Johannes Huber, austrijski sveuč. prof. i dvostruki doktor, medicine i teologije, do posljednjeg mjesta ispunjena dvorana, vrhunsko predstavljanje hipoteza iz Huberove knjige "Odakle dolazimo? Kamo idemo? Istraživanje vječnosti" i još mnogo pohvala za organizaciju koje još uvijek stižu na adresu organizatora Hrvatskog centra u Beču, rezime je zanimljivog "Razgovora u centru" s ovim međunarodno priznatim liječnikom i znanstvenikom za ginekološku endokrinologiju, humanu reprodukciju i hormonsku kozmetiku u mirovini.
Povod za razgovor, koji je vodila moja malenkost, bio je moj intervju s prof. Huberom nedavno objavljen u Večernjem listu, u kojem je, između ostalog, govorio o svojim gradišćansko-hrvatskim korijenima i majci Marici. Upravo to saznanje pokrenulo je lavinu zanimanja gradišćanskih Hrvata, pa tako i Hrvatskog centra i urednika Hrvatskih novina Petra Tyrana za ovog vrsnog stručnjaka, kojeg mnogi nazivaju "hormonskim Papom".
U razgovoru u Hrvatskom centru, pred publikom koju su činili medicinski, teološki i drugi znanstveni znalci, bilo je riječi o Huberovu hrvatskom podrijetlu, njegovu odnosu prema gradišćanskim Hrvatima i Gradišću te vezama s Hrvatskom. Ali i o pokojnom bečkom nadbiskupu kardinalu Franzu Königu, čiji je osobni tajnik bio deset godina, ozlijeđenom kod Varaždina 1960. godine u teškoj prometnoj nesreći na putu u Zagreb, kada je kao predstavnik Vatikana putovao na pokop danas blaženog kardinala Alojzija Stepinca te vatikanskoj politici prema istočnoeuropskim zemljama u vrijeme komunizma, kao i gradnji mostova između vjere i prirodnih znanosti.
U sklopu razgovora kojem je bila prisutna i hrvatska veleposlanica u Austriji dr. Vesna Cvjetković, predstavljena je i njegova nova knjiga "Odakle dolazimo? Kamo idemo? Istraživanje vječnosti" koja s dva njegova bestselera "Es existiert" i "Der holistische Mensch" čini jednu cjelinu.
Gosta i publiku uvodno je pozdravio glavni urednik Hrvatskih novina Petar Tyran, zahvalivši im na odazivu.
"Točno je da je moja majka bila gradišćanska Hrvatica, a moj vinograd u Gradišću potvrda je daljnjeg njegovanja moga hrvatskog porijekla", rekao je prof. Huber, izrazivši žaljenje što ne govori hrvatski jezik.
"Bivši gradišćanski biskup Štefan Laszlo, koji je s mojom majkom išao u školu i govorio gradišćansko-hrvatski jezik, uvijek me je pitao isto: zašto me majka nije naučila hrvatski? Kasnije, kada sam počeo surađivati sa svojim hrvatskim kolegama, uvidio sam da je to velika šteta", dodao je, napomenuvši kako je kroz sudjelovanje na liječničkom kongresu na Brijunima stekao mnogo prijatelja.
Govoreći o svojih deset godina u službi bivšeg bečkog kardinala Königa, kao njegov osobni tajnik, prof. Huber je rekao kako je od njega mnogo naučio, na čemu mu je neizmjerno zahvalan.
"Omogućio mi je upoznam svjetske dimenzije, kao posjet obitelji Kennedy, izdavaču The New York Timesa itd., što je za mene, siromašno seljačko dijete kojem su se otvorile nove životne perspektive, bila velika stvar", napomenuo je.
Vezano uz Königovu prometnu nesreću 1960. godine kod Varaždina, o čijim se uzrocima mnogo pisalo i špekuliralo da su je namjestili tadašnji komunisti, prof. Huber rekao je kako kardinal o tome nije želio govoriti, nego je teško ozlijeđen ležeći u bolesničkom krevetu pod Titovom slikom u varaždinskoj bolnici odlučio tražiti kontakt i s ljudima koji drukčije misle od njega te s komunistima koji su progonili vjernike i svećenike kako bi pomogao tada izoliranoj Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj. Bilo je riječi i o Königovoj zdvojnosti treba li da uopće pristati na Titov poziv 1967. godine da se sastanu u Schönbrunnu u Beču, što se potom dogodilo, iako za bečkog kardinala to nije bila, kako je istaknuto, "ni laka, ni neosporna odluka".
Tijekom razgovora prof. Huber govorio je i o tome kako je papa Karol Wojtyla "zaboravio" da mu je upravo kardinal König sa svojim čikaškim kolegom pomogao lobirajući u konklavi da postane papa, udaljivši promptno Königa iz svih vatikanskih službi jer se nije slagao s njegovim viđenjem politike Vatikana prema Istoku.
Govorio je i o sprezi znanosti i vjere, tvrdeći da nisu u proturječju, nego se svaka u svom djelokrugu i međusobno nadopunjuju, o vjeri u Boga te životu nakon smrti i prije rođenja, vječnim temama i dilemama, čije je hipotetične odgovorio ponudio čitateljima u svojoj knjizi "Odakle dolazimo? Kamo idemo? Istraživanje vječnosti", koja je uzbunila mnoge duhove u Austriji.
"Ne vjerujem da je smrt totalno uništenje. Za mene je to jedna vrsta promjene kostima, jedno odvajanje duše od tijela: tijelo se odlaže, a besmrtna duša vraća odakle je došla, gdje nema ni prostora ni vremena", pojasnio je prof. Huber, pozivajući se na dokaze poznatih fizičara.
Sve te teze i hipoteze o vječnom životu, posebno su zanimale publiku, koja je postavila niz zanimljivih i iznenađujuće stručnih pitanja.
Prof. Huber na sve je imao uvjerljiv odgovor, što je prisutnima imponiralo. Imponiralo im je i saznanje da je prije 15-ak godina kupio kuću na otoku Hvaru, gdje s obitelji, kako je istaknuo, uživa u hvarskim ljepotama. O tim ljepotama pjesmu "Doviđenja, lijepi Hvaru moj" otpjevao mu je uz zvuke gitare frontmen "Dubrovačkih kavaljera" i autor teksta Josip Čenić, a stihove recitirala i na njemački prevela pjesnikinja Ana Šoretić iz Gradišća.
Razgovor je završio pitanjem kako vidi budućnost Europe, na što je prof. Huber odgovorio da kao uvjereni Europejac smatra kako je nužno da se EU hitno počne baviti "zaštitom svog imunološkog sustava, a to su vanjske granice Europe, ako ne želi da se taj sustav slomi".
