Već i strani tisak nagađa kako gospodarstvo Njemačke gubi tlo pod nogama. Proizvodnja se smanjuje, najavljuju se i otpuštanja radnika. Ali Njemačkoj nije nipošto loše. Kako je to istodobno moguće?
Njemački direktori nikad nisu bili poznati kao ludo smjeli avanturisti tako da je u ispitivanjima ekonomskih instituta i u najboljim proteklim godinama bilo tvrtki koje su procjenjivale kako će ubrzo sve krenuti nizbrdo. Zato ne samo da neće zapošljavati nove radnike, nego će možda ili vjerojatno morati zatvoriti dio pogona. Ali, ako se pogleda ispitivanje IFO instituta kako "samo" 92,2% upitanih tvrtki u srpnju očekuje da će biti barem isto kao sada, neosporno je kako su direktori postali još oprezniji: još u lipnju je takvih bilo 94 posto i trenutačni optimizam praktično je na razini najgorih dana u 2009. kada se kriza širila diljem svijeta, piše Deutsche Welle.
Ali i egzaktni pokazatelji pokazuju kako njemačka industrija gubi zamah: isti ekonomski institut iz Münchena javlja kako je pala popunjenost industrijskih kapaciteta s 85,3 posto na 83,9 posto i tek je nešto iznad dugogodišnjeg prosjeka. Produkcija u prerađivačkoj industriji u lipnju bila je za 1,5 posto manja nego u svibnju – što je pad koji je iznenadio i analitičare. Najnoviji službeni podaci o njemačkom BDP-u očekuju se sljedećeg tjedna, ali trenutačno ne izgleda da će biti dostignuta prošlogodišnja stopa rasta od 1,4 posto.
Zlokobna riječ s "R"
Optimistična predviđanja, doduše, govorila su kako će se već ove godine Njemačka vratiti rastu više od dva posto, ali trenutačno i optimisti misle kako bi to moglo biti najviše 1,1 posto. Vjerojatno i manje. Je li se to Njemačkoj sprema, kako piše Der Spiegel "Zlokobna riječ koja počinje s 'R'"" – recesija? Gospodarski pad koji će potrajati tri ili više kvartala?
To strahuju i stručnjaci, kao što je na primjer Andreas Scheuerle iz ulagačkog sektora njemačkih štedionica, Dekabank: "Trenutačno je (njemačka) ekonomija pod udarom čak triju faktora koji bilježe minus: ona je uvelike ovisna o industrijskoj proizvodnji, ovisna je o izvozu i ovisna je o izvozu i poslovanju s regijom Azije. U sve te tri kategorije Njemačka bilježi minus. Globalni sukobi i politička nesigurnost opterećuju njemačke tvrtke i njihove mušterije, kako u zemlji tako i u inozemstvu. U tom slučaju vrijedi pravilo ''zatvaraj vrata i ne upuštaj se u rizike''. To znači i smanjivanje zaliha dijelova za proizvode, smanjivanje novih narudžbi i odgoda ulaganja.
Kada je riječ o tržištu Azije, tu i Thomas Gitzel iz VP Bank smatra kako Njemačkoj može biti "slaba utjeha" da od takve ovisnosti, osobito o Kini, trpe i druge zemlje kao što su Južna Koreja ili Japan. Ali i neizravno: tu su onda i tvrtke iz EU koje posluju s Kinom i koje su onda opreznije (iz Njemačke?) naručivati strojeve i proizvodne pogone.
Nije sada vrijeme...
Političkih nevolja na obzorju ima još: čak i ako se moramo nadati da napetosti na Bliskom istoku neće kulminirati u oružanom sukobu s Iranom, tu su i američke carine za europsku robu. Ali i ozračje sve napetijih gospodarskih odnosa Washingtona i prema Pekingu i prema ostatku svijeta.
A onda je tu, naravno, i Europska unija koja također još uvijek ne može procijeniti učinak Brexita jer ni na Otoku očito nitko ne zna kakav će Brexit na kraju biti. Upuštati se u velika ulaganja u takvim okolnostima doista se ne čini osobito mudrim.
Tim više što to nije jedina nedoumica koja muči i njemačke tvrtke: što će biti s automobilskom industrijom? Ima li smisla još ulagati u "obične" automobile na benzinski ili dizel pogon? Prosvjedi koji traže promjenu politike prema klimi su i političare nagnali poželjeti nešto učiniti. Premda se teško može reći da i oni znaju što bi trebalo poduzeti kako bi se "odmah" popravila klima kao što to traže školarci svakog petka. Ali "ozloglašenim" dizelima crno se piše tako da je prva kolateralna šteta takve političke želje automobilska industrija i proizvođači dijelova za automobile. Ako je i u nekim drugim sektorima slabo, tamo vlada doista velika neizvjesnost.
Kako sad pak ovo?
