Marko Antun Gospodnetić ili Markantun de Dominis bio je splitski nadbiskup, znanstvenik i filozof, koji je proglašen heretikom te su mu kosti spaljene na lomači.
Rođen je na otoku Rabu 1560. godine, a radio je kao sveučilišni profesor matematike, retorike i logike u Padovi, Veroni i Bresciji.
Odlaskom iz isusovačkog reda postaje senjski biskup, gdje se susreće sa sukobom habsburškog dvorca te odlazi. Potom postaje splitski nadbiskup i primat Dalmacije (od 1602. do 1615.).
Poznat je kao jedan od najvećih filozofa i znanstvenika tog vremena. U Splitu je napisao svoje najznačajnije djelo "O crkvenoj državi", u kojem kritički govori o tadašnjoj crkvenoj politici i papinskoj vlasti.
Nakon sukoba Rima i Mletaka oko vladavine nad Dalmacijom te prodora Turaka, odlazi u Veneciju, odakle bježi u Englesku, gdje boravi šest godina na dvoru nadbiskupa Canterburyja.
Ondje je 1617. imenovan dekanom Windsora i glavarom Savoya, što je bila iznimna kraljevska čast za jednog stranca.
Podučavao je na Cambridgeu i Oxfordu, a svojim kritičkim djelima o papinstvu i Crkvi te zalaganjem za reformaciju pridonosio je razvoju protestantske misli.
Kada je 1621. za papu izabran njegov prijatelj Grgur XV., vraća se u Rim. Međutim, već nakon dvije godine zatvoren je u Anđeosku tvrđavu kao heretik. Ondje umire 1624., a tijelo mu je spaljeno, zajedno s njegovim knjigama, na istom mjestu gdje je dva desetljeća ranije spaljen Giordano Bruno.
U doba kada su Europu duhovno, vjerski i politički razdirali vjerski ratovi, Dominisova misao o mogućnosti ponovnog ujedinjenja razjedinjenih kršćanskih crkava, na demokratskim načelima prvobitnog kršćanstva, anticipirala je ideje koje su prihvaćene tek nakon više od tri stotine godina.
Prvi je europski znanstvenik koji je ispravno protumačio uzroke plime i oseke, a ostavio je djela i o optici, lećama, dalekozoru, dugi...
Hrvatski velikani, Večernji list, Zagreb, 2014.
