Španjolska novinarka hrvatskih korijena Olga Brajnović promovirala je 7. lipnja ove godine na uglednoj madridskoj Ferii del Libro knjigu "Una Odisea de Amor y Guerra" ("Odiseja o ljubavi i ratu") koja opisuje zagrebački par u vihoru Drugog svjetskog rata i poraća te njihovu potragu za kruhom i slobodom, temeljenu na egzilantskim dnevničkim zapisima autoričina oca – pisca, prevoditelja, novinara i znanstvenika Luke Brajnovića (Kotor, Boka kotorska, 13. siječnja 1919. – Pamplona, Španjolska, 8. veljače 2001.).
"Una Odisea de Amor y Guerra" potresna je priča o autoričinim roditeljima, prognanim zagrebačkim sveučilištarcima Ani, rođenoj Tijan, i Luki Brajnoviću, njihovoj prisilnoj 12-godišnjoj razdvojenosti te ponovnom susretu u tuđini.
Egzilantski krug
Luka Brajnović uhićen je kao mladi neovisni novinar u ljeto 1941. u rodnom Kotoru zbog kritiziranja fašističkog vođe Benita Mussolinija, nakon čega počinje njegovo dugo i bolno lutanje prema slobodi. Tijekom rata zarobljavaju ga i partizani, kojima se odbija priključiti te uspijeva izbjeći smrt strijeljanjem.
Sveučilištarac Brajnović s odabranicom svoga srca Senjankom Anom Tijan vjenčao se u studenome 1943. Nakon ulaska partizana u Zagreb 1945. bližnji ga uvjeravaju da se mora skloniti u izbjeglički logor u Klagenfurtu, ostavivši pritom na (ne)milost jugoslavenskoj tajnoj službi Udbi u Zagrebu suprugu i tromjesečnu kćer Elicu – koja je danas naša višegodišnja počasna konzulica u Španjolskoj. Stariji Lukin brat Ivo, svećenik, ubijen je na Daksi 1944., a partizani su ubili u Zagrebu mlađeg brata Tripu.
Kao prognanik u savezničkim izbjegličkim logorima u Austriji i Italiji prošao je put od Klagenfurta i Krippendorffa do Udina, Trevisa, Bologne, Reggio Emilije, Modene, dok se najduže zadržao u logoru Fermo. U izbjegličkom logoru pokreće bilten Vijesti. Dok hrvatski emigrantski val nakon 1945. vodi u prekooceanska odredišta pretežno južne hemisfere, Luka se kao 29-godišnjak 1948. odlučuje za Španjolsku, kako bi bio bliže kćeri i supruzi.
Lutajući s izbjegličkom putovnicom Međunarodnog Crvenog križa, susrest će ih nakon 12 godina na kolodvoru u Münchenu 1956. Sažeto, Španjolska je Brajnoviću bila dom 53 godine tijekom kojih je postigao najvišu akademsku naobrazbu i uzornu karijeru te podigao mnogobrojnu obitelj, koja je ondje uz Elicu postala bogatija za još četvero djece – sina Antonija i tri mlađe kćeri Olgu, Ljerku i Anu Mariju. Krajem 50-ih godina Luka Brajnović afirmirao se kao jedan od suosnivača Instituta za novinarstvo Sveučilišta u Navari. Čak 32 godine predavao je novinarstvo na Fakultetu komunikacija na Sveučilištu u Navarri, gdje jedna dvorana nosi njegovo ime.
Autor je prvog omiljenog udžbenika novinarske etike na tlu Europe. Pisao je u dnevniku Diario de Navarra, napisavši više od šest tisuća kolumni o međunarodnim odnosima. Na španjolskom jeziku objavio je više zbirki pjesama. Brajnovićevo ime nosi ugledna međunarodna novinarska nagrada koju je još za njegova života utemeljilo španjolsko Sveučilište Navara u Pamploni, točnije 1997.
Ovogodišnja je nagrada u travnju dodijeljena Marcu Marginedasu, ratnom dopisniku novina El Periódico de Cataluña. Luka Brajnović umro je u Španjolskoj 2001. godine.
Brajnovićeva udovica Ana brižno je čuvala rukopisnu ostavštinu, među kojima su bili i njegovi dnevnički zapisi, a kada je i ona umrla, njihova kći Olga, također poznata publicistkinja, počela ih je iščitavati – otkrivši u očevim dnevnicima čudesnu ljubavnu priču svojih roditelja, koji su bili prisilno odvojeni 12 godina zbog svega što se događalo u Hrvatskoj tijekom Drugog svjetskog rata i komunističkog poraća. Bili su veliki vjernici, katolici, pa su molili krunicu u isto vrijeme jedno za drugo i tako u molitvi bili zajedno.
Autorica i priređivačica knjige Brajnovićeva kći Olga također je plodna novinarka, koja se potvrdila u Diario de Navarra kao specijalistica za međunarodne odnose u posljednja tri desetljeća. Tijekom Domovinskog rata pisala je reportaže iz Hrvatske. Dvije godine radila je za španjolsku novinsku agenciju EFE u San Franciscu, djelujući i kao profesorica na Sveučilištu Navarra u Pamploni. Ovu iznimnu knjigu preporučujemo za prijevod na hrvatski jezik.
