Čitate treći, ujedno i posljednji pregled sažetaka Hrvatskog iseljeničkog zbornika 2018. Ako ste propustili prethodni članak, možete ga pročitati na linku dolje...
POVJESNICA
STAN GRANIC
ZVONIMIR PERAK – ISTAKNUTI AKTIVIST HRVATSKE ZAJEDNICE REGIJE WATERLOO
Mladi pomorac Zvonimir Bill Perak (1930. – 2013.) donio je 1954. sudbonosnu odluku pa bježi s broda na kojem je tada radio u nadi da će svoju slobodu i bolju budućnost pronaći na Zapadu. Po uzoru na mnoge Hrvate toga doba, Perak pronalazi utočište u talijanskome izbjegličkom logoru. Pomorsku karijeru napušta 1955., uselivši u Kanadu gdje nastavlja raditi kao inženjer pomorskoga prometa. Kratko boravi u Torontu i Montréalu, odakle seli u Kitchener (Ontario), gdje je osnovao obitelj i postao uspješan inspektor u više tvrtki industrijske regije Waterloo. Tijekom sedamdesetih, Perak postaje član Upravnog odbora tvrtke K-W Multicultural Society. Agilni je Perak među osnivačima ogranka Hrvatske seljačke stranke u Kitcheneru, Hrvatske katoličke župe Svete obitelji te Kanadsko-hrvatskoga kulturnog i pripomoćnog društva Kraljica Jelena. Aktivno je podupirao borbu Hrvatske za demokraciju i višestranačje tijekom hrvatskoga proljeća, a posebno njezinu borbu za neovisnošću tijekom Domovinskoga rata. Perak se pokazao kao vrlo cijenjeni aktivist društvenih i kulturnih projekata hrvatske zajednice u Kitcheneru, Waterloou i Cambridgeu, čija su postignuća trajno utkana u hrvatsku dionicu multikulturnog mozaika te razvijene sjevernoameričke zemlje.
RAJKA BUĆIN
POVJESNICA ZAGREBAČKOGA ISELJENIČKOG KOMESARIJATA
Iseljenički komesarijat u Zagrebu bio je među najznačajnijim iseljeničkim organizacijama međuraća (1923. – 1939.), ne samo za Hrvatsku već i za cijelo područje Kraljevine Jugoslavije. Kao i ostala državna iseljenička služba, nastojao se prilagoditi ondašnjim fenomenima u kretanju migracija nakon Prvoga svjetskog rata, a osobito tijekom Prve svjetske gospodarske krize 1929. Sukladno kretanjima migracija IK je prilagođavao svoj ustroj i način rada. Preustroj savezne države proveden ujesen 1939., osnutkom Banovine Hrvatske, odrazio se dramatično na poslovanje Komesarijata. Iseljenički komesarijat u Zagrebu je ukinut. Poslove IK preuzelo je Ministarstvo socijalne politike i narodnog zdravlja u Beogradu. U Zagrebu su ostali isključivo iseljenički poslovi vezani uz područje Banovine i to u vrlo suženom opsegu s obzirom na ratne prilike koje su nastupale u Europi. Rad čitave službe uskoro je potpuno zamro. Arhivistica Rajka Bućin piše o Iseljeničkom komesarijatu na osnovi studije o Državnoj iseljeničkoj službi iz razdoblja 1918. – 1941., objavljene u Arhivskom vjesniku, a ovdje donosi i neke nove pojedinosti o radu Komesarijata i njegovoj arhivskoj građi.
