Svježa su nam sjećanja na prvu hrvatsku rimokatoličku crkvu svetog Nikole, sagrađenu ovdje u Pittsburghu u Sjedinjenim Američkim Državama. Ipak, još su nam svježije uspomene na njezino rušenje.
Nakon duge borbe župljana i općenito hrvatskog naroda, biskupija i gradske vlasti donijele su odluku o rušenju crkve i susjedne zgrade koja je služila za potrebe hrvatske škole. Prva hrvatska crkva u Americi i izvan Lijepe Naše, sagrađena iz ruku naših doseljenika, srušena je 2013. godine, a bila je utočište prvih Hrvata u Americi.
Bila je to, ne samo crkva, nego i škola – hrvatski dom! Mjesto za molitve, učenje, čuvanje kulturne baštine, jezika i pučkih običaja naših ljudi koji napustiše svoju domovinu.
Prvi doseljenici stupali su na američko tlo još i ranije, ali veće doseljavanje pojavljuje se u drugoj polovici 19. i u prvoj polovici 20. stoljeća. Većinski doseljenici iz Jastrebarskog, naseliše se u sjeverni dio Pittsburgha, pa je ova područna zajednica bila poznata pod imenom "Mala Jaska". Držali su se zajedno kako bi lakše bili od pomoći jedni drugima u tom dalekom i nepoznatom svijetu. Tako su u susjedstvu tražili stanove, gradili kuće, crkve i domove. Oslanjali su se jedni na druge i pomagali. Jezik, kultura i katolička vjera bili su ključni razlozi druženja i potpore.
Utemeljitelji Hrvatske zajednice 1894., koja je promijenila ime tri godine poslije u Narodnu hrvatsku zajednice, a od 1926. u Hrvatsku bratsku zajednicu u Americi, bili su i osnivači prve hrvatske župe u Americi. Tako odvažne vođe s vizijom potrebe i skrbi o svom narodu, već na samom početku nailazile su na prepreke.
Međutim, to ih nije obeshrabrilo u njihovu naumu. Prepreke su se stalno pojavljivale, počevši s dovođenjem svećenika, premještanjem crkve zbog prometnica koje su krčile put između rijeke, željezničke pruge i velikog, ali čvrstog brijega s druge strane, pa i ponekad međusobnih nesuglasica.
Povijest crkve doista je zanimljiva i dokaz ljubavi našeg naroda prema svojoj kulturi i korijenima. Hrvatska riječ bila im je važna i najpoznatija u svim tim okolnostima života u novom svijetu. Težak rad u rudnicima, željezarama ili čeličanama kao da ih je još više osnažio i pružio im snagu da opstanu.
Nakon te povijesne odluke o rušenju građevine, mnogi su dolazili kod crkve, još jednom napraviti koju fotografiju ili jednostavno uzeti ciglu ili sličan predmet, zbog čuvanja uspomene na "Malu katedralu" u Americi, kako su je još Hrvati zvali. Nešto je većih predmeta ponuđeno društvenim organizacijama na čuvanje, kako bi ostale trajne uspomene na prvu hrvatsku crkvu u sjevernom predjelu grada.
Hrvatska bratska zajednica u Americi otkupila je od biskupije jedno crkveno zvono i još nekoliko sitnih predmeta za "Croatian Cultural Museum Bernard M. Luketich", smješten u glavnom uredu. Međutim, zvono zbog svoje veličine i težine nije bilo pogodno za unutarnji prostor, pa je odlučeno da mu se uredi mjesto kod samog ulaza u glavni ured. Uređeno mjesto, sa cvjetnjakom i rasvjetom, doista opravdava tu odluku.
Bakreno zvono dovedeno je u prvobitno stanje. S jedne strane ispisane su riječi "Majka Božja Bistrička, moli za nas", a na drugoj "Majka Božja Trsatska, pomiluj nas". Na zvonima još stoji ime proizvođača: The Shane Bell Foundry Company, Baltimore, MD 1901. Zvona su blagoslovljena 15. lipnja 1901.
Drugo zvono našlo je svoj dom kod crkve sv. Nikole, u Millvaleu. Postavljeno je u vrtu pokraj crkve. Tako je uz freske Maksimilijana Vanke dodana još jedna znamenitost ovoj župi. Treće zvono postavljeno je u Srednjoj katoličkoj školi (North Catholic High School) u
Cranberryju.
Blagoslov crkvenog zvona s posvetom Majci božjoj Trsatskoj i Bistričkoj, koje je našlo svoj novi dom kod ureda Hrvatske bratske zajednice, svečano je blagoslovljeno 29. travnja 2019. godine. Blagoslovio ga je umirovljeni svećenik Phillip Pribonić, uz prisustvo mnogobrojnih članova bivše župe, uredskog osoblja i vodstva Hrvatske bratske zajednice u Americi.
