Poljaci, na primjer, najbrojniji austrijski iseljenici, odlaze najviše u Chicago, New York, Pittsburgh, Buffalo (država New York, istočna obala jezera Erie), Milwaukee, Detroit i Cleveland.
Najčešći su odlasci srednjoeuropskih iseljenika u industrijske i rudarske krajeve i gradove poput Pittsburgha (Pennsylvania), Cleveland (Ohio), Chicaga (Illinois), i New Yorka.
Gotovo tri četvrtina Hrvata odlazi u ove države i gradove, dok u Kaliforniju, primjerice, početkom 20. stoljeća odlazi samo 1 posto hrvatskih iseljenika.
I drugi iseljenici iz Austro-Ugarske uglavnom odlaze na ista odredišta. Njih dopadaju poslovi koje više ne žele raditi ni mnogi od najsiromašnijih Amerikanaca, pa ni potomci afričkih robova.
Pridošlice ne poznaju jezik, mahom su sa sela, neobrazovane i uglavnom bez ikakva zanata. Krajnje im nesnalaženje i neznanje omogućuje jedino najteže poslove – isprva češće težački rad na velikim gradilištima, u kamenolomima, rudnicima i šumama, nego na tvorničkoj traci velikih industrijskih pogona.
Dalmatinci, Primorci i drugi "Austrijanci" koji stižu u Kaliforniju, najviše love ribu ili plove na trgovačkim brodovima i obrađuju vinograde, drugi završavaju u rudnicima podalje od obale ili u obližnjim šumama sijeku goleme sekvoje, debla kakva prije Amerike nisu mogli ni zamisliti.
Kada već ne mogu zaustaviti iseljavanje, predstavnici vlasti i pokroviteljski raspoloženi intelektualni krugovi u domovini pokušavaju istraživati i pratiti iseljenički pokret i na neki način savjetovati i štititi iseljenike od najvećih neugodnosti u koje mogu zapasti u Americi.
Jedna od studija izrađenih o iseljeništvu opisuje krajeve koji se predlažu povjerenicima za emigraciju kao pogodni za iseljenike koji odlaze u Sjevernu Ameriku.
Budući da većina iseljenika potječe sa sela, a u Americi uglavnom postaju najamni industrijski radnici, rudari ili drvosječe, izrađuju se studije u kojima ih se upućuje kako u Americi mogu doći do vlastite zemlje.
U Sjedinjenim Državama ima, upozoravaju riječke novine La Bilancia, više od 300 milijuna jutara javnog zemljišta koje pripada Saveznoj vladi, a bit će dodijeljeno besplatno ili po neznatnoj cijeni američkim građanima ili strancima koji izjave da su se voljni "naturalizirati".
Javnog zemljišta ima u državama juga, u Alabami, Mississippiju, Louisiani, Arkansasu i Oklahomi, koje su posebno pogodne za uzgoj pamuka, šećerne trske i kukuruza te za uzgoj svinja, a i vrlo su plodne. Ali zbog velike vlažnosti klima tamo nije zdrava.
Javno zemljište na sjeveru nalazi se u Michiganu, Minnesotu, Dakotu, Nebrasku, Kansasu i Missouriju, a posebno je pogodno za uzgoj pšenice, šećerne repe te za uzgoj goveda. Klima je zdrava i umjerena.
Na jugu Atlantika javno zemljište na Floridi pogodno je za uzgoj naranči, no taj je kraj močvaran, a klima žarka i ima mnogo komaraca.
Zapadnim se krajevima najviše šire javna zemljišta, u državama Arizona, Oregon, Washington, Idaho, Montana, Utah, Colorado, Nevada i Wyoming, no u tim krajevima vlada suša.
Vlada poduzima velike radove za navodnjavanje zahvaljujući kojima će se moći obrađivati nekoliko milijuna tisuća jutara zemljišta. Nakon isušivanja zemljište će prodavati po povoljnim cijenama.
No našim emigrantima treba posebno skrenuti pažnju na velike površine plodne zemlje u unutrašnjosti država uz Atlantski ocean – Virginiju te Sjevernu i Južnu Karolinu.
To je područje povezano mnogim željezničkim linijama s velikim gradovima sjevera – Baltimoreom, Philadelphijom, New Yorkom i Bostonom.
U svakom slučaju iseljenički bi povjerenici trebali preporučiti ovaj kraj, zaključuje upućeni istraživač i pisac studije.
preuzeto iz knjige Merika – Iseljavanje iz srednje Europe u Ameriku 1880. – 1914.
Kaj god.