Živimo u vremenu negativnih demografskih kretanja, prirodnog pada i iseljavanja, velikih ljudi i malih karaktera, brzih zarada i površnih odnosa, sve praznije hrvatske žitnice Slavonije, sa sve više natpisa na kućama da se prodaju.
Demografski problemi, koji su godinama gurani pod tepih, došli su na naplatu kao posljedica 25-godišnje nebrige o zemlji u kojoj krizna vremena nikada nisu prošla.
>> Gastarbajteri se vraćaju kući: Ovdje je Amerika, samo puno naših ljudi to još ne vidi
Odlazak u potragu za poslom ekonomska je nužnost, ali i čin prosvjeda. Izmoreni od korupcije, birokracije i borbe s nezaposlenošću, mladi vide spas u ubrzanom učenju njemačkog jezika.
Upravo na kuću koju je otac krvlju branio u Domovinskom ratu objesit će ploču da se prodaje, spakirat će život u kovčeg i otići u tišini jer su nepravda, neimaština, nevolja i nezaposlenost postale nepodnošljive.
No sada se polako spremaju na odlazak i oni koji žele nešto više od života, oni koji se ne mogu više nositi s nepotizmom i političkom podobnošću, gdje etiketiranjem izvrsnih nesposobni zauzimaju pozicije.
U Hrvatskoj se po običaju puno priča, a malo radi. Političari kao da ne shvaćaju kako trenutačno ne postoji važnije pitanje o kojem će ovisiti budućnost domovine od sprečavanja egzodusa. Demografska slika upozorava na to da nam prijeti urušavanje svih sustava u državi – od zdravstvenog i mirovinskog do zapošljavanja i zadržavanja radne snage – ako se ne nađe rješenje za zaustavljanje odljeva mladih.
Hrvatska već dugo živi kao u nekom reality showu, gdje su jedni slavni, a drugi gladni. Gotovo 20 tisuća djece jede jedan obrok dnevno i to iz pučke kuhinje, a za to vrijeme Vlada i ministri godišnje potroše 11 milijuna kuna na – popilo se, pojelo, reprezentiralo se.
Živimo u vremenu u kojem se sreća počela mjeriti brojem lajkova, a uhljebi toliko mutiraju i upisuju se u sve stranke kako stignu.
Kako su prosječna primanja kućanstava u čak 131 državi svijeta manja nego što je iznos socijalne pomoći za obitelj s jednim djetetom u Njemačkoj, jasno je da je svi smatraju zemljom spasa.
S jednim kovčegom i putovnicom u ruci, koja bi trebala biti prepuna pečata kao svjedokom najljepših putovanja, hrvatska mladost ostavlja rodbinu i prošlost na kolodvorima te hrli u nepoznato s nadom u bolje sutra, ne razmišljajući o tome kako ondje može biti gore nego što je kod kuće.
Ako doseljenici vjeruju da će naići na raširene ruke kada stignu i ako misle da je iseljeništvo izliječeno od močvare uhljebljivanja i lopovluka, grdno se varaju.
Hrvatsko iseljeništvo spremno je pomoći jednim dijelom, ali isto tako krcato je zloslutnim ljubomornim zemljacima, skribomanima, novinarima s osnovnim školama koji utječu na pismenost iseljeništva, lažnim diplomama, sumnjivim udrugama u kojima nerijetko iziđu na površinu kojekakvi skandali.
Mnogo je više briljantnih primjera uspješnih pojedinaca, klubova, ali postoje osobe i udruge koje pokazuju tipičan primjer korupcije i bešćutnosti kao načina življenja te potvrđuju onu staru izreku da čovjek može pobjeći s Balkana, ali Balkan iz njega ne može.
Nekima iseljeništvo postane noćna mora ako ne znaju njemački, poput Marka iz Osijeka kojeg je šef iskoristio te s još šestoricom kolega pod prevarom nagovorio da potpišu dokument na njemačkom tvrdeći da je to ugovor o radu.
Međutim, potpisali su suvlasništvo i odgovornost u građevinskoj tvrtki, što su shvatili tek kad je stigao na naplatu golem iznos neplaćenog poreza na dobit koji su morali platiti.
Ako se odluče na bijeg i neplaćanje poreza, umreženi sustav Europske unije može im sjesti i na imovinu u Hrvatskoj.
Gazda, bešćutni prevarant, ima dovoljno novca da plati svoj dio, ali Marku koji uzdržava petero djece u domovini s 1500 eura plaće dodatni trošak napravit će pakao od života. Jedan je to u nizu primjera prevara koje su doživjeli hrvatski iseljenici ovih posljednjih godina u Njemačkoj.
Iako je njemačko sudstvo brzo i efikasno te u kratkom roku kažnjava počinitelja, za neke je čekanje pravde preveliki gubitak s kojim se ne mogu nositi.
Brojni su oni koji pomažu novopridošlim Hrvatima, mnogo je rodbine koja često dobije po nosu jer novopridošli imaju prevelika očekivanja i zavidne oči, želeći dobiti sve na brzinu.
Gandhi je jednom rekao kako zemlja ima dovoljno obilja da zadovolji svačiju potrebu, ali ne i svačiju pohlepu.
Zbog pohlepe upravo je hrvatska mladost budućnost njemačkih, švicarskih, irskih i austrijskih zajednica, jer kao društvo nismo sazreli da se umjesto ideoloških podjela napokon počnemo dijeliti samo na dobre i zle.
Naučili smo kako da preživljavamo, ali ne i kako da živimo, jer očito nam je lakše boriti se za načela nego živjeti po njima.
>> Nisu uspjeli u iseljeništvu: Liječnik iz Zagreba radio kao dostavljač pizze!
to znaci cuvajte se hrvata u zemlji i inostranstvu ili cete nositi krvave gace na stapu