Da život piše najljepše romane, pokazala je i priča mlade obitelji Stanić koja je prije nekoliko godina napustila Njemačku i vratila se u Slavonski Brod.
Zanimljiv je život ovog bračnog para budući da je ni iz čega stvorio mnogo toga i potvrdio onu staru izreku: "Nećete pogriješiti ako uvijek slijedite svoje srce".
>> Povratnica pokušava udahnuti život opustjelom Žumberku, ali problem je naša administracija: Užas!
Anamarija je rođena u Njemačkoj, a pri jednom posjetu domovini zaljubila se u Roberta. Uslijedilo je njihovo vjenčanje i Robertov dolazak u Njemačku gdje je prvo igrao nogomet, a potom se zaposlio u tvornici za izradu alata kao običan radnik.
Godinama je pokazivao sve veći interes za unaprjeđenjem te ga je vlasnik tvrtke odlučio dodatno obučavati. Robert je uspio savladavao svaki novi zadatak i ubrzo postao jedan od rukovoditelja u tvrtki.
Mladi bračni par Stanić kupio je stan, dobio prinovu, no želja za povratkom kući nikad nije prestala.
Ipak, ostvarila im se prije nekoliko godina kada je šef Robertu predložio partnerstvo i otvaranje podružnice tvrtke u Slavonskom Brodu.
Nevjerojatnom brzinom Stanići su prodali stan, sagradili kuću u domovini te su sa svoje tri kćeri započeli povratnički život.
Početak, kao i svaki, nije bio lagan jer su se susretali s birokracijom, novim načinom poslovanja, drukčijom školom i vrtićima, zdravstvenim ustanovama i mentalitetom, na što Anamarija nije naviknula jer je odrasla u Njemačkoj.
Ali ljubav obitelji, prijatelja i osjećaj pripadnosti sve su nedostatke nadoknadili.
Posao je napredovao iz godine u godinu, a Robert je istodobno završavao studij strojarstva. Odlučio je sa svojim sestričnama i bratićima, koji su također povratnici iz Njemačke, krenuti u partnerstvo pa sada gotovo cijela obitelj Stanić radi zajedno.
Godine 2008. u partnerstvu s Kurtom Bauschom osnovana je tvrtka za konstruiranje alata Bausch-Stanić, a 2012. utemeljena je tvrtka Experio d.o.o.
Zbog širenja poslovanja, tadašnja proizvodna hala postala im je pretijesna pa su krenuli u potragu za novim prostorom.
Velika potražnja zahtijevala je, dakle, povećanje proizvodnih kapaciteta pa je, tražeći idejno rješenje, Robert ubrzo došao do ideje da pod jednim krovom rade obje tvrtke.
Ovo bi se moglo nazvati i obiteljskim spajanjem tvrtki koje su počele neovisno jedna o drugoj, u sasvim različitim branšama, ali su u svom radu otkrile zajedničke interese.
Tvrtka je nedavno svečano otvorila nova postrojenja i primila velike pohvale visokih dužnosnika, gospodarstvenika, sugrađana, susjeda i prijatelja kojima su svima puna usta hvale za ovu obitelj.
Stanići za sebe kažu da su pustolovi i kako sve rade uz osmijeh, prijatelji o njima otkrivaju da je premalo sve što se napiše jer nema riječi kojima bi ih opisali.
Na prvom mjestu im je obitelj, njihove tri kćeri i najnovija mezimica – dvogodišnja unučica s kojom rado provode slobodno vrijeme.
Anamarija i Robert upustili su se u rizik i poslušali svoj osjećaj pripadnosti te se vratili u Hrvatsku iako iz nje mladi svakodnevno odlaze.
Svoje znanje, sposobnosti, iskustva i kontakte iskoristili su i prenijeli u domovinu stavljajući na kocku udoban život u sigurnom društvu, u zamjenu za nesigurnost i brojne nepravilnosti.
Međutim, sreća prati hrabre, pa tako i Staniće. Oni su poticaj i ohrabrenje brojnim našim ljudima diljem svijeta koji čeznu za rodnim krajem, ali koje svakodnevno bombardiranje lošim vijestima iz Hrvatske obeshrabruje pa ostaju na sigurnom.
Ova priča poslužit će i kao poticaj brojnim mladima u domovini da se ipak može uspjeti.
To se zove rad, red, disciplina, trud i napredak, ili prirodan slijed koji ih čeka i u Irskoj i u Njemačkoj.
Stanići kažu da nikada nisu požalili što su se vratili jer grade i pridonose hrvatskom društvu, a djeca im odrastaju u zemlji kojoj pripadaju, uz djedove i bake, sestrične i bratiće, voljeni i shvaćeni, što je neprocjenjivo i ne može se nadoknaditi nikakvim luksuzom ni novcem tuđeg neba.
>> Nema iseljenika koji se nije odmah po dolasku pokajao
uspjevate jer ne plaćate radnike i rade za minimalac i ljudi od vas bježe u Njemačku...