Naslovnica Blogovi

Hrvat o skupim stanovima u Njemačkoj: Pa zašto morate uzeti baš onaj za tisuću eura?

Da, takvi stanovi ovdje postoje. Ali oni postoje i u domovini. Da bi stan stajao tisuću eura, on mora ili biti u središtu velikog grada ili barem sto četvornih metara u nekom manjem gradu
20. listopada 2017. u 09:49 29 komentara 26350 prikaza
Kempten
Foto: Privatni album
Pogledajte galeriju 1/5

"Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način". Da parafraziram, svaki sretan dolazak u Njemačku nalik je jedan drugome, svaki nesretan, nesretan je na svoj način.

Razočarani gastarbajteri Vraćaju se kući Razočarani gastarbajteri: Dok sam radio u Njemačkoj, bio sam dužan svima

Na moju sreću, pripadam u prvu skupinu, onu mnogobrojniju. Iako je moj dolazak u Njemačku bio olakšan nizom nevjerojatnih okolnosti, opisivanje toga možda i nije nešto na što bi prosječan čitatelj želio trošiti vrijeme. Ali bitno je da sam sada ovdje, već 2,5 godine, radim, uživam, putujem... 

Zaposlen sam u jednoj tvornici, upravljam strojem (extruda) koji proizvodi plastičnu foliju u koju se poslije pakira primjerice salama. Posao sam pronašao preko zeitarbeit firme (agencije za iznajmljivanje radnika) koja je, uz minimalno znanje njemačkog jezika i veliku prednost posjedovanja vlastitog automobila (koji može biti i Fićek iz 1984.), idealno mjesto za brzo i sigurno traženje posla u Njemačkoj.

Moja iskustva sa zeitarbeitom su iznimno pozitivna. Kako moja, tako i ljudi koje poznajem, a koji su se zaposlili preko agencija. U petak sam se prijavio u tri agencije. U ponedjeljak su me zvali iz jedne, u srijedu iz druge, a iz treće me još dan-danas nisu nazvali. Moguće da sam im se zamjerio ako sam "upao" u vrijeme gableca. Nakon pet mjeseci rada preko agencije, potpisao sam ugovor za stalno s probnim rokom od šest mjeseci.

Njemačka je zemlja mogućnosti. Sve što se od vas zahtijeva jest minimum znanja njemačkog jezika i volja za radom. Neki od onih koji odlaze u inozemstvo očekuju obogatiti se preko noći, kupiti BMW od prve plaće, plaćati runde kada se vrate na godišnji u domovinu i takvi se razočaraju, vraćaju i pričaju kako Njemačka nije što je nekada bila. Ne znam kada je za takve ova zemlja bila "to", jer su se naši ljudi često znali pokazivati bogatijima nego što jesu. Čak i danas imam nekoliko kolega koji imaju dva automobila. Jedan za vožnju po Njemačkoj, drugi za putovanje prema jugu. Ali njihove razloge ne znam, niti se želim previše zamarati time, no svakako pridonose pogrešnoj slici o tome što Njemačka pruža. Ne kažem da sve te stvari nisu ostvarive, ali svakako nisu preko noći ili u kratko vrijeme.

Tako sam čitao za slučaj cure i dečka koji su bili nezaposleni u Hrvatskoj, u Njemačkoj su preko poznanstva uspjeli pronaći posao, on u struci (iako bez iskustva), ona neki posao za minimalac, ali im se ubrzo sve zamjerilo jer nisu, citiram: "Došli preživljavati u Njemačkoj s tri tisuće eura".

Isto tako, mnogi preživljavaju zato što financiraju dva života. Jedan partner došao je u Njemačku, a drugi je s djecom ostao u Hrvatskoj. I sada ta osoba, ako zaradi otprilike 1500 eura, što je normalna plaća za dnevne smjene, kada plati svoj smještaj, hranu, režije, auto, mora platiti i sve te stvari u Hrvatskoj te takvoj obitelji ne ostane ništa na kraju mjeseca. Jako je teško financirati dvije strane i očekivati da će na kraju mjeseca nešto ostati sa strane.

Puno je bolja opcija ako dođe cijela obitelji, što iz psihičkih razloga, što iz ekonomskih. U Njemačkoj postoje porezne klase, prema kojima se određuju odbici od plaće. Klasa 1 su samci, a klasa 4 bračni su partneri koji podjednako zarađuju. I odbici kod te dvije klase su isti. Ako oba partnera rade, a jedan zarađuje znatno više, onda je dobro uzeti klasu 3 za onoga koji više zarađuje i 5 za onoga koji zarađuje manje. Isto tako, ako jedan od partnera ne radi, zaposleni partner ide u klasu 3 pa ima manje odbitke i veću plaću. Ako se tome pridoda da drugi, nezaposleni partner, može bez oporezivanja i mijenjanja poreznih klasa raditi manji posao, 40 sati mjesečno za 450 eura, i kada se tome pridoda dječji doplatak od cca 200 eura po djetetu, računica je da se može daleko kvalitetnije i isplativije živjeti kada je obitelj na okupu.

