Hrvatska matica iseljenika i nakladnička kuća Srednja Europa d.o.o. pozivaju vas na predstavljanje knjige "Hrvati u Boki kotorskoj: Migracije, svadbeni običaji, identiteti" autorskog dvojca doc. dr. sc. Marijete Rajković-Ivete i mag. etnologije Matije Dronjića, koje će se održati danas u 14 sati u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici.
Uz pozdravnu riječ ravnatelja Hrvatske matice iseljenika Mije Marića i autora, o knjizi će govoriti jedna od vodećih hrvatskih etnologinja prof. dr. sc. Milana Černelić te uime nakladnika Srednja Europa Alenka Barišić.
Promocija se održava u okviru 6. Kliofesta, što ga tradicionalno organizira Hrvatski nacionalni odbor za povijesne znanosti s partnerskim obrazovnim i baštinskim institucijama pod ovogodišnjim sloganom "Pišem povijest" u prostorima Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu i to od 14. do 17. svibnja 2019.
Knjiga etnološkog dvojca plod je jedinstvenog trogodišnjeg projekta Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i zagrebačkog Instituta za etnologiju i folkloristiku te Kulturno-zavičajnog udruženja "Napredak" iz Gornje Lastve pod nazivom "Terensko istraživanje običaja, napjeva i plesova u selu Gornja Lastva i drugim naseljima tivatskog i kotorskog zaljeva u Boki kotorskoj", čija je voditeljica bila prof. dr. sc. Milana Černalić od 2009. do godine 2012.
Etnografska građa prikupljena je početkom tekućeg desetljeća u desetak bokeljskih lokaliteta: Gornja Lastva, Donja Lastva, Tivat, Perast, Mrčevac, Bogdašići, Muo, Kavač, Prčanj, Donji Stoliv, Gornji Stoliv, Dobrota i Lepetane. Usredotočivši se na obradu zatečene bogate etnografske građe, autori donose inovativnu interpretaciju dviju tematskih odrednica – migracija i svadbenih običaja, opisujući njihove odraze na suvremene markere identiteta Hrvata u Boki kotorskoj.
Tako se u ovoj interdisciplinarnoj knjizi, koja se temelji na intervjuima s nizom Hrvata Bokelja, prikazuje koliko su višekratne promjene državnih granica utjecale na iseljavanje (katoličkog stanovništva, uglavnom Hrvata) i useljavanje (pretežno pravoslavnog stanovništva) u Boki kotorskoj od kraja 19. do početka 21. stoljeća. Boka kotorska bila je posljednjih sto godina u sastavu čak osam država. Te promjene bile su pokretač migracija i transformacija identiteta. Iseljavali su mlađi muškarci tražeći dodatne izvore prihoda od obližnjih mjesta europskoga susjedstva do transkontinentalnih odredišta Amerike i Australije. Usto, zabilježene su i snažne unutarnje migracije selo – grad između dvaju svjetskih ratova te osobito tijekom procesa urbanizacije od 1950-ih i 1960-ih godina naovamo. Popisi stanovništva na tome geografskome prostoru, primjerice, pokazuju da se udio hrvatskog stanovništva u Boki kotorskoj od 1910. s 50,3 posto drastično smanjio na samo 6,3 posto do 2011. godine.
Građa knjige, koja ukupno opseže 184 stranice, stoga je podijeljena prema dvjema spomenutim tematskim odrednicama. Prva, koju potpisuje M. Rajković-Iveta, podnaslovljena je "Boka kotorska: granice, migracije i identiteti" (str. 13 – 79 str.), a druga – koju potpisuje M. Dronjić – "Predsvadbeni i svadbeni običaji hrvatskog stanovništva na tivatskom području" (str. 83 – 181). Podsjetimo, uvodni dio knjige donosi pregled kulturne baštine hrvatskog stanovništva u Boki kotorskoj s naglaskom na dosadašnja etnološka istraživanja na koja upozorava voditeljica cijelog projekta Černalić, dok Marija Božinović Mihaliček opisuje domaćina predmetnog terenskog istraživačkog projekta Kulturno-zavičajno udruženje "Napredak", dokazanog čuvara baštine i kulturne tradicije Gornje Lastve.
Knjigu krasi obilje autentičnih fotografija koje prate živopisne iskaze radoznalih kazivača svadbenih i inih običaja. Hrvate u Boki kotorskoj, kaže etnologinja Rajković Iveta, karakterizira jaka povezanost s Katoličkom crkvom koja je tijekom prošlih stoljeća bila bitan kohezijski faktor hrvatskog stanovništva, s posebice velikom ulogom u očuvanju i njegovanju njihova etno-nacionalnoga i kulturnoga identiteta. Institucionalno pripadaju Kotorskoj biskupiji.
