Hrvatski dirigent i skladatelj, glazbeni promotor i organizator Sandro (Aleksandar) Zaninović rodio se u Velom Grablju na Hvaru 1934. godine, a preminuo je 6. siječnja 2018. u 84. godini život u Los Angelesu.
U SAD-u je intenzivno stvarao posljednja tri desetljeća svog života, njegujući svestrane veze s umjetnicima u domovini. Kao što je poznato, na Muzičkoj akademiji u Zagrebu 1961. godine završio je studij dirigiranja kod Igora Gjadrova, dok je 1967. diplomirao kompoziciju kod Stjepana Šuleka. Iste godine otišao je na usavršavanje u Los Angeles gdje je 1972. magistrirao na Odjelu za glazbu Kalifornijskog sveučilišta.
Dirigentsku karijeru započeo je u Zagrebu u Simfonijskom orkestru Radio Zagreba i u Zagrebačkom kazalištu Komedija. Godine 1972. osnovao je i do 1976. vodio komorni orkestar u Beverly Hillsu. Od 1976. bio je dirigent Splitske opere i direktor glazbenog programa Hvarskih ljetnih priredbi. Godine 1986. ponovno se vratio u SAD gdje je trajno ostao živjeti i djelovati. Iste godine utemeljio je i postao glazbenim direktorom Međunarodnog komornog orkestra u Los Angelesu.
Iako je primarno bio aktivan kao dirigent, Zaninović (u Americi je koristio i pseudonim Mr. Zee) iza sebe je ostavio i razgranati skladateljski opus raspona od simfonijskog i puhačkog orkestra, preko mnogobrojnih komornih i vokalnih sastava do glazbe za film i televiziju. Bavio se i glazbenom pedagogijom. Dobitnik je nagrada Henry Mancini i Atwater Kent za skladanje i produkciju glazbe za film i televiziju (Los Angeles, 1971./72).
Bio je dugogodišnji redoviti član Hrvatskog društva skladatelja. Sažeto, skladatelj i dirigent Sandro Zaninović stvorio je golemi glazbeni opus u kojemu desetljećima uživa publika diljem svijeta, a tajna njegova umjetničkog probitka je na relaciji Velo Grablje – Zagreb – Los Angeles – San Francisco.
Student naših glazbenih velikana poput Stjepana Šuleka, usavršavao se u Los Angelesu, gdje je postao prvi dobitnik nagrade Zaklade Henryja Mancinija za skladbu "Varijacije za orkestar". Osnovao je i Komorni orkestar u Beverly Hillsu, iako je redovito nastupao i s Komornim orkestrom San Francisca sedamdesetih.
Osamdesetih se afirmirao kao glazbeni pedagog u Los Angelesu gdje je utemeljio Međunarodni komorni orkestar, kao i izdavačku kuću koja, uz ostalo, promiče hrvatsko glazbeno stvaralaštvo.
Rodoslovno stablo glazbenika Zaninovića, koje je načinio publicist i inženjer Hvaranin Kuzma Petrić, iznimno je zanimljivo s migrantskog motrišta pa ga prenosimo u cijelosti.
Glazbenikova obitelj potječe iz mnogobrojnog roda Zaninovića. Njihovi preci doselili su se 1577. godine u Velo Grablje iz središnjeg dijela otoka Hvara. Sve obitelji Zaninovića živjele su u Molu Bondu te se skupno zovu Malobanjani. To je sjeverozapadni dio hvarskog sela Velog Grablja. Iz ovoga roda je Nikola Zaninović, sin Ivana, Mandićina, koji se među prvim Grabljanima iselio 1892. godine u SAD. Tu su Zaninovići živjeli i radili više od 400 godina, ali početkom 21. stoljeća na popisu stanovnika 2001. nema više nikoga u Velome Grablju – svi su se iselili.
Sandrov djed Visko (1854. – 1901.) te baka Katica (1858. – 1939.), rođ. Zoranić, imali su četvero djece. Ta su se djeca zvala Juraj (1886. – 1964.), Katica (1888. – 1977.), Marina (1890. – 1925.) i Vjekoslav (Alviž) (1893. – 1973.). Nadimak imaju Čarnagorčevi, što znači nagli, brzi, odvažni, nepokolebljivi... Svi su se iselili iz Velog Grablja. U američku saveznu državu Kaliforniju prvi se odselio stric poznatog glazbenika Juraj i to 1904. Zatim je otišla teta Katica 1910. godine. Na južnoamerički kontinent u Argentinu odselio je stric Marin 1912., a zatim 1915. u Kaliforniju na privremeni rad otišao je i glazbenikov otac Vjekoslav (nadimkom Alviž) koji je dobar dio života radio u hvarskom obiteljskom dućanu.