Imam jednog prijatelja geologa koji je nakon godine dana rada u Kanadi dobio nevjerojatnu ponudu za daljnji rad u struci. Ali upravo ta samoća i usamljenost bili su glavni razlozi da odbije financijsko blagostanje i vrati se u Hrvatsku. Smeta me što neki ljudi koji, samo iz njima znanih razloga, često govore o stanovima od tisuću eura. Da, takvi stanovi postoje. Ali oni postoje i u domovini. Da bi stan stajao tisuću eura, on mora ili biti u središtu velikog grada ili imati barem sto četvornih metara u nekom manjem gradu. Za tisuću eura na selu dobijete cijelu kuću. Naravno, postoje i druge mogućnosti, pogotovo za ljude koji su sami došli, najčešće s najviše tisuću eura u džepu – najam sobe u stanu, odnosno WG. Ako se odlučite na velike metropole poput Münchena ili Stuttgarta, isplati se tražiti i dvadeset kilometara udaljeno mjesto za život s obzirom na dobru prometnu povezanost i dobar javni prijevoz. Osobno smatram da je bolja opcija otići u manji grad jer posla svuda ima i nešto je lakše dobiti stan. 

Mi smo dvosoban stan, tj. prizemlje kuće od pedeset četvornih metara s garažom na selu, desetak kilometara od Kemptena, plaćali 380 eura warm. U Njemačkoj se cijene stanova izražavaju na dva načina – jedan je kalt, odnosno sama najamnina, a druga je warm, što je cijena sa svim režijama i grijanjem, isključujući struju, internet i TV pretplatu (da, i ovdje se plaća, 17 eura mjesečno).

Zašto ljudi imaju potrebu uporno tupiti po svome o stanovima od tisuću eura, to je samo njima poznato. Realnost je sasvim drukčija. U veljači smo se preselili u sami Kempten, gdje trosoban stan od 63 četvornih metara plaćamo 585 eura warm, sa svim režijama oko 670 eura.

Tomislav (35), identitet poznat redakciji

Nastavit će se...

Tuča Sve češće sam gladan Prokletstvo hrvatskog gastarbajtera: U Njemačkoj su me prevarili, ponizili i istukli, kako ću kući za Božić? Njemačka marka Da je posao lagan, zar bi mene čekao? Kakav je zapravo bio život gastarbajtera u Njemačkoj Josip Juratović Bolja budućnost Novi život u Njemačkoj: Konačno mogu mirno spavati, vraćati kredit i uzdržavati obitelj
  • Avatar Django
    Django:

    Imam par pitanja za ovog mladića. Zašto se preselio u Kempten kad je tako bajno voziti se svaki dan 40 km (20 tamo i 20 natrag) na posao? O tome da je trošak vožnje do posla najmanje 200 Eura mjesečno ... prikaži još! nećemo razglabati. Drugo pitanje je koliko košta vrtić za djecu dok majka radi? I samo za informaciju, Kempten je vukoxebina podno Alpa veličine otprilike kao Velika Gorica. Jasno je da ima ljudi kojima u životu grah padne ovako ili onako, ali ne shvaćam da ima ljudi sa potrebom da o tome obavještavaju širu javnost putem tiskovina. Osim ako nisu za to plaćeni.

  • Avatar Glina74
    Glina74:

    Halo pisac ovoga artikla nema drugu namjenu nego praviti reklamu koje kakove mišetare sa zeitarbet firme gdje samo one imaju koristi jer ne plaćaju po Njemačkome tarifnome pravilniku gdje je najmanja plača 8,90€ura neko plaćaju po Hrvatskome minimalcu a ovaj ... prikaži još!minimalcu a ovaj tim što to labrta kako je njemu dobro to su priče za malu djecu . Da se razumijemo 48 godina u Njemačkoj od toga radni vijek 38 godina ,,zaradio mirovinu 100 €ura više nego prosjek bez puno prekovremenih sati nikada zakašnjenje plače sve preko papira ništa na crno jer te tri firme (Njemačke seriozne ) gdje sam rado 38 godina nisu ništa varale ni petljale kao što je običaj da si naši dadu plaćati na crno onda kuka i motika radio 25 godina u Njemačkoj mirovina 300€ura hahahhaah MOJI SAVIJET LJUDI NE NASJEDAJTE KOJE KAKOVIMA LAJAVCIMA NA NJIHOVO PRIČANJE I LAŽ to van samo mogu savjetovati

  • juma:

    Zeitarbeit je jos jedna poslovna ideja preuzeta iz USA, zadnjih dvadesetak godina rasirena u Njemackoj i znaci nize place o odnosu na one normalno zaposlene, uz manju socijalnu sigurnost i teze radne uvjete. Za sve one koji su primorani raditi ... prikaži još! po tom novorobovlasnickom modelu, mogu samo reci kako im nije lako. Vas clanak je opet prepun hvale, sto govori kako je pisan s namjerom obmanjivanja, a ne informiranja citatelja.