Naslovnica Priče

Kakav je zapravo bio život gastarbajtera u Njemačkoj

Nije bilo sindikata ili radničkih prava koji bi ograničili radne sate na pristojan broj i koji bi sačuvali kralježnicu i dopustili žuljevima zarasti
Objava 02. ožujka 2017. 32 komentara 13724 prikaza
Njemačka marka
Foto: Bernd Wüstneck/DPA/PIXSELL

Današnja priča vodi nas u sjevernu Njemačku, gdje se početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća odlazilo trbuhom za kruhom na "bauštelu".

Tamo se iz Hercegovine zapustio i naš Mate. Otišao je kako bi zaradio barem nešto da podigne kuću, školuje djecu i prehrani obitelj.

Supruga je ostala doma s mališanima. To ga je tješilo jer se susjed Pero zaputio sa ženom, a djeca ostala babi i didi na brizi. 

>> Nevjerojatno! Hrvatski iseljenici prerezali svoju crkvu kao tortu

"Nekako je ovo bolje. Mater je mater", razmišljao je on.

U Njemačkoj ga je dočekao posao na građevini koji je trajao od izlaska do zalaska sunca, od ponedjeljka do nedjelje. 

"Da je posao lak, k'o da bi mene čekao. Ne bih ja trebao potezati iz Duvna dovde sa svim ovim zemljacima. Našlo bi se i Nijemaca koji bi ga radili", mislio je.

Nije bilo sindikata ili radničkih prava koji bi ograničili radne sate na pristojan broj i koji bi sačuvali kralježnicu i dopustili žuljevima zarasti. 

Ujutro su "bauštelce" od "kuće" na posao dovezli u kamionima. Voljeli su ako je predradnik bio Hrvat jer bi im objasnio što treba raditi. A ako nije, samo bi im prstom pokazao. I onda, udri brate cijeli dan, tuklo sunce ili studen stisla.

Spavalo se i, recimo, živjelo u radničkim vagonima, a jedan je služio kao kuhinja. Tu se pravila večera, obično u jednom loncu za sve. Samo se nedjeljom nije radilo. Tada se mogla oprati roba, malo odmoriti i napisati svojima doma pismo.

Žene su kod kuće potpuno preuzele muške poslove: cijelu brigu oko blaga i održavanja polja. Kad bi se skupilo nešto maraka zarađenih u teškom znoju, obično bi počele graditi kuću. 

Pomagale su jedna drugoj po onoj "koliko dana si ti meni radila na kući ili polju, isto toliko ja dugujem tebi".

I tako su tekli dani, tjedni, mjeseci i s nestrpljenjem su se iščekivali blagdani koji su budili nadu da će se obitelj naći na okupu bar na koji dan.

Našem Mati i njegovim kolegama šef je nagovijestio da bi mogli dobiti nekoliko slobodnih dana.

No, kako su se približavali blagdani, tako je rasla neizvjesnost jer su se slobodni dani sve manje spominjali, a duša je već bila tamo gdje su kamen, krš i maslina.

Nekoliko dana prije samog Božića rečeno im je da neće moći dobiti godišnji odmor, uz šturo obrazloženje da je tako "zbog obujma posla". 

Skupili su se na Božić opet oko peći i lonca u vagonu. Nije bilo važno što su skuhali za objed kad nisu mogli biti za obiteljskim stolom i jesti kruh pod pekom, kad ne miriše dom i ne čuje se ženin glas i smijeh djece. Ništa od božićne mise, zagrljaja ćaće i matere i rakije s prijateljima. 

Poslije ručka teška se tuga spustila među njih. Tišina, nitko ne govori. Odjednom nekome padne na pamet da bi bilo dobro da svatko stavi po sto maraka na stol i krenu pričati priče. Onaj koji ispriča najbolju, može uzeti sav novac.

