Naslovnica Vijesti

Zašto se nikada nije želio vratiti kući?

Rođena Peruanka vjeruje da bi joj otac bio sretan jer je dobila hrvatsku putovnicu
30. siječnja 2018. u 09:46 0 komentara 4623 prikaza
Zagreb
Foto: Marko Lukunić/PIXSELL, Davor Puklavec/PIXSELL

Ako ste propustili prvi dio najave Hrvatskoga iseljeničkog zbornika 2018., pročitajte ga kliknuvši na link dolje...

Hrvatski iseljenički zbornik 2018. Zbornik 2018. Hrvatska nastava financira se potpuno ili djelomično u 20 zemalja diljem svijeta

Zbornik donosi osam tematskih cjelina – Znaci vremena, Kroatistički obzori, Mostovi, Povjesnica, Duhovnost, Baština, Znanost te Nove knjige – donosi obilje građe sastavljene od 31 samostalnog autorskog priloga iz dvadesetak zemalja od Sjevernog do Južnog pola.

MOSTOVI

DEJANA DEJANOVIĆ, MARIJETA RAJKOVIĆ IVETA
ISELJAVANJE HRVATA IZ BOSANSKE I SLAVONSKE POSAVINE U NJEMAČKU NAKON ULASKA HRVATSKE U EUROPSKU UNIJU

U radu je prikazan suvremeni val iseljavanja Hrvata iz Bosanske i Slavonske Posavine u Njemačku nakon ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju (2013. godine). Etnološko i kulturnoantropološko istraživanje temeljeno je na kvalitativnoj metodologiji, polustrukturiranim intervjuima sa šest kazivača te statističkim podacima na razini obiju državâ i gradova iz kojih su se kazivači iselili i u koje su se preselili. Autorice prikazuju potisne i privlačne faktore migracije, pomoć migranata iz gastarbajterskog i izbjegličkog vala odnosno utjecaj migrantskih mreža. Fokus istraživanja stavljen je na svakidašnja iskustva iseljenika u Njemačkoj s posebnim naglaskom na ekonomski, društveni i kulturni aspekt integracije imigranata. Pozornost je posvećena i transnacionalnim praksama te daljnjim planovima.

WALTER F. LALICH
ODLASCI I POVRATCI U TRANSNACIONALNOME DIGITALNOME DRUŠTVENOM PROSTORU AUSTRALIJA – HRVATSKA

Od kraja devetnaestog stoljeća hrvatsko-australski transnacionalni društveni prostor razvio se kroz pokretljivost i djelatnosti naraštaja hrvatskih migranata preko golemih geografskih prostornih udaljenosti. Živote iseljenika i njihovih potomaka oblikovala su iskustva, mogućnosti i razlike unutar ovog vrlo živog društvenog prostora obilježenog raznovrsnim izazovima, ratovima, povratcima i kružnim selidbama. Nekoć povratkom rodnome kraju, a danas unucima – ma gdje bili! Mnogi drugi stanovnici i Hrvatske i Australije sada to otkrivaju kroz sveprisutnu mobilnost – odlaske, povratke, tokove podataka, poslovne veze i ljetne turističke posjete… Štoviše, u suvremenoj digitalnoj globalnoj okolini taj posebni društveni prostor sada sebi prisvaja nova svojstva, uz činjenicu da je velik dio u bijegu od siromaštva obavljao težak fizički rad u nepoznatom svijetu osjećajući čežnju za zavičajem i šaljući novčane doznake. Dvije različite zajednice – jedna određena iseljenjem, a druga demografskim širenjem putem useljenja – susreću se sa sličnim društvenim pitanjima: starenjem pučanstva, odlascima i povratcima i hrvatskih migranata i australskih iseljenika te njihovih potomaka. Autor, australski Dalmatinac i istraživač s Hrvatskih studija Sveučilišta Macquarie iz Sydneyja, nastoji s australskog gledišta raspravljati o pitanju povratka iseljenika u Hrvatsku zadnjih četvrt stoljeća.

