Hrvatski pisac i jezikoslovac, isusovac, autor prve hrvatske gramatike koji je uveo štokavicu u hrvatsku jezičnu tradiciju, bio je Bartol Kašić.
Još na školovanju u Rimu počeo se zanimati za hrvatski jezik, a do 1599. sastavio je hrvatsko-talijanski rječnik, čiji se rukopis čuva u Dubrovniku.
Budući da su isusovci vodili brigu o kršćanima u zemljama koje je pokorilo Osmanlijsko Carstvo, trebao im je praktičan priručnik. Tako je 1604. objavio u Rimu na latinskome Institutionum linguae illyricae libri duo (Ustroj ilirskoga/hrvatskoga jezika dvije knjige), što je prva gramatika hrvatskoga jezika (pod ilirskim imenom).
Na nešto manje od dvije stotine stranica objavljeni su osnovni podaci o hrvatskom jeziku te je objašnjena hrvatska morfologija. Godine 1622. na hrvatski jezik počeo je prevoditi Bibliju. Iako je završio to djelo, prijevod je zabranjen 1633. (zbog lobiranja protivnika prijevoda na narodni jezik), što je prilično usporilo jezičnu standardizaciju u hrvatskim krajevima. Taj je prijevod objavljen tek 2000. godine!
Najizdavanije Kašićevo djelo je Ritual rimski iz 1640. koji je bio dugo u crkvenoj uporabi diljem zemlje te tako pridonio afirmaciji hrvatskog književnog jezika.
Nakon što je zaređen za svećenika 1606., bio je ispovjednik u bazilici Svetog Petra. Potom je boravio u Dubrovniku te prerušen u trgovca putovao Bosnom, Srbijom i istočnom Slavonijom kao misionar, o čemu je izvještavao Papu.
Bio je i hrvatski ispovjednik u Loretu i jedan od najomiljenijih propovjednika u Dubrovniku. Objavio je niz djela vjersko-poučnog sadržaja.
Hrvatski velikani, Večernji list, Zagreb, 2014.
Problem nije bio u prevođenju na narodni jezik, već u odabiru narječja.