U subotu navečer u Hrvatskoj crkvi Am Hof u Beču slavljena je sveta misa zadušnica s narodom za pokojnog dr. Josipa Seršića, poznatog kroatistu i uglednog člana hrvatske zajednice u Beču i Austriji.
Misno slavlje, koje je uveličao glazbeni sastav „Dubrovački kavaljeri“ iz Beča na čelu s kantautorom Josipom Ćenićem, predvodio je mladi kapelan fra Božo iz Hrvatske katoličke misije u Beču.
„Dubrovački kavaljeri“ su Sv. misu započeli sakralnom pjesmom „Nebeski oče“, a u nastavku su još izveli pjesmu „Krist na žalu“ i na kraju misnog slavlja „Zdravo Djevo“.
Misi je bio nazočan i opunomoćeni ministar u Veleposlanstvu RH u Austriji Branimir Lončar.
Nakon popričesne molitve oproštajne riječi izrekao je dr. Marijan Brajinović, inicijator i prvi predsjednik Austrijsko-hrvatskog društva u Beču. Pritom je pročitao i Seršićev životopis koji je pripremila odsutna ravnateljica Hrvatske akademske zajednice (HAZ) u Beču mag. Anamarija Manestar, čiji je Seršić bio dugogodišnji član.
Dr. Seršić je preminuo na blagdan Sv. Stjepana, 26. prosinca prošle godine u Beču, gdje je i pokopan 19. siječnja ove godine.
„Prije više od 30 godina upoznao sam Seršića na - Tjednu hrvatske knjige u dijaspori - te sam ga odmah nakon osnivanja Austrijsko-hrvatskog društva u Beču angažirao kao voditelja Sekcije za znanost“, rekao je dr. Brajinović. Istakao je kako je dr. Seršić bio i nezaobilazan suradnik „Hrvatskih novina“, tjednika gradišćanskih Hrvata i drugih publikacija, te da ga je s gradišćanskim Hrvatima povezivala ne samo odlična suradnja nego i prijateljstvo.
„Svojim akribičnim istraživanjima je obogatio ne samo gradišćanske Hrvate nego i sve nas novim spoznajama o hrvatskoj nazočnosti u Austriji“, ustvrdio je dr. Brajinović. Napomenuo je kako je Seršić surađivao sa svim hrvatskim udrugama u Austriji, te da je bio član i Austrijskog društva kroatista u Beču s ciljem da što više i bolje promovira rodnu Hrvatsku.
Dr. Josip Seršić je bio „jedan od najvažnijih i najplodonosnijih suvremenih hrvatskih polihistora u Austriji“, istaknula je u svom pismenom obraćanju nazočnima mag. Manestar. Istaknula je kako je dr. Seršić rođen 1948. godine u Baškoj na otoku Krku, te da je u Beču, u koji je došao 1988. godine „ostavio veliki trag u promociji hrvatske kulture“. Napomenula je kako je svojim djelovanjem obilježio povijest grada Beča i pridonio njegovoj raznolikosti, na isti način na koji su to činili i njegovi prethodnici, a kojima je dr. Seršić u knjizi „Hrvatski Beč“, izišloj 2013. godine, odao počast.
Mag. Manestar u svom opraštanju od pokojnika navodi kako je upravo ovom svojom knjigom u kojoj ukazuje na tragove Hrvata u tzv. Hrvatskom selu na bečkom Spittelbergu još davne 1609. godine, dr. Seršić „ispravio historiografiju grada Beča koja do tada jedva da i poznaje Hrvate i uglavnom ih pretvara u Slovake ili naziva ljudima iz Hrvatske i sl.“
Kako je istaknuto u oproštajnom govoru ravnateljice HAZ-a, dr. Seršić, koji je bio ne sam liječnik nego i legenda hrvatske kulturne scene u Austriji i stručnjak za teme austro-kroatike tj. austrijsko-hrvatskih veza te aktivni suradnik brojnih hrvatskih novina i uvijek budni kroničar i komentator društvenih događanja, uputio je svojim kolegama i svim Hrvatima u Austriju, kratko prije svoje smrti važnu poruku:
„Pojačajte svoju borbu za hrvatski materinski jezik kao nastavni jezik u austrijskim školama“, i borite se umjesto nametnute i nepostojeće umjetne tvorevine tri jezika spojena u jedan tzv. BKS (bosanski/hrvatski/srpski), a vezano uz pokrenutu Građansku inicijativu Hrvata iz Vorarlberga, predanu austrijskom Parlamentu u Beču na odlučivanje.
Dr. Seršić, čija će djela nastaviti živjeti, je kratko pred svoju smrt istakao kako je cilj potpisane peticije i pokrenute Građanske inicijative da se „jačanjem materinskog jezika stvore bolji temelji za cjelokupan obrazovni proces, kao i za učenje drugih jezika“, navodi ravnateljica HAZ-a u Austriji.
