Uz Sjedinjene Američke Države oduvijek se nekako veže pojam novca. Ljudi sanjaju američki san koji se ponekima ostvari, a odnosi se na uspjeh i veliku zaradu.
Puno se radi za taj šuškavi papir. No, on se isto tako poštuje. Na što točno mislim kada o tome pišem? Stav Amerikanaca prema novcu ne izaziva nelagodu u svakodnevnim situacijama.
Krenimo od kupovine u prodavaonicama. Ako ste iz bilo kojeg razloga nezadovoljni proizvodom, sasvim je razumljivo da ćete ga vratiti.
Pri tome nije bitno kako je otvoren, kao ni razlog povratka. Prodavač se neće čuditi.
"Kupac je uvijek u pravu" ovdje doista vrijedi u punom smislu.
Postoji zanimljiva priča o narukvici mog supruga. Nakon nekoliko godina nošenja, zapetljala se i odnio ju je na popravak u istu prodavaonicu gdje je kupljena.
Svega nekoliko dana od preuzimanja, ponovno se zapetljala. Vratili smo se i rekli su nam da će je ovaj put popraviti o vlastitom trošku.
No, kako smo putovali u Hrvatsku, nismo mogli doći u dogovoreno vrijeme. Gospođa nam se ispričala i bez razmišljanja dala novu narukvicu.
Iskreno govoreći, da sam ovu priču čula od nekog drugog, teško bi u nju povjerovala.
Postoje prodavaonice koje prihvaćaju povratak stvari i nakon nekoliko mjeseci korištenja. No, ljudi se na takve situacije odlučuju ako su doista nezadovoljni.
Dijeljenje računa u restoranima za mene je bila jedna od neuobičajenih scena.
Dok se kod nas uvijek galantno odmahuje rukom kada treba platiti (kao da se sramimo pokazati kako nemamo ili ne želimo potrošiti), ovdje je sasvim prirodno da ljudi izvade mobitele, izračunaju svoj dio računa i dodaju za napojnicu.
Na početku su mi takve večere bile nelagodne, no s vremenom se navikneš i shvatiš kako su ipak u redu.
Svatko plaća ono što je naručio i pritom ne mora brinuti koliko će iznositi račun ako netko od prijatelja ogladni ili ožedni više.
Isto pravilo vrijedi za rođendanske proslave. Vi pozivate, a oni koji se odazovu, znaju da to ne znači čašćenje cijelom večerom.
Ponekad možete naručiti piće ili platiti dio računa, ali to je stvar vaše dobre volje.
Iz vlastitog iskustva znam da našim ljudima takve proslave izgledaju jako čudno.
No, sve se svodi samo na jedno – novac. Zbog njega se ništa ne shvaća olako.
U prodavaonicama i restoranima podrazumijeva se da morate biti zadovoljni kupljenim, jer je to ekvivalent za vaš rad i vrijeme.
Često se sjetim scene iz poznatih Gruntovčana kad kažu: "Kaj znači? Ak' pijem, za svoje pijem".
Rekli bi da se takvo jednostavno nepisano pravilo ovdje primjenjuje u svakodnevnom životu.
Moja Hrvatska je projekt za koji pišu hrvatski iseljenici i ljudi s iskustvom života izvan domovine!
Nijemci to rade, Svicarci to rade, Nizozemci to rade, Britanci to rade, Svedska, Norveska, Estonija... Pola normalnog svijeta to radi. Na Balkanu se eto naucilo da jedan majmun uvijek sve plati (onaj koji vozi BMW ili Mercedes), a svi drugi se oko njega krpaju, necemo biti bezobrazni i reci parazitiraju, i kad na njih dodje red, onda su "zauzeti", "bolesni", "dolazi svekrva u posjet". Cist racun duga ljubav, samo ne na Balkanu.