Krajem prošlog mjeseca u nekoliko gradova diljem Ontarija, gdje se održava nastava hrvatskoga jezika, organizirane su jezične radionice.
Zajedničkim radom Hrvatske matice iseljenika, Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske i Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, osnovana je radna skupina koja je pripremila program da bi rad hrvatskih predavača s učiteljima u Kanadi bio što uspješniji.
Cilj je ovih radionica osigurati kvalitetniju nastavu u iseljeništvu te što bolje motivirati polaznike za učenje hrvatskog jezika. Stoga su predavači iz domovine po svom dolasku organizirali trening za učitelje u kanadskim školama.
U prostorijama Župe hrvatskih mučenika u Mississaugi okupio se znatan broj zainteresiranih polaznika.
"Oko tri milijuna Hrvata živi izvan domovine – bilo pripadnika manjina ili iseljenika – a to je doista heterogena skupina. Naš Ured nastoji potporom pridonijeti očuvanju jezika i kulture Hrvata te njihovih potomaka. Uz potporu veleposlanstva u Ottawi te konzulata u Mississaugi, uspješno smo uskladili ovih intenzivnih 12 dana, održavši radionice u Oakvilleu, Torontu, Mississaugi i Norvalu", naglasio je u uvodnom obraćanju Milan Bošnjak, posebni savjetnik u Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske.
Hrvatski se jezik u Kanadi uči u osnovnim i srednjim školama te na nekim kanadskim sveučilištima.
Godinama je ova iseljenička zajednica uz mnogo ljubavi učitelja i crkve u Hrvata, pa čak i političkim lobiranjem, nastojala očuvati jezični identitet kroz dobro organizirane škole.
Nastava hrvatskog jezika u školama u Ontariju odvija se petkom i subotom na različitim lokacijama.
Učenici imaju mogućnost učenja jezika od samog polaska u školu, dakle od četvrte godine pa sve do završnog, 12. razreda.
U srednjoj školi mogu položiti tri hrvatska jezična predmeta koji su postali dio njihovih regularnih uvjeta za srednjoškolsku diplomu.
Dr. Lidija Cvikić podijelila je ideje i iskustva tima znanstvenika u području učenja hrvatskog kao drugog i stranog jezika.
Na početku govora spomenula je tradiciju naših škola i dva znanstvena rada kolega iz hrvatske zajednice u Kanadi otprije 40 godina te udžbenike koje je izdao dr. Vinko Grubišić.
Naglasila je da hrvatski jezični programi u inozemstvu imaju identitetsku ulogu, ponajviše u smislu očuvanja tradicije i osvješćivanja djece o vlastitom porijeklu.
Pozvala je učitelje na povezivanje, razmjenu ideja te je obećano da će i ova skupina postati dio CARNetove mreže koja okuplja predavače iz različitih dijelova svijeta.
Jasna Aničić koordinira sustav hrvatske nastave u 20 zemalja koji organizira i financira Ministarstvo znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske.
Ona je prenijela iskustva iz svoga dugogodišnjeg rada u sustavu nastave hrvatskog jezika u inozemstvu. Uspjela je uvjeriti okupljene učitelje da nisu sami – znajući s kakvim se problemima i poteškoćama susreću u radu s djecom i mladima.
Na primjer, neizloženost djece jeziku jedna je od čestih zamjerki u nastavi u iseljeništvu, stoga je gospođa Aničić predložila da učitelji čitaju polaznicima svaki put i tako razvijaju naviku slušanja hrvatskog jezika.
Grozdana Lajić Horvat, dramska pedagoginja, na kraju radionice pokazala je kako se na zabavan način može učiti jezik i usvajati nove riječi interaktivnim igrama.
Potaknula je učitelje da se pridruže igri "pisaća mašina" pomoću koje su naučili kako koristiti dramske elemente u nastavi hrvatskog jezika.
U Norvalu smo vidjeli djecu i učitelje u akciji. Pripremali su se za prvu pričest. Djeca su bila vesela i zaigrana, učila su brojalice, skakutala i pomno pratile upute svoje učiteljice.
Grozdana Lajić Horvat ima dugogodišnje iskustvo u radu s mladima iz iseljeništva koje je stekla vodeći Ljetne jezične škole u organizaciji Hrvatske matica iseljenika već 25 godina zaredom.
U razgovoru s učiteljicom drugog razreda Anđelkom Pejić doznali smo da je podosta naučila od skupine predavača.
"Svakako ću iskoristiti upute Biljane Petljak Zekić da pokušamo motivirati djecu na smislen način i da krenemo od nečega što je nama blisko te ih na taj način 'uronimo' u jezik, bilo koristeći jednu riječ ili nekoliko stihova... Na kraju je važno da učenici odu s osmjehom na licu i požele doći ponovno i sljedećeg petka", naglasila je učiteljica Pejić.
U školi u Torontu ravnateljica Ružica Vujčić posebno je istaknula zadovoljstvo zbog uključenosti roditelja u program koji su volontirali i tako proveli subotnje jutro sa svojom djecom i gostima predavačima iz Hrvatske.
"Ovo je bilo vrlo motivirajući susret, kako za djecu tako i za roditelje koji nastoje sačuvati jezik svojih predaka. Od jednog dječaka čuli smo da mu je danas bio najbolji dan u hrvatskoj školi. Što može biti ljepše za nas učitelje nego znati da su polaznici uživali i pri tome nešto naučili", potvrdila je Vujčić.
Inače, hrvatski se jezik predaje u Torontu od 1961. godine i jedan je od najstarijih jezičnih programa u Ontariju.
Nastojanje Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske, Hrvatske matice iseljenika za stalnim povezivanjem učitelja ovim je predavanjima i posjetom školama u Ontariju urodio plodonosnim susretima.
