Nepoznata zbirka pjesama jednog od najznačajnijih hrvatskih renesansnih liričara, Hvaranina Hanibala Lucića (1485. – 1553.) uskoro će biti dostupna domaćoj javnosti zahvaljujući nedavnom otkriću u Sjedinjenim Američkim Državama znanstvenika dr. sc. Ivana Lupića, docenta anglistike s tamošnjeg prestižnog sveučilišta Stanford.
Poznato je kako je 1556. objavljena u Mlecima jedna od značajnijih pjesničkih zbirki hrvatske renesanse, Scladanya izvarsnich pisan razlicich poctovanoga gospodina Hanibala Lucia. Kako naslovnica ove tiskane knjige upućuje, za objavljivanje se nakon Lucićeve smrti pobrinuo njegov sin Antun. Međutim, književnoj povijesti ostalo je posve nepoznato da Antun u Mlecima nije dao tiskati jednu knjigu, već dvije.
Druga objavljena knjiga Hanibala Lucića okuplja njegovo pjesništvo na talijanskom jeziku. Od nje je preživjelo nekoliko primjeraka, a svi se čuvaju u knjižnicama izvan Hrvatske. Neobična sudbina Lucićeva talijanskog pjesništva u složenome višejezičnom kontekstu ranonovovjekovne Dalmacije uskoro će se u izdanju zagrebačkog AGM-a pojaviti i pred domaćom javnošću zahvaljujući Lupićevu otkriću.
Nova studija o Luciću
Sudbinu tog talijanskog izdanja pod naslovom "Soneti gospodina Hanibala Lucića Hvaranina, upućeni raznim osobama" rasvijetlio je znanstvenik Lupić, koji ističe: "Donedavno se znalo za samo jednu knjigu Hanibala Lucića – Skladanja izvrsnih pisan razlicih…; o svome trošku u Mlecima ju je dao tiskati pjesnikov sin Antun tri godine nakon što je preminuo jedan od vodećih pjesnika hrvatske renesanse i jedan od najboljih hrvatskih i europskih renesansnih liričara. Istražujući renesansne rukopise i tiskana djela, otkrio sam da je 1556. u Mlecima izdana još jedna Lucićeva knjiga. Posrijedi je Lucićevo pjesništvu na talijanskom jeziku, a tiskao ga je Francesco Marcolini, isti tiskar ispod čije su preše izišla i Lucićeva hrvatska Skladanja... Knjiga nosi naslov Sonetti di messer Anibal Lucio Lesignano, scritti a diversi, odnosno u prijevodu Soneti gospodina Hanibala Lucića Hvaranina, upućeni raznim osobama. Doista, uglavnom je riječ o sonetima, a oni su upućeni mletačkim političkim dužnosnicima te Lucićevim književnim prijateljima, uz nekoliko pjesama posvećenih drugim temama. Dosad sam našao dva potpuna primjerka, jedan u knjižnici Beinecke na Sveučilištu Yale te jedan u Sveučilišnoj knjižnici Pavia. Time sam hrvatskoj kulturnoj javnosti vratio knjigu od koje se dosad znalo za samo šest soneta (iz Kukuljevićeve pisane ostavštine), a uopće se nije znalo da je knjiga tiskana. U suradnji s izdavačkom kućom AGM iz Zagreba pripremam izdanje talijanskog teksta, prijevod na hrvatski jezik te uvodnu studiju u kojoj se podrobnije raspravlja o Lucićevu pjesničkom stvaralaštvu, kako na talijanskom tako i na hrvatskom jeziku. Knjiga bi trebala biti objavljena ove godine", najavljuje znanstvenik Lupić.
Oni koji su nestrpljivi mogu o ovome otkriću više čitati na Portalu Hrčak u ogledu koji je Lupić na engleskom jeziku objavio u znanstvenome časopisu Colloquia Maruliana (Vol. 27. No. 27., 2018.).
Zaguglajte Lucićev opus
Zahvaljujući vrijednim djelatnicima Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, hrvatska renesansna književnost je digitalizirana. Tako je od ranije poznata Lucićeva knjiga Skladanja dostupna i vama na Internetu, ma gdje bili, u sklopu portala Digitalne zbirke NSK u Zagrebu. Klikni – Idem doma!
Pjesnik i dramatičar Hanibal Lucić potječe iz jedne od najuglednijih hrvatskih vlastelinskih obitelji. Rođen je prije više od pola tisućljeća, tj. 1485. godine u Hvaru. O njegovu životu nije sačuvano mnogo podataka. Zna se da je obnašao visoke državničke i upravne dužnosti u rodnom kraju. Sudeći prema njegovu književnom djelu, Lucić je izvrsno poznavao klasičnu književnost, srednjovjekovnu glagoljašku i usmenu hrvatsku književnost te suvremenu talijansku i hrvatsku književnost.
Veći dio svog stvaralaštva uništio je u nastupu autokritičnosti, a nevelik opus objavljen mu je 1556. godine u Mlecima pod naslovom Skladanja izvarsnih pisan razlicih, zahvaljujući spomenutom sinu Antunu. Riječ je o antologiji u kojoj se nalaze 22 ljubavne pjesme, drama Robinja, nekoliko pjesničkih poslanica, dva epitafa te prijevod Ovidijeve heroide Pariž Eleni. Po estetskim dosezima pjesme su pravo remek-djelo renesansne ljubavne lirike. Među pjesmama je i glasovita Jur nijedna na svit vila, pjesma u kojoj Lucić opisuje ljepotu svoje drage, biranim leksikom: Jur nijedna na svit vila / lipotom se već ne slavi, / jer je hvale sve skupila / vila ka mi sarce travi. / Ni će biti ni je bila, / njoj takmena ka se pravi. / Lipotom se već ne slavi / jur nijedna na svit vila. (...)
Lucićeva drama Robinja jedna je od prvih hrvatskih drama sa svjetovnom tematikom i vrijednim lirskim sekvencijama te jednostavnom fabulom u tri čina koja govori o zarobljenoj kćeri kneza Vlaska i njezinu osloboditelju banu Derenčinu. Drama se izvodi i danas na pučkim scenama od Hvara do Paga. Posljednje godine svojeg pjesničkog i duhovnog života Hanibal Lucić proveo je na ljubljenom rodnom Hvaru, gdje i umire 14. prosinca 1553. Pokopan je u obiteljskom grobu u franciskanskoj crkvi svete Marije, ispod glavnoga oltara, na kojem se nalazi ploča s grbom Lucića i oznakom A. L. MDLXXV.
