Maksimilijan Vanka bio je naš veliki slikar koji se u Sjedinjenim Američkim Državama proslavio freskama posvećenima teškom životu hrvatskih iseljenika.
Prema jednoj verziji, rođen je 1890. godine u Zagrebu kao izvanbračno dijete plemenitašice iz belgijsko-austrijske obitelji Von Fürstenberg i češkog grofa Zu Salmma, a prema drugoj kao izvanbračni sin princa Rudolfa i bogate zagrebačke grofice.
S obzirom na to da se za dijete u Austriji nije smjelo znati, Vankina biološka majka došla je roditi u Hrvatsku te ga je odmah dala na posvojenje zagorskoj seljanki Dori Jug, uz redovitu naknadu.
Zahvaljujući podrijetlu, mogao si je priuštiti temeljito školovanje, pa najprije studira umjetnost u Zagrebu, a onda nezadovoljan društvenim prilikama napušta Hrvatsku i odlazi u Bruxelles, gdje postiže svoje prve uspjehe i ostaje do početka Prvog svjetskog rata.
Po povratku u domovinu na Umjetničkoj akademiji postaje profesor slikarstva. Nakon rata izlaže diljem Europe, a bijaše poznat kao slikar hrvatskih seljaka, ljepota Hrvatskog zagorja, religioznih motiva i izvrstan portretist.
U jesen 1934. odlazi u New York gdje ženidbom ulazi u visoko društvo te je prihvaćen od kritike i publike. Ondje slika socijalnu bijedu New Yorka za vrijeme velike krize, ostajući i dalje vjeran najnižim slojevima društva pa ga tamošnji mediji opisuju kao "misterioznog slikara, idealista, ljubitelja siromaha i ptica".
Često susreće Nikolu Teslu dok hrani golubove po newyorškim parkovima. U Americi prijateljuje s poznatim publicistom slovenskog podrijetla Louisem Adamičem koji ga predstavlja tamošnjoj javnosti i piše o teškoj političkoj situaciji u tadašnjoj Jugoslaviji.
Godine 1936. vraća se u Zagreb i u Umjetničkom paviljonu priprema veliku "oproštajnu" izložbu. Nakon trajnog doseljenja u SAD radi na svome životnom djelu koje ga je uvrstilo među najveće američke umjetnike zidnog slikarstva – freskama u hrvatskoj crkvi svetog Nikole u Millvaleu, predgrađu Pittsburgha.
Prvi dio freski završava 1937., a drugi 1941. godine. Hrvatski iseljenici i američka javnost oduševljeni su djelom, a kritika ih proglašava najboljima u Americi. Riječ je o zidnim slikama iz patničkog života naših iseljenika koji svojim znojem i krvlju stvaraju moćnu Ameriku (najpotresnije su freske: Hrvatska smrt u Pennsylvaniji i Hrvatske majke u domovini). Zahvaljujući ovom umjetniku mala hrvatska crkva preko noći je postala glasovita.
Njegova djela prepuna su suprotnosti, ponajprije života i smrti. I sam je tragično završio, utopivši se 1963. godine tijekom odmora na meksičkoj obali.
Njegova supruga Margaret Stettin Vanka 1964. poklonila je HAZU-u veliku zbirku slika, s kućom i ateljeom u Korčuli, gdje je potom otvorena Vankina Memorijalna zbirka.
Hrvatski velikani, Večernji list, Zagreb, 2014.
