Mlada Amerikanka Jennifer Brush iz New Orleansa 1979. godinu provela je kao Zagrepčanka. Pripadala je velikoj obitelji studenata Zagrebačkog sveučilišta i gotovo da se ni po čemu nije razlikovala od svojih tadašnjih vršnjaka. Čak je i hrvatskim jezikom ovladala tako dobro da se jedva mogao zamijetiti njezin strani naglasak.
Još kao gimnazijalka u New Orleansu Jennifer je pokazivala zanimanje za slavenske zemlje i narode. Rekla je da je prvi poticaj za to dobila čitajući romane velikog ruskog pisca Dostojevskog.
Na osnovu razmjene sa svojim jugoslavenskim vršnjacima, 1973. godine provela je dva mjeseca u Kraljevu. A kada je godinu-dvije zatim pošla na sveučilište, ostala je vjerna svojim gimnazijskim preokupacijama i izabrala studij političkih znanosti, s posebnim osvrtom na istočnu i jugoistočnu Europu.
"Ovaj moj drugi boravak vezan je uz moj postdiplomski studij, a želim što potpunije proučiti sustav radničkog samoupravljanja u vašoj zemlji. To je zanimljiva tema koja nailazi na sve veće zanimanje diljem svijeta, pa tako i u Americi. Zato mi je drago što mi se pružila prilika da godinu dana provedem u Zagrebu", rekla je Jennifer u intervjuu za Maticu 1979.
U tih dvanaest mjeseci naša sugovornica stalno je putovala. Upoznavala je razne krajeve zemlje, različite ljude i običaje. Zaljubljena je bila u Dubrovnik, a nije skrivala ni svoju gurmansku naklonost prema bosanskoj kuhinji
Mjesec dana provela je s mladima na radnim akcijama, stekla mnoga poznanstva i prijateljstva, ali i iskustva naše dijaspore...
"Meni su to vrlo draga iskustva i saznanja. Znate, ponekad zavidim ovim vašim iseljenicima koji dolaze i susreću se sa svojima, nalaze rođake, tragove davnih predaka... Ja nemam takve korijene, ne znam za njih i to me progoni", zaključila je Jennifer.
Nenad Gol, 1979.
Oooo Vecernji, o novinarstvo, ooo clanka... Pulitzer je na dohvat ruke...