Nakon svih tih pokazatelja, tu su i podaci koji izgledaju kao da jednostavno ne mogu pristajati u ovo, kako se čini, sve tmurnije raspoloženje u Njemačkoj. Koncern Volkswagen, dakle upravo taj koji je bio perjanica skandala s dizelom, u prvom polugodištu ove godine objavio je dobit (EBIDA) od 7,2 milijardi eura, čak 8,4 posto više nego u istom razdoblju prošle godine. Premda neosporno već ima i stečajeva i zatvaranja, VW nipošto nije jedina njemačka tvrtka koja objavljuje čak spektakularno uspješno poslovanje. Hrvatsku će osobito zanimati kako je njemački sektor turizma (kojoj su domaći gosti najvažnije mušterije) ovog lipnja objavio također rast koji se već kreće prema dvocifrenom postotku.
I Fraport – koncern Frankfurtske zračne luke – objavljuje odlične rezultate i ove godine, objašnjavajući kako, bila kriza ili ne, Nijemci uvijek odlaze na odmor. I građevinski sektor u Njemačkoj trenutačno je iznimka: vrijednost stanovima raste, gradi se i kupuje tako da je i tamo raširen optimizam kako će ubrzo biti bolje. Jer novca se ima: u prvom kvartalu uvijek je nešto lošije nego u posljednjem prethodne godine (sjetimo se, to je doba nakon Božića), ali privatna potrošnja uporno raste i u prva tri mjeseca bila je 438.300,000.000 eura (438 milijardi eura, podatak Destatis).
Ni to ne treba čuditi, jer se (još uvijek?) ima radno mjesto: prema podacima Njemačkog zavoda za zapošljavanje (Bundesagentur für Arbeit), stopa nezaposlenih u srpnju – što čini uvijek u tom mjesecu – narasla je za 0,1 posto i iznosi 5 posto. To je postotak kako mjere Nijemci. Prema metodi mjerenja Međunarodne organizacije za rad (ILO) to je stopa od 3,1 posto. U ekonomiji se to smatra praktično "punom zaposlenošću". S druge strane, štedjeti se ne isplati: s obzirom na kamatnu stopu ESB ni banke ne nude kamate na štednju koje bi bile barem veće od stope inflacije. A i ona je tek 1,6 posto.
Je li to još uopće gospodarstvo?
Prema uobičajenim poimanjima gospodarskih termina, praktično je nemoguće "pod istu kapu" staviti i ove negativne trendove i ove pozitivne pokazatelje. Kina, Brexit, carine, nafta... To su sve faktori koje svakoga tjeraju na oprez. Ali također treba biti oprezan kada se cijeloj Njemačkoj prognozira recesija, kao što je to sve češće slučaj u posljednje vrijeme. Treba podsjetiti kako je tu riječ o gospodarstvu čiji je volumen na kraju prošle godine bio tri bilijuna i 386 milijardi eura (3,386.000,000.000 eura) i kako čak i pred takvim pokazateljima na nacionalnoj razini treba uvijek imati pred očima kako se radi o integriranom gospodarstvu Europske unije. A tu se mnogo toga treba dogoditi da se ono doista nađe "na koljenima".
A onda su tu i drugi razlozi za loše vijesti – i tek uvjetno bi se to uopće moglo svrstati u ekonomiju. Samo nekoliko primjera: njemački ogranak kozmetičkog koncerna Johnson & Johnson također najavljuje ukidanje radnih mjesta i zatvaranje pogona. Zapravo, oni posluju vrlo uspješno i nema govora o gubicima. Ali odnos kapitala prema dobiti je u drugim koncernima tog sektora viši nego kod J&J i na pritisak dioničara i ulagačkih kuća uprava ne vidi drugi put nego vjerojatno otpustiti ljude i povećati dobit.
Nije bitno drukčije ni u najnovijem slučaju, metalurškom koncernu ThyssenKrupp. I on se sprema na veliko restrukturiranje gdje bi više tisuća radnika moglo izgubiti posao. Nakon propale fuzije s Tata Steel, želi drastično smanjiti svoje pogone čeličana, a sektor proizvodnje dizala – koji tradicionalno odlično zarađuje – izdvojiti u posebnu tvrtku. Čeličane ThyssenKruppa imaju problema s obzirom na stanje u automobilskoj industriji. Ali i tu je najveći problem bio: dobit je postojala, ali bila je previše malena. Treba li reći da je tu vijest o otpuštanjima burza "nagradila" rastom vrijednosti dionica ThyssenKruppa za čak 2,9 posto?
Ipak, čak i kad ti zaposleni izgube svoje radno mjesto, u ovim okolnostima na tržištu rada to neće značiti da će se svi naći "na cesti". Dio će otići u mirovinu, a pogotovo mladi vjerojatno neće dugo tražiti novi posao – premda je teško reći hoće li im i plaće biti iste i hoće li to biti u istom gradu gdje sada rade.
Ako i prije ekonomija nije bila baš jednostavna znanost, u današnje doba – kada bi nam trebalo biti "normalno" da u samoposluzi umjesto domaćeg nađemo grah iz SAD-a ili luk uvezen iz Novog Zelanda (gdje su tu zaštitnici klime?) – gospodarstvo je postalo još složenije. A time su se i prognoze pretvorile u još nezahvalniju zadaću čak i kada su pokazatelji posve jasni.