IVAN ČIZMIĆ
STOLJEĆE VEĆESLAVA HOLJEVCA
U domovini je obilježena 100. obljetnica rođenja Većeslava Holjevca, zagrebačkoga gradonačelnika i istaknutoga predsjednika Matice iseljenika Hrvatske. Holjevac je vodio glavni hrvatski grad od 1952. do 1963. godine. Tijekom 11-godišnjeg Holjevčeva gradonačelničkoga mandata, počelo je gospodarsko otvaranje grada prema Europi i svijetu. Bio je pisac i publicist, ali i čovjek koji je radio na povezivanju iseljene i domovinske Hrvatske. Godine 1994. podignut mu je spomenik, rad kipara Z. Gračana, čijom monumentalnošću se afirmirao kao jedan od najvažnijih umjetničko-urbanističkih simbola Grada Zagreba, smješten na raskrižju Slavonske avenije i avenije koja nosi njegovo ime – točno na mjestu odakle prelijepa Ulica Hrvatske bratske zajednice vodi do zgrade Matice iseljenika u središtu glavnoga grada Hrvatske. Sažeto, zagrebački gradonačelnik, političar i pisac Većeslav Holjevac rođen je 22. kolovoza 1917. u Karlovcu, a umro je u 53. godini života u Zagrebu 11. srpnja 1970. Zapažena su mu djela najcitiranija znanstvena monografija o iseljeništvu "Hrvati izvan domovine" (1967.) i "Zapisi iz rodnoga grada" (1972.). Narodnim herojem proglašen je 1951., a kao inovativan nositelj društvenih promjena u osvit hrvatskog proljeća marginaliziran je i udaljen iz Matice od komunističkih vlasti s procjenom "nacionalističkog zastranjivanja".
JOŠKO BULJAN
DVADESETPETA OBLJETNICA OSLOBAĐANJA JUGA HRVATSKE
U dubrovačkoj luci Gruž održana je 29. listopada 2017. proslava 25. obljetnice oslobađanja juga Republike Hrvatske od agresije Jugoslavenske narodne armije i srpsko-crnogorskih snaga. Priređeno je svečano postrojavanje Hrvatske vojske po uzoru na slavno postrojavanje 29. listopada 1992. godine kada je prvi hrvatski predsjednik dr. sc. Franjo Tuđman stigao na oslobođeno dubrovačko tlo. Svečanosti su nazočili predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović, uz cijeli državni vrh i sudionike obrane Grada, kao i mnoštvo ponosnih građana. Odana je počast svim poginulim braniteljima. Veliku ulogu u informiranju svjetske javnosti o stvarnom karakteru rata u Hrvatskoj imao je Michael Foot sa svojim filmom "Samo dva sata od Londona", u kojem je iskoristio Dubrovnik kao poznatu turističku destinaciju kako bi vjerodostojno prikazao rat na teritoriju Hrvatske. Na Grad pod zaštitom UNESCO-a agresor je ispalio tisuće projektila. Prigodom jubileja autor, autentični sudionik Domovinskoga rata, donosi zapis o toj herojskoj bitci deblokade Dubrovnika i oslobađanja juga Hrvatske.
DUHOVNOST
BORIS VULIĆ
INTEGRACIJSKI POTENCIJAL MISIJA ''Y'' NARAŠTAJA
Nagrađenu monografiju dr. sc. Adolfa Polegubića pod naslovom "Dušobrižništvo za Hrvate u Njemačkoj" analizira Boris Vulić, docent s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu. Riječ je o poticajnom cjelovitom pregledu misija ''Y'' naraštaja, objavljenom 2017. u sklopu renomirane edicije Diaspora croatica, čiji je nakladnik Hrvatski dušobrižnički ured sa sjedištem u Frankfurtu na Majni. Katoličke misijske zajednice u Njemačkoj duboko su prožete potragom za novim putovima, ponajprije svoga temeljnoga dušobrižničkog djelovanja, pa analitičar ukazuje na četiri povijesno-društvena čimbenika koja su utkana u metodološku konstrukciju Polegubićeve knjige – pisane veoma jasnom znanstvenom akribijom. Hrvatska inozemna pastva danas djeluje u 187 župa, misija i zajednica diljem svijeta s ukupno 198 svećenika, 6 trajnih đakona, 50 redovnica, 44 pastoralna suradnika laika i 48 tajnica. Najbrojnija je dakako Njemačka, potom dolaze Kanada, SAD, Australija, Švicarska, Austrija, Švedska, Slovenija, Francuska, Argentina, Belgija, Južnoafrička Republika, Luksemburg, Nizozemska, Norveška, Peru, Čile i Velika Britanija i Irska.
