Iz dana u dan u hrvatskim selima u Rumunjskoj manje je stanovnika. Ono što sedam stoljeća nije moglo napraviti vrijeme, prirodni utjecaj okoline ili pak onaj nasilni, raznih režima, napravila je ekonomska situacija. U potrazi za boljim i lakšim životom Hrvati, kao uostalom i drugi građani te zemlje, iseljavaju se sa zapada Rumunjske u koju su došli još u 13. stoljeću i odlaze, ponajprije u Austriju i Njemačku.
Dijele sudbinu Rumunjske
Ipak, hrvatska zajednica opstaje – prema službenim podacima tamo živi 5408 Hrvata i oni predstavljaju najstarije Hrvate izvan domovine. Žive na više prostora – u Rekašu, Keči i Čeneju te u Tamiškoj županiji, a najbrojniji i najpoznatiji su Krašovani (zovu ih još i Karašovani, Karaševci i Koroševci), oni koji žive u sedam sela Karaševske doline, stotinjak kilometara jugoistočno od Temišvara. Uz glavno mjesto Karaševo, žive u Lupku, Klokotiću, Nermetu, Jablči, Ravniku i Vodniku i njih će posjetiti predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović.
"Sve manjine, pa tako i Hrvati, u Rumunjskoj uživaju apsolutno sva prava i po tome je Rumunjska primjer za cijelu Europu," govori nam jedini zastupnik Hrvata u rumunjskom parlamentu Giureci-Slobodan Ghera. Pri tome, govoreći na standardnom hrvatskom, pozornost baca na dva ključna elementa očuvanja identiteta – crkvu i školu.
"Hrvatska zajednica broji oko tri tisuće djece. U mjestima oko Karaševa imamo vrtiće i dvojezične škole, na hrvatskom i rumunjskom. U samom Karaševu radi dvojezična gimnazija i upravo smo u ožujku proslavili 20 godina od njezina osnivanja," kaže Ghera, koji je i predsjednik Zajedništva Hrvata u Rumunjskoj, službeno priznatog tijela koje okuplja i predstavlja Hrvate.
U nekim mjestima, dodaje, škole su, kao znak vremena, nestale, a druge muku muče s brojem učenika.
"U neke razrede ide tek petero-šestero učenika pa pišemo zahtjeve ministarstvu da nam odobri rad sa smanjenim brojem učenika. Rumunjska za to definitivno ima sluha," tvrdi.
I hrvatska zajednica dijeli sudbinu rumunjske. Obitelji s djecom idu trbuhom za kruhom, najčešće u Austriju i Njemačku i nikada se ne vrate. Zapravo, vraćaju se samo za blagdane kad je zajednica puna, a onda se razbježe – netko u inozemstvo, netko u rumunjske gradove, netko u Hrvatsku. Val povratka u Hrvatsku dogodio se nakon osamostaljenja. Selilo se i kasnije – i zbog brakova – u oba smjera. Neki su se tako vratili u domovinu iz koje su njihovi preci davno otišli.
Zapravo se malo zna o njihovu podrijetlu. O šokačkim Hrvatima iz Rekaša pretpostavlja se da su tamo pristigli sredinom 17. stoljeća iz istočne Slavonije, a kasnije je stigla nova skupina Hrvata iz Gorskog kotara, uglavnom iz Mrkoplja. Kečanski Hrvati došli su s područja oko Topuskog, nakon što je 1750. zagrebački biskup dobio banatsko vlastelinstvo Biled, zapadno od Temišvara. U Čenej su pak stigli iz Like. Ipak, najviše se zna o Krašovanima – oni su, prema izvorima, u 13. stoljeću stizali s područja Turopolja, ali i Bosne. Do pada komunizma, kaže Ghera, ljudi su se bojali režima, ali su oduvijek znali što su – Hrvati.
"Prije su bili stočari, ovčari i ratari, a danas je to drugačije. Malo ih još radi na zemlji, više su zaposleni vani," otkriva naš sugovornik. Usprkos tomu, vrlo aktivno rade na očuvanju identiteta, i lokalno i na državnoj razini.
Jaka veza s Hrvatskom
"Rumunjska ima 20 nacionalnih manjina, a njih 19 – s iznimkom mađarske koja zbog brojnosti ima svoju stranku – ima po jednog predstavnika u parlamentu. To je puno bolje nego da jedan zastupnik predstavlja više nacionalnih manjina," napominje Ghera koji od prosinca obnaša prvi mandat.
Veza s Hrvatskom je jaka. Često ugošćuju i državni vrh – posjetili su ih i tadašnji predsjednici Ivo Josipović i Stjepan Mesić, premijer Ivo Sanader, sada dočekuju predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović, što im je, kažu, velika čast.
"Vrlo smo aktivni i imamo dobre veze s matičnom zemljom. Bili smo na Hrvatskim svjetskim igrama, na Europskom nogometnom natjecanju reprezentacija hrvatskih nacionalnih manjina, u Karaševu smo imali festivale folklora. Učlanjeni smo u Hrvatski svjetski kongres," zaključuje i pohvaljuje suradnju i s rumunjskom, koja ih i financira, ali i s hrvatskom državom te najavljuje nove projekte među kojima je i hrvatski muzej.
