Prvo ozbiljno iskustvo s dominikanskim zdravstvom imali smo prije nekoliko godina. Bili smo na godišnjem odmoru, pa smo krenuli usred radnog tjedna na plažu.
Auto nakrcan sitnom djecom, uz glasan smijeh, ciku i vrisku lagano se kotrljao prema obližnjem kupalištu.
Odjednom je naša mlađa kći, u to vrijeme petogodišnjakinja, utihnula, a oči su joj bile pune suza. Na upite što se događa, što nije u redu, nijemo je odmahivala glavom.
Na jedvite jade uspjeli smo doznati da je malena progutala novčić koji je pronašla u autu.
Stajao je ondje tko zna od kada i ona ga je poželjela za sebe, a kako je bio prljav, stavila ga je u usta da ga malo očisti. No od silnog truckanja po lošoj cesti, završio je tamo gdje nije trebao.
Brzo smo zaustavili automobil, izvukli dijete i doslovce je okrenuli naglavačke držeći za noge i nastojali istresti iz nje progutani novčić.
Pokušavali smo sve čega smo se mogli dosjetiti u tome trenutku – lagano i jače lupkanje po leđima, poznati zahvat protiv gušenja, izazivanje povraćanja, ali sve je bilo bezuspješno. Djetetovo lice postajalo je zeleno naočigled. Uplašili smo se i smjesta krenuli prema bolnici.
Budući da smo u to vrijeme još uvijek živjeli na Haitiju, a u Dominikansku Republiku dolazili smo samo na godišnji odmor, jedina bolnica za koju smo znali da prihvaća naše međunarodno osiguranje bila je "Cedimat" na drugom kraju grada.
Nismo čak ni znali gdje se točno nalazi, morali smo povesti prijatelja da nam pomogne pri sporazumijevanju (jer nismo govorili španjolski u to vrijeme) i da nam pokaže put.
Bolnica je smještena u velikom kompleksu moderno uređenih zgrada. Sve je izgledalo super moderno, novo, čisto i uredno. Ostali smo zadivljeni.
Pronašli smo hitnu pomoć i prijavili se. Dijete je smjesta pregledano, napravljene su rendgenske snimke abdomena, novčić je lociran i dijete je bilo hospitalizirano.
Rečeno nam je da će sutradan ujutro ići na operaciju da se novčić izvadi. Bili smo u šoku, dijete je u međuvremenu zaspalo, sjedili smo i čekali...
Bilo nam je čudno da ništa konkretno ne poduzimaju upravo sada. Prijatelj koji je cijelo vrijeme bio s nama rekao nam je, ako nismo zadovoljni tretmanom, da možemo otići u drugu bolnicu.
Nismo ni znali da je to moguće. Nije nam trebalo dvaput ponoviti, pokupili smo dijete i otišli...
Druga bolnica nije izgledala tako ekskluzivno kao prva, ali čim smo se prijavili, za manje od 20 minuta s nama su bila tri liječnika specijalista – pedijatar, gastroenterolog i anesteziolog.
Gastroenterolog nam je odmah rekao da će novčić proći kroz želudac i prirodnim putem izići u roku jednog ili dva dana. Naglasio je da nema potrebe za operacijom, ali ako mi želimo, on ga može pokušati izvaditi kroz usta.
Budući da je dijete bilo vrlo zeleno u licu, bojali smo se neke infekcije te smo odlučili da se pokuša izvaditi novčić. No, nakon pregleda kamerom, shvatili su kako je prekasno i savjetovali da pričekamo izlazak novčića prirodnim putem, što se naposljetku i dogodilo.
Budući da je ovo bila privatna bolnica koja ne priznaje inozemna osiguranja, račun smo morali podmiriti – što u gotovom novcu, što karticom.
Nakon ovoga imali smo brojna iskustva s različitim vrstama specijalističkih pregleda, nekoliko operativnih zahvata, bilo je tu od hitnih slučajeva do najjednostavnijih dječjih prehlada i grlobolja. Obišli smo različite bolnice, i one supermoderne, privatne, i one najjednostavnije koje nisu bile tako poznate i razvikane, a iskustva su nam bila više nego odlična.
Bez obzira na to je li riječ o skupoj bolnici ili nekoj skromnijoj, liječnici su vrlo pristupačni.
Svaki pregled, laboratorijske i druge pretrage plaćamo, a naše osiguranje priznaje nam dio troškova (ovisno o vrsti pregleda).
Dominikanska Republika veliki je zdravstveni centar kojemu gravitiraju i ostale karipske države, pa čak i neke zemlje Latinske Amerike.
Zdravstveni turizam je vrlo razvijen. Na ovdašnjem medicinskom fakultetu možete pronaći studente iz gotovo cijelog svijeta, no najviše ih je iz Sjedinjenih Američkih Država i zemalja Južne Amerike zbog španjolskog jezika. Ali isto tako i dominikanski studenti odlaze na usavršavanja u SAD i većinom u Latinsku Ameriku.
