Fra Ilija Puljić već 51 godinu vrši svećeničku službu. Prošle godine slavio je zlatnu misu i 50.g. svog pastirskog života i služenja Gospodinu. Obljetnica je obilježena s misnim slavljem u samostanu sv. Ante u Chicagu koju je predvodio fra Ilija uz koncelebraciju svog brata nadbiskupa Zadarskog i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije Želimira Puljića.
Sve je to obavljeno tiho ali dostojanstveno i skromno kako to samo mogu, i žele, pripremiti ova dva izrazito skromna čovjeka u službi Bogu i narodu od kojeg su potekla. U koncelebriranju svete mise učestvovali su još kustos Franjevačke kustodije u Chicagu fra Jozo Grbeša te devet svećenika iz Kustodije i samostana sv. Ante
Često i rado pojašnjavam „da samo iseljenik može u duši razumjeti iseljenika“ te se veselim pruženoj prilici i razlogu osvrnuti se na tu značajnu obljetnicu i fra Iliju. Njegove selidbe započinju u vrlo ranom djetinjstvu. Ta njegova putovanja su i izvor skromnosti kojeg krase ovog čovjeka i svećenika. Svi koji smo imali čast raditi s fra Ilijom Puljićem svjedočili smo njegovu skrb o suradnicima i osvjedočili se kako „nije važno koliko imamo već koliko nam je potrebno“. A, fra Ilije potrebe su doista skromne. Sve nam je to primjerno iskazivao a ne s nekom poukom upućivao.
Rodio se je 26. srpnja 1941.g. na planini Bjelašnici. Tu su stočari prebivali tijekom ljeta jer u selu Kamena, u Hercegovini, prijetila je suša a i kamenjar nije pružao mnogo da bi se prehranilo u zimskim danima i mjesecima. Bio je to težak (nomadski) život za roditelje i djecu. Nije se posustajalo da bi se bar podmirile te najosnovnije potrebe i nahranila gladna usta. Odatle i potječe Puljićev izvor skromnosti koja će ih pratiti na životnom putu. Roditelji, Ivan i Anica (r. Raguž) Puljić imali su petero djece: Fabijana, Terezu (udatu za Peru Anđelića u Konjicu), Maricu, Iliju i Želimira.
Školovanje fra Ilije Puljića započelo je 1949. u Vranjevicima, do 1954., a potom seli u Mostar na nižu gimnaziju te nastavlja višu gimnaziju (sjemenište) u Visokom. Studij filozofije i teologije pohađao je u Visokom, Sarajevu i Daytonu (Ohio). Rado se prisjeća tih dana i reći će „ja sam prvi svećenik iz ovog kraja koji sam pošao u sjemenište a, slijedilo me je 14 Puljića“. Iz njegove uže obitelji, osim brata Želimira (nadbiskupa zadarskog) to su Marko Puljić (Norval, Kanada), don Mihael Puljić u Engleskoj (bratić od fra Marka) i fra Tomislav Puljić (daljnji rođak) u Hercegovini.
Jednogodišnji novincijat je započeo u Humcu, nedaleko Ljuboškog 14. srpnja 1964.g. a za svećenika je zaređen u Frohnleitenu u Austriji, 26. srpnja 1969. Mladu misu slavio je u Blagaju, njegovoj rodnoj župi. Tako se je, nakon školovanja i odsluženog vojnog roka, našao u iseljeništvu. Datum odlaska u Ameriku je bio 17. rujna 1969.
Selidbe će se i dalje nastavljati i to s ovim redom: dolazi u Steelton (PA, 1971.g.) župu sv. Marije i postaje župnim pomoćnikom a, nakon pet godina odlazi u Thunder Bay (ON, Kanadu). Ovdje fra Ilija organizira župljane te nakon kupnje zgrade za crkvu dograđuje dvoranu i župni stan. Potom ponovno seli i dolazi u London (ON, Kanada), u župu sv. Leopolda Mandića (1980-1982.) a nakon dvije godine odlazi natrag u Sjedinjene Države i postaje župnikom u crkvi sv. Ante u Sharonu (PA, 1982-1984.g.).
