Hrvatski pisac, svećenik, filolog i politolog radio je na reformi Rusije, sveslavenskom jedinstvu te povezivanju katoličke i pravoslavne Crkve. Juraj Križanić jedno vrijeme je djelovao u Rusiji, savjetujući i samog cara.
Ideje o ekonomskoj i političkoj nezavisnosti, o ubitačnosti vjerskog razdora, kao i pogledi na rad, ekonomiju i državnu upravu, jedinstvena su pojava unutar hrvatske književnosti tog vremena.
Križanić je u svojim političkim istupima otvoreno propovijedao opravdanost buna i ustanaka protiv okrutnosti ruskog cara, jer je želio organizirati rusku državu kao prosvijećenu protutežu Nijemcima koje je smatrao najvećim neprijateljima svih Slavena.
Uvijek je stavljao nacionalne interese iznad crkvenih, a zalagao se i za socijalnu pravdu, prava žena...
Juraj Križanić rođen je 1617. godine u Obrhu kraj Kupe. Nakon završetka zagrebačke gimnazije, studirao je u Grazu, Bologni i Rimu, gdje je i doktorirao. Tijekom školovanja posebno se bavio crkvenim raskolom i ruskom poviješću.
Godine 1646. prvi put je otputovao u Rusiju, a 1650. u Moskvu je stigao drugi put, unatoč papinoj zabrani. Na dvoru ruskog cara predlagao je reforme, posebno na polju jezikoslovlja.
Zbog svojih naprednih ideja, koje nisu naišle na plodno tlo, 1661. prognan je u Sibir, a jezična reforma prema njegovim zamislima provedena je tek u doba Petra Velikog.
U progonstvu je proveo punih 15 godina, do 1676. kada je, poslije smrti cara Alekseja, pomilovan. Godinu dana kasnije u Poljskoj je stupio u dominikanski red. Do kraja života bio je progonjen, jer mu mnogi kao Slavenu i prijatelju Rusije nisu vjerovali.
Poginuo je 1683. u redovima poljske vojske, oslobađajući Beč od turske opsade.
Hrvatski velikani, Večernji list, Zagreb, 2014.
Hrvat? U ono vrijeme još nije bilo nacija.