Vladimir Mark Jakopanetz Nije moguće da je i to Zagreb Hrvatski iseljenik priznao: Zbog ovih 5 stvari bih se vratio u domovinu Ruže Emotivno Noseći ruže oprostili se od voljenog Hrvata

I tako to krene. Neke su podsjećale na narodne, neke na ljubavne, neke su bile životne... Nije važno, samo da nema te proklete tišine koja razdvaja.

I dođe red na Matu koji je bio posljednji...

"Ovako. Dolazim prugom (autobusom) ispred naše ulice, izlazim iz busa i vučem teški kovčeg. Pa snig, prtina prid kućon. Ćuko me propozno pa laje. Otvaram vrata, a ono did sidi prid ognjišten, puši lulu i gladi brkove. Pokraj njega mačak predi. Baba taman pristavila kiseli kupus i meso. Dica trče prema meni, a žena se ustručava..."

Nije Mate morao duže pričati. Svi su počeli plakati i gurati novac prema njemu. 

Sve ih je podsjetio na Božić koji ih je čekao, ali nije dočekao.

>> Odakle kardinal Stepinac usred New Yorka?

Elipso

  • hazo:

    Koja je poanta teksta ? Ne kužim. Čovjek je želio bolje obitelji. Kaj je pogriješio da je otišao ? Otišli su puno njih. Na bauštelu, u tvornice, rudnike, radili kao prodavač u dučanu. Neki kao inženjeri ili doktori. Koliko posto ... prikaži još! ljudi se kaju kaj su otišli ? Koliko njima je život bio lošiji ? Ako im je bio lošiji, zašto se nisu vratili ? To su sve pitanja koje treba razmotriti i analizirati. Još jednom, ne kužim smisao teksta. Možda je bit o kukanju našeg naroda i prepuštanju situaciji u kojoj jesu. U tome smo meďu prvima na svijetu. Gdje je borba za život i positivno gledanje na situaciju, gdje su nam planovi, prohtjevi i ciljevi ? Dali imamo cilj ? Jesmo se pitali kako do njega i koje mogučnosti k cilju vode ? Ne spavajte ljudi, život je (pre) kratak, da uzalud vrijeme trošimo

  • Elipe:

    Kako je tužan i jadan život neznanče. I ja se sjećam dide svoga i strica kako su noću na putu prema Livnu i malom selu Strupniću, zastajali u Rvatskoj (kako su govorili) i s nogu posjećivali sina i nevistu...a mi ... prikaži još! unuci i nećaci sneno ih dočekivali pogledom tražeći što su nam donijeli. Dijete je uvijek dijete, ne razumije ništa samo se veseli daru. Danas to dijete razumije sve, vidi sve, a ne smije govoriti. Gore je no što je bilo. Tješi me jedino što mogu priče pričati, sječajući se bezbrižnog djetinjstva, dide svoga i ponosno reći da sam i ja jedna od unučadi čiji su djedovi gradili tuđi svijet, a svoj u tuzi ostavili. Da je živ sutra bi imao 91 godinu. Njemu u sjećanje......

  • Uberich:

    Da Hrvati rade od jutra do mraka bez brige... ne bi trebali ići u Njemačku, Irsku, Nizozemsku, Švicarsku, Švedsku... Samo jedno je raditi od jutra do mraka, a nešto sasvim drugo je imati i nešto mozga pored krvi i znoja. ... prikaži još! S obzirom koliki je prosječni kvocijent inteligencije prosječnog Hrvata, još je i dobro. Njemačko "čudo" nisu izgradili low level radnici, malih mrava imaš koliko hoćeš i ne koštaju puno (i jedan nepismeni Sirijac može raditi na industrijskoj traci, ili na branju jabuka, ili na gradnji nebodera), njemačko "čudo" su izgradili njemački inžinjeri, industrijalci i bankari. Da mi Slaveni imamo imalo mozga mozga ne bi išli Anglo-Saksoncima toalete čistiti.

Message