Zanimljiv i učinkovit skup ljubitelja freski Maksimilijana Vanke održan je krajem travnja 2018. u prostorijama crkve sv. Nikole u Millvaleu. Ovaj velikan hrvatske i svjetske umjetnosti ostavio nam je mnogo toga u nasljeđe tako da se brojni obožavatelji dive umjetnikovu stvaralaštvu.
Odbor koji se brine za zaštitu ostavštine Maksimilijana Vanke u Pittsburghu neumorno radi pri prikupljanju sredstava kao bi se i najsitniji detalji njegova umjetničkog djela doveli u izvorno stanje te s novom tehnologijom bojenja potpuno zaštitili.
Vankin "dar Americi" doista je primljen s velikim poštovanjem i zahvalnošću. U odboru uglavnom sudjeluju ugledni Amerikanci kulturnog stvaralaštva, što je istinska potvrda toj činjenici.
Nakon kratkog, ali ugodnog susreta i upoznavanja gostiju, uz koktel i hrvatsku glazbu za koju se pobrinuo tamburaški sastav "Mikey Dee", šatorski prostor ispred crkve i dvorane bio je brzo popunjen. Ugodno iznenađenje za sve je dolazak Vankine unuke Marye sa suprugom Johnom Haldermanom te sinom J. Alexom Haldermanom.
Nakon poziva gostiju u crkvu, održano je predavanje o Vankinim djelima pod naslovom "The Art of Social Justice". Bilo je govora o umjetnikovim porukama i vremenu u kojem su djela nastala.
Voditelj programa bili su Brian Butko, ravnatelj povijesnog muzeja Heinz te povjesničar i autor iz Pittsburgha, i mlada glumica Claire Sabatine iz Rochestera. Voditelji su nas vratili u povijesni razvoj grada željezne industrije i vrijeme kad su ovamo pristizali europski doseljenici, a među njima i Hrvati.
Zanimljiv je bio taj početak prošlog stoljeća koji je krojio sudbine novopridošlih radnika i njihovih obitelji. Težak, dugotrajan i iscrpljujući rad te nesreće na poslu gotovo da se danas ne mogu ni razumjeti bez slikovnog prikaza iz tog vremena. Zato su se organizatori pobrinuli da na velikom platnu prikažu događanja u to doba i Vankino sudjelovanje.
I sam Vanka radio je satima i satima na freskama te preumoran katkada ostajao spavati na klupama. Zanimljivo je spomenuti kako je njegova supruga Margaret bila Židovka i da je umjetnik na vrijeme uočio oluju koja se početkom tridesetih godina prošlog stoljeća pomalo počela nadvijati nad Europom. Zato je 1933. godine preselio u New York, napustivši svoj Zagreb i Korčulu u koje se više nikada nije vratio.
Ali svoju hrvatsku domovinu, a posebno zagorske brege na kojima je odrastao, nikad nije zaboravio. Zato je zavolio brežuljkastu Pennsylvaniju koja je sličila Zagorju i kupio farmu te nastavio život malog i jednostavnog čovjeka unatoč "plavoj" krvi koja je kolala u tom izvanrednom umjetniku, navodno austrijskog podrijetla.
Njegove freske iz 1941. godine nose poruke tog povijesnog vremena koje danas pojedinci vide drukčijim očima. Riječi koje je pisao vlč. Albert Žagar njegovoj suprugi Margareti bile su čitane tijekom programa i otkrivaju bojazan da se umjetnik prerano ne vrati u New York, ostavljajući nedovršeno djelo. Žagar se ovako povjerio Margareti: "Bit će to najljepša crkva u Americi, kazao mi je Makso u povjerenju".
Freske s novim osvjetljenjem izgledaju božanstveno, a većinski nose poruke pravice i nade za boljim životom, dostojnim čovjeka i obiteljskog življenja. Tadašnji kapitalizam bio je drukčiji, oslikan bojama koje su tamnije od boja današnjice.
