš rad u dalekom svijetu.
U sedam dana boravka u Dominikanskoj Republici potrudili smo se vidjeti što je više moguće. Nezaboravna četiri dana provedena u gradu Santo Domingu donijela su nam pregršt zabavnih i lijepih uspomena. Odmah moramo reći da nam je hrana jako ukusna, pogotovo poznati ''churrasco'' i, naravno, domaći dominikanski rum kao neizbježan sastojak poznatih karipskih cocktaila od Pine Colade u pravim kokosovim orasima do Caipirinhe i Mojita.
Moram priznati da nismo doživjeli veliki kulturološki šok. Unatoč siromaštvu, posebice u unutrašnjosti otoka, u samom gradu to nije tako vidljivo. Santo Domingo je velik i razvijen s mnoštvom modernih građevina, restorana, stambenih zgrada... Opuštenost i lijenost Dominikanaca samo nas je potaknula da se prepustimo ugođaju, što smo na kraju i učinili, i nismo pogriješili.
Osim Santo Dominga, posjetili smo malo mjesto Las Galeras na poluotoku Samana, gdje smo tri dana proveli na predivnim karipskim plažama i vozili se kroz prirodne ljepote Dominikanske Republike. Slike koje će nam ostati urezane mnogobrojna su kokosova stabla koja rastu posvuda, bijeli pijesak i tirkizna boja mora.
Sve u svemu, jedan predivan put gdje smo se sreli s divnim ljudima".
Da Santo Domingo je lijepi grad bio sam tamo par puta, i sad 27 octobra idem opet,inace cijela Dominicana je lijepi otok i uvjek mi je drago kad idem tamo.