Peti i šesti svezak knjige velikog nacionalnog projekta koji je započeo 2008. godine – "Povijest hrvatskoga jezika", predstavljeni su u srijedu u Matici hrvatskoj u Zagrebu.
Knjige su predstavili recenzenti akademik Stjepan Damjanović i jezikoslovka Ivana Matas Ivanković, ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje Željko Jozić te urednik Ivo Pranjković i glavni urednik projekta Ante Bičanić.
Jezikoslovka Ivana Matas Ivanković istaknula je kako peti svezak obrađuje povijesna i politička zbivanja u hrvatskom jeziku tijekom 20. stoljeća te dodala da su ta zbivanja raspoređena u knjizi kroz 12 tema. Između ostaloga obrađuju se, naglasila je, gramatike, pravopisi i funkcionalni stilovi.
Prema riječima akademika Damjanovića, 6. svezak bavi se hrvatskom leksikografijom, udžbenicima hrvatskoga jezika, onomastičkim i dijalektološkim pitanjima, hrvatskim jezikom izvan Republike Hrvatske, ponajprije onim u Bosni i Hercegovini te staroj i novoj dijaspori.
"Niz knjiga 'Povijest hrvatskoga jezika' spomenik je hrvatskom jeziku i svim naraštajima koji su se služili hrvatskim jezikom, branili ga, proučavali i od njega učinili da smo po njemu ono što jesmo", naglasio je Damjanović.
Jozić je istaknuo kako je projekt pokrenut s namjerom da se sustavno i kvalitetno opiše povijesni razvitak hrvatskoga jezika od srednjeg vijeka do 21. stoljeća.
Napomenuo je kako knjige obrađuju opis vanjske povijesti, što znači povijesnih, političkih i kulturnih prilika koje su utjecale na razvoj hrvatskoga jezika te analize i opisi jezičnih obilježja – slovopisa, pravopisa, glasova, oblika, rečenica i stila hrvatskoga jezika.
Knjige "Povijest hrvatskoga jezika: 20 stoljeće", naglasio je, cjelovito tematski i problemski prikazuju glavne sastavnice i razvojne okomice hrvatskoga jezika tijekom 20. stoljeća, a napose promjene u njemu kao kodu hrvatske pisane kulture i u njegovu sociolingvističkom pejzažu.
Ivo Pranjković podsjetio je da je u petom svesku zastupljeno 19 autora, a u šestom 21 autor.
"U svescima je zastupljena sva važnija diplomatička povijest hrvatskoga jezika", rekao je Pranjković, dodavši kako su u njima obrađeni gramatike, pravopisi, funkcionalni stilovi itd.
Prva knjiga o hrvatskome jeziku u srednjem vijeku izašla je 2009., druga o 16. stoljeću tiskana je 2011., u trećoj knjizi obrađeno je 17. i 18. stoljeće, a objavljena je 2013., četvrta knjiga tiskana je krajem 2015. i u njoj je obrađena povijest hrvatskoga jezika u 19. stoljeću, peta knjiga objavljena je 2018., u kojoj je obrađeno 20. stoljeće, a šesta je objavljena 2019. godine.
U projektu su dosad sudjelovala 42 autora sa Sveučilišta u Zagrebu, Osijeku, Rijeci, Zadru, Splitu i Puli, odnosno iz Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
"Jedni su bili autori pojedinih tema, a drugi recenzenti i urednici", otkrio je Bičanić, dodavši kako su urednici bili akademici Stjepan Damjanović, Radoslav Katičić, Marko Samardžija te jezikoslovci Ivo Pranjković i Josip Lisac.
"Važnost projekta je u tome da se prvi put u proteklih 150 godina hrvatskoga jezikoslovlja sustavno obrađuje povijesni razvitak hrvatskoga jezika od srednjeg vijeka pa do 21. stoljeća i to na temelju istraživanja i znanstvenoga rada najboljih hrvatskih jezikoslovaca", istaknuo je.
Projekt, smatra, nadilazi okvire jedne znanstvene discipline – hrvatskoga jezikoslovlja jer je povijest hrvatskoga jezika važna sastavnica hrvatske kulture i znanosti i temeljna odrednica hrvatskoga identiteta.
"Osnovna namjera bila nam je da uz najbolje znanstvene radove koji obrađuju pojedine teme iz nekoga razdolja povijesti hrvatskoga jezika dati i fotografije važnih djela hrvatske pisane baštine, odnosno fotografijama predstaviti izvore i dokumente na temelju kojih su autori pisali i obrađivali pojedine teme", dodao je.
"Kako bi se to moglo ostvariti, načinjene su fotografije djela pisane baštine i dokumenata iz brojnih hrvatskih knjižnica i arhiva te iz pojedinih knjižnica iz inozemstva, npr. iz Beča i Budimpešte", napomenuo je Bičanić, dodavši kako se u širem smislu riječi može reći da se u svim knjigama obrađuje i povijest hrvatske pisane baštine i to pisane latinicom, glagoljicom i ćirilicom.
Sve objavljene knjige, naglasio je, sadržavaju i antologiju djela iz pojedinoga razdolja povijesti hrvatskoga jezika, koja su različita po sadržaju i formi, a u njima se zrcali hrvatski jezik toga vremena. Izabrana su raznolika djela: književna, jezikoslovna, povijesna, crkveno-teološka, politička, pravna...
Niz "Povijest hrvatskoga jezika – 5. i 6. knjiga: 20. stoljeće" objavio je zagrebački nakladnik Društvo za promicanje hrvatske kulture i znanosti Croatica.