BAŠTINA
VINKO GRUBIŠIĆ
POGLEDI NA DEKLARACIJU O NAZIVU I POLOŽAJU HRVATSKOGA
KNJIŽEVNOG JEZIKA U SJEVERNOJ I JUŽNOJ AMERICI
Za razliku od stranih i domaćih novinara kojima je Deklaracija bila svojevrsni politički događaj, dva ozbiljna glasila hrvatske emigracije, Journal of Croatian Studies u New Yorku i Studia Croatica u Buenos Airesu, razjasnila su mnoga pitanja, i to ne samo o Deklaraciji nego i o njenim razlozima, o standardnom jeziku, o razvoju hrvatskog jezika čitavo stoljeće koje je prethodilo tom zaista značajnom događaju, o lingvističkom, ali i povijesnom, kulturnom te političkom – u jednu riječ nacionalnom značenju Deklaracije… Uz prijevod Deklaracije na engleski u JCS (VII–VIII/1967: 3–13) nalazi se komentar jednoga od najistaknutijih hrvatskih jezikoslovaca izvan Hrvatske, Krste Christophera Spalatina (Ston, 15. X. 1909 – kraj Punto Gorda, Florida, 16. XII. 1994). Sažeto, njome se zahtijevao ravnopravan položaj hrvatskog jezika u jugoslavenskoj federaciji, slobodno oblikovanje hrvatskog jezika u skladu s hrvatskom tradicijom te puna afirmacija hrvatskog jezika u svim sferama života. Bila je osuđena od komunističkih vlasti, a mnogi njezini potpisnici bili su sankcionirani. O postignućima jezikoslovne kroatistike u egzilu piše jedan od naših vodećih filologa akademik Vinko Grubišić s višedesetljetnom kanadskom adresom.
MARIJAN LIPOVAC
ZAKLADA HRVATSKE AKADEMIJE ZNANOSTI I UMJETNOSTI I ISELJENIČKA FILANTROPIJA
U Zagrebu je 10. listopada 2017. održana svečanost dodjele Književne nagrade Stipana Bilića-Prcića koju vrsnim piscima dodjeljuje Zaklada HAZU. Imoćanin iz Studenaca Stipan Bilić-Prcić (1924. – 2012.), s višedesetljetnom bečkom adresom, bio je poduzetnik i uzoran patriot fokusiran na poticanje kulture, umjetnosti i izvrsnosti. Svoje bogatstvo ostavio je Zakladi HAZU, koja se obvezala godišnje dodjeljivati književnu nagradu s donatorovim imenom i dvije potpore odlikašima Gimnazije Mate Ujevića u Imotskome. Ispunjenjem volje Bilića-Prcića, Zaklada se potvrdila kao institucija od povjerenja, što čini od svoje obnove 1993. kada je HAZU nastavila tradiciju mecenatstva započetu još u doba svog utemeljitelja Josipa Jurja Strossmayera. Građani, uključujući iseljenike, HAZU su darovali umjetnine s povjerenjem da će njihove donacije biti zaštićene i dostupne budućim naraštajima. Među donatorima su i dvije hrvatske snahe iz Amerike. Margaret Stetten Vanka, supruga slikara Maksimilijana Vanke, darovala je 1964. godine 99 slika i niz umjetničkih predmeta, s vilom i atelijerom na Korčuli. Joyce Borden Baloković, supruga slavnoga violinista Zlatka Balokovića, prije 50 godina darovala je Akademiji violinu King Guarneri, jednu od najvrjednijih violina na svijetu iz radionice majstora Guarnerija del Gesùa, izrađenu godine 1735.
ZNANOST
TANJA RUDEŽ
INOVATIVNI ZNANSTVENIK DRAŽEN PRELEC
Zagrepčanin s bostonskom adresom Dražen Prelec jedan je od najuspješnijih znanstvenika u svijetu na području društvenih znanosti. U fokusu njegovih istraživanja su tri naizgled različite znanosti: psihologija, ekonomija i neuroznanost. Na uglednome Massachusetts Institute of Technology (MIT) ima čak tri profesorske pozicije: na Sloan School of Management, na Odsjeku za ekonomiju te na Odsjeku za kognitivne znanosti i znanosti o mozgu. Studij primijenjene matematike završio je na Harvardu, gdje je zatim doktorirao psihologiju i usavršavao se na postdoktorskim studijima, zahvaljujući stipendiji Junior Fellow. Jedno je vrijeme radio na Harvard Business School da bi 1991. prešao na MIT. Zahvalan je mentorima kao što su Richard Herrnstein i Amos Tversky, koji je s nobelovcima Danielom Kahnemanom i Richardom Thalerom utemeljio bihevioralnu ekonomiju. Start Prelecove karijere poklapa se s počecima bihevioralne ekonomije, koja koristi spoznaje o socijalnim, kognitivnim i emotivnim fenomenima u utjecanju na ekonomsko ponašanje društva te utjecaju pojedinca na ekonomsko odlučivanje. Njegov najpoznatiji rad je o Bayesian Truth Serumu (BTS) koji je 2004. objavljen u prestižnom časopisu Science. Riječju, BTS predstavlja Prelecovu inovativnu metodu koja poboljšava kvalitetu i pouzdanost subjektivnih podataka i prognoza.