TIBOR KOMAR
IDENTITET, NOGOMET I HRVATSKI REPREZENTATIVCI IZ DIJASPORE

U ovome radu autor ukratko predstavlja rezultate terenskog istraživanja, gdje je naglasak stavljen na proučavanje veza između nogometa i konstruiranja nacionalnoga identiteta djece, unuka i praunuka prve generacije hrvatskih migranata. Pobliže, u fokusu istraživanja su hrvatski nogometaši – reprezentativci iz dijaspore koji radije odabiru igrati za nacionalnu momčad svoje „zamišljene domovine” umjesto zemlje svog rođenja. Ako se složimo da je jedna od funkcija sporta i to što djeluje kao mehanizam nacionalne solidarnosti – promovirajući osjećaj identiteta i zajedništva – nogomet se pokazuje kao idealan poligon za istraživanje simboličkih dimenzija pripadnosti, diskurzivnog oblikovanja identiteta i praksi kojima se manifestira sportska (i) nacionalna lojalnost. Kodiranjem transkripata intervjua, organizacijom podataka u kategorije te analizom provedenih intervjua, autor propituje dinamični odnos između izražavanja nacionalnoga identiteta i osobne odluke pojedinca kojoj se nacionalnoj nogometnoj momčadi prikloniti. Istraživanje je rađeno u sklopu autorove doktorske disertacije na Odsjeku za etnologiju i kulturnu antropologiju zagrebačkoga Filozofskog fakulteta.

PAULA GADŽE
ULOGA MEDIJA U OČUVANJU IDENTITETA HRVATA U BUENOS AIRESU I ROSARIJU

Iseljenički tisak višedesetljetne tradicije iz Buenos Airesa i Rosarija djelomično zamjenjuju novi mediji fascinantnih dosega u njegovanju i razvitku hrvatskog kulturnog identiteta u Argentini, gdje danas živi oko 250 tisuća građana hrvatskog podrijetla, prema procjenama Ministarstva vanjskih i europskih poslova RH. Autorica se fokusira na kulturološke dosege časopisa i portala Studia Croatica te radijskih programa Croacia en mi corazón, Croacias totales i Bar croata u španjolskome govornome području. Usto, metodom autoetnografije vješto nam prenosi iskustva mlađih naraštaja argentinskih Hrvata u društvenim i kulturnim praksama koje povezuju dvije zemlje Argentinu i Hrvatsku, novu im i staru domovinu. U suvremenom društvenom kontekstu kategorije prostora i vremena nisu iste kao prije jer je putem mreže velik broj medijskih sadržaja dostupan uvijek i na bilo kojem mjestu, a ljudi mogu jednostavno doći u kontakt s osobama u geografski udaljenim zajednicama. Višejezičnu medijsku scenu naše dijaspore nedvojbeno razvija i Glas Hrvatske, međunarodni program HRT-a koji se svakodnevno diljem planeta može slušati preko interneta. Konvergencija u području medijskih subjekata zahvaća i iseljeničko izdavaštvo na mobilnim internetskim platformama.

KRUNOSLAV MALENICA
OPUS ČILEANSKE SPISATELJICE PEPITE TURINE

Hrvatsku zajednicu u Čileu, najbrojniju u Južnoj Americi, predvode uspješni književnici, znanstvenici, političari i poslovni ljudi koji Hrvatsku smatraju svojom drugom domovinom. Posebno mjesto među njima na vremenskoj okomici dužoj od stoljeća zauzima Josefa Alvina Turina, zvana Pepita Turina (1907. – 1986.), istaknuta promotorica kulture i svestrana čileanska književnica, esejistica i intelektualka koja je svojim likom i djelom pridonijela čileanskoj i hrvatskoj kulturi i umjetnosti te hrvatsko-čileanskoj suradnji u tim područjima ljudskog stvaralaštva. Suosnivačica je sa Zlatkom Brnčićem Eksperimentalnog kazališta na Čileanskom sveučilištu, bila je članica Čilo-hrvatskoga instituta za kulturu te Međunarodne udruge koja brine o knjizi za djecu i mlade. Također, kao talentirana i provokativna umjetnica svoga doba pridonijela je afirmaciji žena, kako u kulturi i umjetnosti tako i u javnome životu. Svojim iznimnim stvaralačkim djelovanjem upozoravala je na onodobne nepravedne kriterije društva i širila svijest o neutemeljenom podcjenjivanju ženskog stvaralaštva.

