Rupa u zidu načinjena 12. siječnja 2013. godine u 112 godina staroj crkvi svetog Nikole u Pittsburghu, najstarijoj hrvatskoj župnoj crkvi u iseljeništvu, označila je kraj dugogodišnje borbe Društva za očuvanje hrvatske kulturne baštine iz tog grada da se spriječi prodaja i rušenje zdanja koje je bilo proglašeno i kulturnim dobrom.
Dana 22. travnja 1894. na sjednici Hrvatskog podupirajućeg društva Ante Starčević, iz kojeg će se razviti Hrvatska narodna odnosno Hrvatska bratska zajednica, zaključuje se kako je potrebno osnovati hrvatsku župu.
Zdravko Mužina obraća se biskupu Josipu Juraju Strossmayeru da pošalje svećenika i već je 8. kolovoza iste godine stigao velečasni Dobroslav Božić. Uskoro je kupljeno i zemljište s kućom u kojoj su se održavale mise.
Crkva je izgrađena je prilozima Hrvata iz Sjedinjenih Američkih Država i Kanade te dobrovoljnim radom onih koji su napustili svoj pitomi, ali siromašan hrvatski kraj i u rudnicima ugljena ili čeličanama Pennsylvanije, u uvjetima sličnim onima koje je opisao Emil Zola u svom romanu "Germinal", radeći po 12 sati dnevno, pokušavali sebi i svojim obiteljima priskrbiti bolji život.
Uglavnom je to bio noćni rad. Oni koji nisu imali ništa ili malo odvajali su jedino dragocjeno što su imali, svoje vrijeme da bi dobili svoju crkvu.
Nalazila se u predjelu grada Pittsburgha zvan Mala Jaska zbog velikog broja doseljenika iz Jastrebarskog koji su tamo živjeli.
Velebno zdanje posvećeno je 27. siječnja 1895. Sagrađen je i župni dvor te popratne prostorije.
U tornju su postavljena tri velika zvona. Jedno posvećeno svetom Jurju, drugo svetom Ćirilu i Metodu na kojem piše "Sveti Ćiril i Metod, molite za veliku Ujedinjenu Hrvatsku", i treće, Majci Božjoj Trsatskoj.
Više od sto godina u njoj se molilo, plakalo, veselilo. U njoj su ostale mnoge priče sudbina naših ljudi.
Bila je središte i društvenog života. Svraćali su župljani da bi se sreli s prijateljima, našli posao, muževe ili žene, bilo je to mjesto gdje se učio engleski i čitale vijesti iz domovine.
Broj vjernika je rastao tako da je 1900. godine na svega tri kilometra udaljenosti sagrađena još jedna hrvatska crkva isto posvećena svetom Nikoli. Nju danas krase freske Maksimilijana Vanke.
Prva crkva izgrađena je pokraj ceste koja je vodila prema gradu u vrijeme kad su ljudi uglavnom pješačili ili se vozili na konjima. No, godine 1921. ministarstvo prometa najavilo je da će se cesta širiti. Crkvi je prvi put zaprijetilo rušenje.
Hrvatski iseljenici je nisu dali. Sakupili su novac i uz sufinanciranje grada organizirali njezino razmještanje. Prerezali su ju kao tortu, podigli ogromnim dizalicama za 2,5 metra i senzacionalno ju premjestili šest metara prema sjeveru. O crkvi se poslije često govorilo kao o uznesenoj.
S godinama, broj župljana se smanjio, mnogi su iselili, a teren je dobivao na vrijednosti.
Godine 2000. ministarstvo prometa ponovno je u svoje planove stavilo širenje državne ceste br. 28, što je podrazumijevalo rušenje crkve. I tad se osniva Društvo za očuvanje hrvatske kulture baštine koje se zdušno bori protiv toga.
Jedan umirovljeni inženjer i konzervator napravio je plan po kojem se cesta seli više prema rijeci, suprotno od crkve. Time bi ušteda bila oko 40 milijuna dolara i sačuvala bi se crkva. Ministarstvo je prihvatilo plan.
Kako su naši ljudi slutili u kojem smjeru ide priča, došlo je do zamisli da hrvatska zajednica otkupi crkvu. Nije prošlo.
Komisija za povijest grada Pittsburgha odbila je biskupov zahtjev da se dopusti rušenje i predložila ustupanje zgrade baštinarskim udrugama. Prijedlog nije naišao na odobrenje. Bilo je puno borbi na raznim stranama.
Godine 2004., na sam blagdan Svetog Nikole, biskup zatvara crkvu, a taj dio župe prebacuje u onu drugu crkvu svetog Nikole.
Bilo je zamisli da se u njoj otvori nacionalni iseljenički muzej. Ništa nije pomoglo.
Ugašen je spomenik koji je nosio veliki i važan dio hrvatske i američke povijesti. Samo rušenje stajalo je 300 tisuća dolara. Zarada na prodaji bila je u milijunskim vrijednostima, ali puno manje od stogodišnjeg ulaganja srca i rada u njoj.
Odbor za povijest i muzeje države Pennsylvanije odobrio je 2015. godine zahtjev Društva za zaštitu hrvatske kulture da se na mjestu gdje je stajala crkva postavi spomen-obilježje.
Uz nogostup, uvučeno 30-ak metara od državne ceste 28, napravljen je mali park s klupama za pješake.
Memorijalni zid na kojem stoji silueta crkve, zaglavni kamen s godinom početka gradnje i ploča koja opisuje povijest crkve svetog Nikole podsjećat će prolaznike na naše iseljenike koji su iz svoga siromaštva u davnim vremenima tu sagradili crkvu.
Sve što se dogodilo s ovom crkvom sv. Nikole u Pittsburghu događa se sada i sa cijelom Hrvatskom. Izmještanje je počelo i traje do zadnjeg stanovnika. Bilo bi dobro zamoliti Predsjednicu da pripremi tekst i prikupi milodare za ploču koja će ostatio na Pantovčaku kad zadnji Hrvati izsele!