TANJA RUDEŽ
HRVATICA OTKRIVA TAJNE URAGANA
Zagrepčanka s američkom adresom Željka Fuchs danas na području Tihog oceana i jugozapadnih Kariba istražuje uzroke nastanka razornih oluja – koje sve više utječu na našu svakidašnjicu. Američka nacionalna znanstvena zaklada (NSF) dodijelila je timu Željke Fuchs tri milijuna dolara za istraživanje konvekcije, odnosno fizikalnoga procesa koji je odgovoran za stvaranje kumulonimbus oblaka i razornih oluja koje on sa sobom nosi. U sklopu projekta Organization of Tropical East Pacific Convection (OTEPC) Fuchs i njezin kolega David J. Raymond lete u središte tropske konvekcije, koja je osnovni fizikalni proces odgovoran za većinu vremenskih (ne)prilika, pa tako i za uragane. Rezultatima istraživanja poboljšat će se klimatski modeli, a očekivani ishod je unaprjeđenje kvalitete života ljudi na cijelom planetu. Nakon školovanja u Zagrebu, Željka Fuchs doktorirala je na New Mexico Techu 2006. Međutim, prvih deset godina svoje znanstvene karijere provela je na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Splitu, gdje je vodila veliki europski projekt EMBRACE. Posljednje dvije godine s vlastitom brojnom obitelji odlazi u SAD, gdje je direktorica novoosnovanoga Centra za klimu i vodu na New Mexico Techu. Split i cijela Hrvatska pamti je i po Festivalima znanosti namijenjenima mladima željnim znanja iz STEM područja.
VESNA KUKAVICA
MREŽA ZNANSTVENIKA NAŠIH KORIJENA
Vrhunski znanstvenici iz inozemstva Mirko Dikšić, Vinko Grubišić (Kanada), Šime Malenica (Francuska) i Nenad Šestan (SAD) potvrđeni su proljetos dopisnim članovima Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (2016). Riječ je o iznimno značajnome strukovnom priznanju u području prirodnih i humanističkih disciplina te nanoznanosti kako za našu akademsku zajednicu, tako i za hrvatski narod i njegovo stvaralaštvo u cjelini. Radiokemičar i neuroznanstvenik Mirko Dikšić je profesor emeritus Odsjeka za neurologiju i neurokirurgiju Sveučilišta McGill iz Montreala. Grubišić svojim prinosom sustavno obogaćuje područje jezikoslovne kroatistike, književnosti i prevodilaštva. Iz područja tehničkih znanosti i brodogradnje u Akademijino članstvo potvrđen je Splićanin s pariškom adresom Šime Malenica, koji djeluje u francuskim industrijsko-istraživačkim projektima te u međunarodnim projektima kao što su Cooperative Research Ships (CRS), što uključuje tridesetak vodećih znanstvenih institucija iz zemalja članica NATO-a i sl. Istraživački interes Nenada Šestana usredotočen je na područje neurogenomike i poremećaja razvoja mozga, što i predaje kao profesor Zavoda za razvoj djeteta na prestižnom američkom sveučilištu Yale.