OLJA LJUBIŠIĆ
BLOGERICA IZ PERUA U OČEVU ZAVIČAJU

Uz zanimljive zapise na blogu, Maria Gilda Trkovic Villafuerte de Castro vrlo je aktivna na Facebooku i Twitteru, na kojem ima više od dvije i pol tisuće pratitelja. Rođena Peruanka vjeruje da bi joj otac bio sretan jer je dobila hrvatsku putovnicu. Ovo je njezin drugi posjet Konavlima i Grudi, mjestu iz kojeg je njezin otac kao 27-godišnjak, nakon Prvog svjetskog rata, otišao u Ameriku. Došla je u očev zavičaj doznati više o njemu i njegovoj obitelji, razlozima zbog kojih je otišao, zašto se nikada nije želio vratiti – kako bi završila posljednje poglavlje svoje knjige pod radnim naslovom Kći imigranta. Sa spisateljicom iz Perua razgovarala je dugogodišnja Matičina suradnica, publicistkinja i prevoditeljica sa španjolskoga Olja Ljubišić, otkrivajući nam ganutljive detalje sudbonosnog putovanja 77-godišnje Marie Gilde Trkovic Villafuerte de Castro u očev zavičaj blizu renesansnoga bisera Lijepe Naše – Dubrovnika. U Peruu danas živi prema procjenama oko 14.800 građana dalmatinskoga podrijetla, među kojima su brojni iseljenici iz Dubrovačkoga primorja koji su pretežito peti iseljenički naraštaj te južnoameričke zemlje.

MIRJAN DAMAŠKA
SKICA ZA AUTOPORTRET

Hrvatski pravnik prof. dr. sc. Mirjan Damaška ostvario je vrhunsku karijeru dulju od četiri desetljeća u Sjedinjenim Američkim Državama. Nakon doktorata u domovini, ranih sedamdesetih, bio je profesor na Pensilvanijskom sveučilištu, a od 1976. nastavio je djelovati na Pravnome fakultetu Sveučilišta Yale / Yale Law School. Uz monografska djela, objavio je mnogobrojne radove u inozemnim časopisima. Posebnu pozornost u znanstvenim krugovima izazvali su njegovi ogledi o modelima sudskog postupka. Glavna su djela: Okrivljenikov iskaz kao dokaz u suvremenom krivičnom procesu (1962.), Rječnik krivičnog prava i postupka (koautor, 1966.), Lica pravde i državna vlast: poredbeni pristup pravnomu postupku (Faces of Justice and State Authority: A Comparative Approach to the Legal Process, 1986.), Poredbeno pravo (Comparative Law, koautor, 1988.), Dokazno pravo u lutanju (Evidence Law Adrift, 1997.). Član je međunarodne pariške Akademije za komparativno pravo i američke Akademije znanosti i umjetnosti sa sjedištem u Bostonu. Odnedavno je počasni doktor Sveučilišta u Zagrebu, pa je prigoda prisjetiti se autobiografskih činjenica koje je autor Damaška naveo u svojoj nadahnutoj zahvali Senatu Sveučilišta u Zagrebu.

DUBRAVKO BARAČ
RAPSODIJA SLIKARICE NADE SESAR RAFFAY

Istaknuta hrvatsko-kanadska slikarica Nada Sesar Raffay s višedesetljetnom torontskom adresom otkriva čitateljima HIZ-a svoje umjetničke i životne preokupacije na potezu od Zagreba do Toronta i New Yorka u razgovoru s Matičinim stalnim suradnikom iz Kanade Dubravkom Baračem. Diplomirala je 1976. na zagrebačkoj Likovnoj akademiji u klasi slavnih profesora Ferdinanda Kulmera i Miljenka Stančića, velikana likovne umjetnosti koji su svojim studentima utkali u DNK osebujan pristup slici koji umjetnica još uvijek osjeća, razmišljajući o tim metodičkim postupcima dok danas i sama radi kao mentorica s mladim umjetnicima u instituciji Art Works Art School. Studio slikarice Sesar Raffay nalazi se u jednoj od magičnih starih industrijskih zgrada koje su preuređene u umjetničke atelijere. Na poziv nekadašnjeg hrvatskog veleposlanika u Kanadi, gospodina Andrije Jakovčevića, u predvorju našeg veleposlanstva u Ottawi oslikala je 1999. golemu kompoziciju na platnu znakovita naziva Croatian Rhapsody / Hrvatska rapsodija. Svestrana je sudionica u kulturnom životu hrvatske zajednice u Torontu, osobito kroz Udrugu AMCA koja okuplja našu akademsku elitu i sve ostale kanadske promicatelje hrvatskih vrijednosti, kao i dodira dviju kultura. Važan projekt Nade Sesar Raffay jest osnivanje Knjižnog kluba godine 2009.