Iz Pennsylvanije ponovno odlazi na sjever, u župu Srca Isusova u Milwaukee (WI) i tu služi najprije kao pomoćnik (1984-1985.g.) a onda kao župnik (1985-1986.g.). Ponovno seli (1986) ali ovog puta na jugoistok, u New York, u župu sv. Ćirila i Metoda gdje obavlja tri godine župnikovu dužnost. Vraća se u župu sv. Leopolda Mandića u London (ON, Kanadu) gdje ostaje do 1994.g. Nakratko se vraća u Chicago, u župu Srca Isusova, da bi 1995.g. bio imenovan župnikom župe sv. Marka u Sudburyu (ON, Kanada). Od godine 2001. do 2003. obavlja dužnost župnika u župi sv. Nikole Tavelića u Montrealu (PQ, Kanada) a, u svibnju 2003.g. vraća se u Sudbury, u župu sv. Marka. Od 2006. vrši dužnosti župnika u dvije župe: sv. Marka i Presvetog Trojstva.
Godine 2008. premješten je za pomoćnog župnika u župu Kraljice mira u Norvalu (ON, Kanada) a, 2013 u župu sv. Ćirila i Metoda u New York (NY) gdje djeluje do 2017. i odlazi u samostan sv. Ante u Chicago, gdje danas provodi umirovljeničke dane. Fra Ilija često i ponosno ističe svog mentora fra Vinka Dragičevića. „Mene je fra Vinko poslao u sjemenište 1958. godine i poveo na put bogoslužja“ što je lijep osjećaj sudbine i istinske spoznaje službe Bogu.
Sve ove nabrojene župe u kojima je fra Ilija Puljić bio župnik nose predznak „Hrvatska crkva ili Hrvatska župa“. Poznato je da su se Hrvati selili od davnina, još od vremena Mletačke i Dubrovačke Republike, u potrazi za novim i boljim životom ali bili su i puni izazova i čežnje za novim otkrićima da bi učinili život sebi i svojima, boljim i humanijim. Zato nije rijetkost da su sa sobom u putničkoj torbi nosili molitvenik a po dolasku u novu sredinu tražili duševno smirenje i gradili crkve, dopremali svećenike iz 'Starog kraja' i tu se okupljali, tugovali i veselili.
Često kad govorimo ili pišemo o našim iseljenicima zaboravljamo na svećenike koji su dio tog iseljeničkog puka. Pomagali su i organizirali gradnju crkava, započinjali nastavu i upućivali na školsku naobrazbu i učenje hrvatskog jezika te pokretali kulturno umjetničke skupine kako bi djeca zavoljela svoje pjesme, kola i tamburicu. Bili su doista dio i iskreni pastiri svog hrvatskog roda. Svoju srebrenu misu služio je i proslavio s župljanima u Hrvatskoj crkvi sv. Leopolda Mandića u Londonu, Ontariju.
Na kraju svete mise i prije odlaska u Chicago obratio se je prisutnima s ovim oproštajnim riječima: „Molimo se jedan za drugoga, volimo se skupa za dobrobit naše hrvatske zajednice, za dobrobit naše ispaćene Domovine. Moj najdraži dar od vas biti će, i jeste, ako budete još više napredovali, ako primite vašeg novog župnika fra Miru Grubišića kao svoje dijete i ako budete s njim surađivali i pružali mu ruku pomoći“.
Puljići su se 1967. preselili iz Kamena u Požegu, u Slavoniji. I tamo su ostavili primjerne obiteljske tragove. Piscu ovih redaka bilo je čast i ponos iznenaditi dušobrižnika fra Iliju Puljića na proslavi 40. obljetnice službe crkvi, Bogu i svom narodu, koja je održana u Požegi 2009. Iskrene čestitke fra Iliji Puljiću i zahvale za sve učinjeno!