NOVE KNJIGE
HELENA SABLIĆ TOMIĆ
ROMANI O POVIJESTI, STRASTI I SLOBODI
Slijedeći povijesne tijekove književnik Hrvoje Hitrec traga za naličjem društvene i političke drame, za moralnim i psihološkim potresima do kojih dolazi iza kulisa jake povijesti, osvjetljavajući pri tome suptilne mehanizme djelovanja moći na pojedinca. Ogled o prozi Hrvoja Hitreca u povodu izlaska njegova povijesnog romana o barunu Trenku napisala je esejistica i dekanica Umjetničke akademije iz Osijeka dr. sc. Helena Sablić Tomić. Novi Hitrecov roman ''Špilberk'' oživljava niz povijesnih osoba čije su sudbine isprepletene s onima fikcijskih likova, pa kritičarka čitatelja uvodi u taj piščev literarni svijet riječima da je Trenk atraktivno opisan kao James Bond 18 stoljeća. Usto, H. Sablić Tomić osvrće se detaljnije i na prethodne Hitrecove romane – na romansiranu biografiju slavnog bana Josipa Jelačića ''Što Bog dade i sreća junačka'' (2010.) i ''Kolareve'' (2004.), s kojima netom objavljeni roman ''Špilberk'' (2017.) zaokružuje svojevrsnu trilogiju. Kao istaknuta osoba našeg kulturnog i umjetničkog života, Hrvoje Hitrec proslavio se ne samo kao romanopisac već i kao dramatičar, filmski i televizijski scenarist te kao omiljeni autor za djecu – uz golemi angažman u stvaranju neovisne Republike Hrvatske.
BORIS BECK
MAGIČNI SVIJET AMERIČKOGA LOBISTA ZA HRVATSKU
Na uglednoj književnoj manifestaciji Noći knjige u Zagrebu 24. travnja 2017. HMI priredila je predstavljanje autobiografije „Veliki Gložac“ prof. dr. sc. Vladimira Gossa, povratnika iz SAD-a. Knjigu su okupljenoj publici predstavili etnologinja Lidija Bajuk i dr. sc. Boris Beck, čiju recenziju za čitatelje HIZ-a donosimo u cijelosti. Sažeto, Goss odlazi u SAD krajem šezdesetih, gdje je 1972. doktorirao na Cornell University u Ithaci (NY). Od 1972. predaje na University of Michigan. Tijekom Domovinskoga rata i poraća, angažirao se kao voditelj Odjela za promidžbu Nacionalne federacije američkih Hrvata (za što je ovjenčan priznanjem Američki Hrvat godine, 1996.) i kao dopisnik Večernjeg lista u medijskoj promidžbi hrvatskih interesa u anglofonom svijetu sa zapaženim brojem tekstova, pa je kao autentični sudionik pokreta za neovisnost Republike Hrvatske s američkog vidikovca poticajan pisac za razumijevanje doba kada je izboreno međunarodno priznaje Hrvatske zalaganjem i iseljeničkih udruga diljem svijeta. Uz mnogobrojne znanstvene monografije, objavio je romane Antigonin dnevnik (1992.), Vlak na Zapad (1996.), Nada (1966.), Dayton (1999.), Nagodba (2002.), Panonac (2007.), Bog u vreći (2015.) i romansiranu autobiografiju Veliki Gložac (2017.). Djelima Vladimira P. Gossa na hrvatskome i engleskome jeziku slobodno se može pristupiti na internetu: http://www.romanika.net/.
MARIJAN LIPOVAC
NOVA FILOLOŠKA STUDIJA O MORAVSKIM HRVATIMA
Najširoj javnosti je od 2017. dostupna još jedna knjiga posvećena hrvatskoj manjini u Češkoj. Autor knjige ''Tragom identiteta južnomoravskih Hrvata'' jezikoslovac je dr. sc. Alojz Jembrih, a izdavači Pučko otvoreno učilište Sveti Ivan Zelina i Hrvatsko književno društvo svetog Jeronima. Knjiga najprije donosi kratki pregled povijesti moravskih Hrvata, zatim niz putopisa o moravskim Hrvatima iz 19., 20. i 21. stoljeća, kao i svjedočanstava samih moravskih Hrvata o vlastitoj sudbini. Tu se posebno izdvajaju putopisi Đure Kutena i Ivana Milčetića te svjedočanstva Joze Lavičke i Mile Vašaka. Treći dio je ekskluzivan jer prvi put se objavljuje rukopis Josipa Hubenyja Jačke i prodike, dosad nepoznat znanstvenoj i široj javnosti. U knjizi je mnoštvo fotografija i reprodukcija slika, uglavnom Othmara Ružičke, slikara iz Beča.
