Roman Zorice Krajinović Marinić "Zaustavljeni su krici, al’ nisu duše", u Hrvatskoj matici iseljenika 1. listopada predstavio je uime nakladnika Kerigma-Pije Anto Pranjkić, urednica izdanja Sanja Pažin, recenzent prof. dr. sc. Pavo Barišić i književnica Nevenka Nekić te autorica.
Djelo je kao druga knjiga ove godine izašlo u ediciji Zavičajna književnost. Prisutnima se, nakon uvodnih riječi moderatorice, obratio ravnatelj Matice Mijo Marić zahvalivši autorici i izdavaču na knjizi koja govori o velikim i važnim događajima na području Bosanske Posavine. Zahvalio je i prisutnima što su se u velikom broju odazvali pozivu na promociju u Matici.
Svečanosti su prisustvovali, uz brojne Posavljake, Zvonko Milas, državni tajnik Središnjeg ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Žana Ćorić, savjetnica s posebnim položajem za pitanja Hrvata u Bosni i Hercegovini, Milan Kovač, predsjednik Upravnog vijeća HMI-ja, predstavnici Udruge Prsten Ivan Marčeta i Pavao Djedović te predstavnica Ureda za branitelje Grada Zagreba. Uime HKD-a Napredak o Hrvatima Posavine govorio je počasni predsjednik Franjo Topić, zatim Žana Ćorić te saborski zastupnik, rođeni Posavljak, Ivica Mišić, član saborskog Odbora za Hrvate izvan Republike Hrvatske.
Putem Matičine internetske platforme skupu su virtualno prisustvovali Hrvati u Švicarskoj, Posavini, kao i ostali zainteresirani diljem svijeta. Pozdrave okupljenima uputila je i Ruža Studer, predstavnica Hrvata Švicarske u Savjetu Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan Republike Hrvatske i urednica portala Moja domovina. Zatim su se okupljenima prigodnim riječima obratili Anto Pranjkić, Sanja Pažin, Pavo Barišić i Nevenka Nekić.
Pet poglavlja svoje prve knjige Zorica Krajinović posvetila je životnoj ispovijesti majke Anđele. Priča o njezinoj sudbini i genealogija obitelji zrcali stoljeće povijest sela Vrela Donja u Bosanskoj Posavini. Djelo je to o ljudima o kojima nitko (budući da su neznatni, mali i obični) nije pisao niti ih je poimence spominjao. Autoricu je na pisanje nagnala čežnja za povratkom zemljaka u zavičaj i trenutak u kojem s majkom i bratom, nakon četvrt stoljeća, stiže na ruševine doma u Posavinu.
"Ostati bez zavičaja znači izgubiti dio najunutrašnjijeg bića", rekao je predstavljač Barišić. Krajinović je tako postala tragačica za istinom, a ne osvetom. Posebnost ove posavljačke priče jest to što je ispričana iz ženske perspektive, a strašni klimaks predstavlja ubojstvo njezine bake Zorke 1947. Život teče dalje, a Zorkina najstarija kći Anđela i dalje nosi vodu s Marenća bunara i pazi na braću. Anđela se, doznajemo na promociji, preselila kćeri 1992., dok će njezin brat i Zoričin ujak, koji je otišao u Kanadu, u svom domu prespavati tek 53 godine nakon odlaska u tuđinu. Njihova se kuća u selu, iako jedina hrvatska, počela obnavljati. Autorica zapisuje svoju sagu mješavinom ikavice i ijekavice, autentičnim govorom toga dijela Bosne i Hercegovine. Mnoštvo je sličnih i jednako tragičnih sudbina svojih suseljana sažela među korice ove knjige. I onih muških, dakako. Morali su ili otići ili stradati mladi.
Zorkina unuka Zorica rođena je 1962. i već 38 godina živi i radi u Švicarskoj, u koju je otišla 1981. U Slavonskom Brodu završila je gimnaziju i medicinsku školu, a u Švicarskoj se usavršavala na području gerontologije i palijative. Radila je u bolnicama u Embrachu, Bulahu i Zollikerbergu, a trenutačno djeluje u Sveučilišnoj bolnici Zürich, supruga je i majka dvojice odraslih sinova. Ujak iz Kanade prisustvovao je promociji, doznali smo iz dirljiva autoričina obraćanja.
Na kraju promocije Anto Pranjkić uručio je priznanja suradnicima Nakladničke kuće Kerigma-Pije i svima koji su pomogli pri izlasku ove vrijedne autobiografske proze. U prigodnom kulturno-umjetničkom programu sudjelovala je djevojačka skupina KUD-a Bosanska Posavina, uz glazbenu pratnju Nike Z. Brnjića na šargiji i Ante Matijevića na violini, te dvojice pjevača, Ivana Mandića i Ivana Martić. Program je znalački i nadahnuto vodila Lejdi Oreb, urednica s HRT-a.
Diana Šimurina-Šoufek