Čitajući knjigu doznajemo od kazivača, a što potvrđuju i istraživači, osim katoličanstva, očuvanju i jačanju hrvatskoga identiteta pridonijela su druženja, primjerice u sklopu Bokeljske mornarice, Kulturno-zavičajnog udruženja "Napredak" iz Gornje Lastve, Hrvatskog građanskog društva i ostalih manifestacija zasnovanih na raznim običajima poput onih u Perastu: Mađ, Fašinada, Gađanje kokota, Mihaliček... Autorski dvojac pratio je i opise običaja u tamošnjim hrvatskim medijima kao što su Radio DUX i mjesečnik Hrvatski glasnik.
Hrvatska manjina u Crnoj Gori, kao što je poznato, danas ima svoju političku stanku, a to je Hrvatska građanska inicijativa i od 2013. godine zastupnika u državnom parlamentu. Važni markeri identiteta Hrvata Bokelja koji se koriste u suvremenom, uglavnom scenskom kontekstu, za iskazivanje hrvatskog identiteta su tradicijska ženska i muška nošnja. U ženskoj nošnji vidljivi su mediteranski, zapadnoeuropski i orijentalni elementi, pojašnjava Marijeta Rajković Iveta.
Muškarci su modificirali svoju tradicijsku odjeću i za svečane prigode odijevaju odoru Bokeljske mornarice. S područja Boke, ističu kazivači, najutjecajnija je bila bratovština pomoraca, a odigrala je veliku ulogu u očuvanju autohtonih prava stanovnika toga kraja. Jednim od najvažnijih markera hrvatskog stanovništva u Crnoj Gori smatra se upravo Bokeljska mornarica, kojoj treba zahvaliti na očuvanju starih tradicija.
Zanimljiv je citat iz knjige: "Tijekom raspada SFRJ – 1990-ih, Hrvatska i Jugoslavija bile su na suprotnim stranama te su pripadnici hrvatske manjine iz Crne Gore morali ići u vojsku kao vojni obveznici Jugoslavije. Mnogi od njih, prema kazivačima (vidi str. 72 – 73), dezertirali su i skrivali se u napuštenim brdskim selima poluotoka Vrmca jer nisu htjeli i mogli napadati svoj hrvatski narod, Dubrovnik i Konavle".
Ovi sukobi i ostanak u svojim domovima, ali sada s druge strane granice u novoj državi, razlozi su da se velik boj kazivača tijekom intervjua često ispričavao zbog napada Crne Gore na južnu Dalmaciju te su navodili kako njih, Hrvate Bokelje, Hrvati iz susjedne okolice – Dubrovnika i Konavala – nepravedno smatraju "Crnogorcima". Naslovnicu krasi fotografija svadbe u Gornjoj Lastvi iz 1929 godine. Nedvojbeno, riječ je o inovativnoj knjizi čija pojava doprinosi očuvanju nematerijalne baštine Hrvata u Boki kotorskoj.
Sudeći prema ovoj knjizi, nematerijalna kulturna baština Hrvata izvan Republike Hrvatske sve je više u fokusu struke domovinskih etnologa i povjesničara pa se nadamo da će i ostali ljubitelji naše tradicijske kulture izvan matične zemlje – diljem europskoga susjedstva od Italije, Slovenije, Austrije, Mađarske, Srbije, Kosova, Makedonije do Rumunjske – ostvariti ovako plodonosan dijalog sa strukom poput Kulturno zavičajnog udruženja "Napredak" iz Gornje Lastve.
O 6. Kliofestu
Uz etnokulturnu povijest Bokelja na 6. Kliofestu, od 14. do 17. svibnja ove godine – u Zagrebu, kao i u drugim gradovima u Hrvatskoj ovih se dana odvija mnoštvo programa. Ove je godine pripremljeno čak sedam okruglih stolova, od kojih su neki vezani uz važne obljetnice: trideset godina od sloma socijalizma u Europi (1989.) odnosno od početaka tranzicije u Hrvatskoj (1989./1990.), pedeset godina od iskrcavanja čovjeka na Mjesec (1969.) te osamdeset godina od postanka Banovine Hrvatske (1939.), ali i dva tematska: okrugli stol o postosmanskom nasljeđu u četiri grada u međuraću povezan s međunarodnom izložbom Gradovi u pokretu i Zafranovićevim filmom Duh vremena, koji će biti premijerno prikazan u Hrvatskoj te okrugli stol o stradanju baštine u povijesti, potaknut nedavnim teškim oštećenjem pariške katedrale Notre-Dame u požaru. Također, nastavlja se s Danom povijesti diljem Hrvatske.