TIHOMIR NUIĆ
NARATIVI MLADIH ŠVICARSKIH HRVATA O DOMOVINI

Autor Tihomir Nuić iz Švicarske analizira pripovijesti o domovini mladih ljudi hrvatskih korijena  na osnovi tekstova objavljenih u školskome časopisu "Govorimo hrvatski" koji objavljuje "Hrvatska nastava" u Švicarskoj. U tom učeničkom listu punom dječjih izraza ljubavi prema zemlji podrijetla, bakama i djedovima, domovinama, najviše je zagovora da prestane rat u Hrvatskoj 1990-ih. Znakovito je kako po završetku Domovinskoga rata – od petog broja toga časopisa, mladi svoje radove posvećuju prirodi, odmorima u RH te obiteljskim odnosima. Zbog korektnosti, mora se priznati da su listovi do posljednjega broja (25) prepuni hvalospjeva Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini – vjerojatno zbog nezaboravnih ljetnih druženja s prijateljima i rodbinom. Fascinantna je činjenica da se ti narativi nastavljaju u maturalnim i studijskim završnim  radovima, kako u školama i raznim gimnazijama tako i na fakultetima diljem Švicarske. Hrvatska je u njihovim mislima i tekstovima  magična priča, pripovijest, saga – čijim iskazom potomci svjedoče vrlo zdrav odnos, pa i ponos narodom iz kojega potječu. Pripovijest očito posjeduje sugestivnost kao da čovjek u njoj zbiljski živi. Isprepletenost različitih vremenskih i realnih razina priče prenosi se u njihovu socijalnu okolinu u Švicarskoj, gdje se obrazovanjem i radišnošću uspješno integriraju.

NAIDA ŠEHOVIĆ
FORUM HRVATSKIH MANJINA

Dvadeset i treći po redu stručni skup predstavnika hrvatskih manjinskih zajednica iz zemalja srednje i jugoistočne Europe, u organizaciji Hrvatske matice iseljenika, otvoren je svečano 24. studenoga u Zagrebu. Matičinu pozivu na Forum odazvali su se predstavnici Hrvata iz Crne Gore, Srbije (Vojvodine), Slovačke, Slovenije, Italije (Molisea) i Rumunjske. Predsjednica RH gospođa Kolinda Grabar-Kitarović nazočila je otvaranju Foruma hrvatskih manjina i u prigodnom govoru naglasila je da Hrvatska treba štititi identitet i interese pripadnika hrvatskoga naroda izvan državnih granica jer je to njezina obveza, ali i zalog napretka i opstojnosti hrvatskoga naroda. Posebno je istaknula važnost očuvanja tradicijske kulture Hrvata u pojedinim zemljama, napominjući da je ta baština izvanredno vrijedna, ne samo zbog svoje raznolikosti i identitetske važnosti nego i stoga što tradicijski običaji obiteljskog i društvenoga života – kako vjerskog tako i svjetovnog – često čuvaju vrlo stare jezične i materijalne sadržaje pa i neke koje više ne nalazimo u našem okružju.

Nastavit će se...

Zrakoplov Hrvatska izvan domovine Je li riječ o fenomenima vezanim uz suvremenu mobilnost ili o egzodusu iz Lijepe Naše? Hrvatski iseljenički zbornik 2017. Hrvatski iseljenički zbornik 2017. Svaki 35. stanovnik Zemlje međunarodni je migrant. I to nije jedina zanimljivost... renomirani autori Hrvatski iseljenički zbornik 2018. o izazovima egzodusa mladih i medijima

Elipso

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.