Iako Dominikana nije baš socijalno osjetljiva država, unatoč svoj silnoj sirotinji koju ima, ne mogu reći da ne postoji bas nikakva zdravstvena zaštita i za one najsiromašnije.
Ovisno o tome gdje radite i za koju tvrtku, ovisi i kvaliteta zdravstvenog, a za one koji nemaju sredstva i ne mogu si priuštiti najbolje pakete osiguranja, postoje bolnice financirane od raznih humanitarnih udruga.
Tako da će ipak veliki broj ljudi na neki način biti zaštićen i dobit će potrebnu zdravstvenu njegu. Mnogi liječnici rade u nekoliko bolnica, a osim toga još i volontiraju u sirotinjskim kvartovima.
Tako da nije rijetkost da neki vrhunski stručnjak operira na jednaki način i bogatog političkog moćnika i onog sirotana iz siromašnih četvrti.
Posebno mi se dopada to što slobodno možete otići k bilo kojem liječniku na konzultacije, jednostavno nazovete ili pokucate na vrata i dogovorite pregled.
Primjerice, morate obaviti operaciju žući. Vi sami odaberete liječnika, bolnicu gdje želite da vas operiraju, platite i – to je to.
Ako imate bilo kakav problem ili pitanje, liječnik vam obavezno daje svoj broj telefona i e-mail adresu pa možete stupiti s njim u kontakt u bilo koje doba.
Ako se ne javi na vaš poziv, čim uspije, sam će vas nazvati i pitati kako vam može pomoći. Vrlo su pristupačni i prijateljski raspoloženi. A pregledi su više nego ugodni. U čekaonicama gotovo svuda imate internet, možete se osvježiti i kavom ili čajem, pa čak i zasladiti keksima.
Možete pročitati novine, prelistati časopise i knjige. A tu je obavezno i TV, pa možete pogledati film ili omiljenu seriju.
Ako na neki pregled morate čekati više dana, dan prije pregleda obavezno će vas nazvati i podsjetiti na zakazani pregled.
Ni na jedan pregled do sada nisam čekala dulje od tjedan dana. Ako se i čeka dulje, to se uglavnom događalo kada sam išla k vrhunskom stručnjaku, najpoznatijem u njegovu području rada.
Ako je negdje gužva, a meni se baš žuri da nešto obavim, uvijek postoji opcija neke druge klinike, laboratorija.
U gradu od nekoliko milijuna stanovnika, u koji bi stalo sve stanovništvo Republike Hrvatske, bolnice, klinike i zdravstveni centri u svakom su kvartu.
To nisu velike bolnice, ali u svakoj možete obaviti sve pretrage, kao što su ultrazvuk, rendgen, napraviti analize krvi, urina...
Osim laboratorija uz bolnicu, postoji i nekoliko lanaca privatnih laboratorija. Svaki liječnik kaže vam da možete obaviti pretrage u njihovom bolničkom laboratoriju, ali ako želite, možete otići i u neki privatni po vašem izboru.
Cijene pretraga ujednačene su. Uzorke za analizu krvi, urina, stolice, možete dati u svako doba dana i noći.
Ne morate ustati u cik zore i stajati u gužvi sa stotinama ljudi da biste dali krv, već to možete obaviti kad god vam je zgodno.
Nakon što date krv, možete se okrijepiti čajem ili kavom, a po nalaz ne morate osobno dolaziti, šalju ga i vama i liječniku izravno na e-mail.
Ako nešto nije u redu, liječnik vas pozove na daljnje pretrage ili da preuzmete propisanu terapiju.
Neobično je i to što liječnici nemaju medicinske sestre u svojim ordinacijama. Na svakom katu bolnice nalazi se recepcija gdje se prijavite i čekate pregled.
Liječnik u svojoj ordinaciji radi sam. Osobno daje injekcije, mjeri vas, važe (djecu) cijepi i ispisuje potrebnu dokumentaciju pa čak i stavi gips na prijelom ako treba.
Primjerice, kći mi je slomila prst na nozi i otišli smo na pregled na hitnu. Uputili su nas kod kirurga ortopeda (svaki liječnik ima po nekoliko specijalizacija).
Otišli smo, pričekali pregled, obavili rendgen, vratili se kod liječnika koji je, kad je pregledao snimku i vidio prijelom, doslovce zasukao rukave, zamiješao gips i zagipsao nogu.
I sve to smo obavili u sat vremena. Čak nam je dao i lijekove za prvih nekoliko dana.
Najslabija karika u cijelom sustavu je prateće medicinsko osoblje. Ta su zanimanja vrlo minorizirana i ljudi su, nažalost, vrlo skromnog znanja. Također ne postoji patronaža koja je uobičajena u Hrvatskoj.
znaci ni mi iseljenici ne smijemo tu komentirati i upozoriti na greske odnosno nepoznavanje cinjenica od strane autora da nas odmah ne izbrisete???