Projekt Baština koja priča priče usporedio je fantastičan svijet dvaju značajnih izričaja tekstilnog rukotvorstva. Jedan, iz Hrvatske, iskazao je umijeće konavoskoga veza, dok su iz SAD-a prenesena umijeća u izradi i holističkom očuvanju živopisnih tapiserija Navajo – sjevernoameričkih Indijanaca. Hrvatsko-američko društvo već niz godina projektima univerzalnoga jezika kulture nadilazi granice država, kontinenata, povijesnoga konteksta te spaja ljude različitih uljudbi.
Izložbama, predavanjima, radionicama i koncertima predstavljaju se autohtone baštine s ciljem očuvanja vrijednih tradicija i upoznavanja javnosti s bogatstvom različitih naslijeđa. Ove godine dva predstavljena tradicijska tekstilna rukotvorstva iskazala su sasvim posebnu svijest, vrijednosti i slikovni jezik simbola koji baštine univerzalne komunikacijske znakove koji nadilaze države i kontinente. U sklopu navedenoga projekta održavaju su i dvije izložbe pod nazivom Utkane priče – Woven Messages, jedna u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu, do sredine ožujka te druga u Zavičajnome muzeju Konavala u Ćilipima, do sredine travnja 2018.
Uz izložbe, Hrvatsko-američko društvo organiziralo je i nekoliko stručnih predavanja i interaktivnih radionica tradicijskoga tkanja Navajo Indijanaca i konavoskoga veza, koje je vodila gošća iz SAD-a, TahNibaa Naataanii, Navajo Indijanka u petoj generaciji Navajo tkanja, vrsna predavačica i svestrana poznavateljica cijelog procesa Navajo tkanja, od uzgoja ovaca, obrade i bojenja vune, tkanja, do integralnog poduzetništva temeljenog na održivu razvoju. Uz nju, stručni dio radionica držala je i ravnateljica Muzeja i galerija Konavala, Antonija Rusković Radonić, ujedno i vrsna poznavateljica konavoskoga veza. Na prvi pogled to su dva nespojiva svijeta i dvije različite kulture, no žene iz Konavala i Navaho Indijanke povezuje univerzalna svijest da se i vezovima i tkanjem, i u njih utkanim simbolima, prenosi i čuva tradicija i vjerovanja.
TahNibaa Naataanii iskazala je mnogobrojnim gostima, polaznicima i mladima na svojim slikovitim predavanjima i radionicama, koji su njezina predavanja u Zagrebu i Konavlima pohodili u vrlo velikom broju, tajne očuvanja Navajo tradicijskog rukotvorstva, uputila ih u mudrosti holističkog pristupa u očuvanju vrijednosti života u lokalnim zajednicama, osnažila ih iskustvima o primjenjivosti održiva razvoja i modelima obnavljanja autohtonih vrijednosti lokalnih kultura. Više od 400 polaznika radionica Navajo tkanja i konavoskoga veza u Zagrebu i Konavlima potvrđuje kako postoji izniman interes za tradicijske običaje, znanje i umijeće ovih dviju kultura i civilizacija. Hrvatsko-američko društvo sada djeluje na osiguravanju uvjeta da krajem 2018. izložbu Utkane priče – Woven Messages prenese u galerije New Yorka i Santa Fea, gdje bi i američkoj javnosti približila posebnosti i vrijednosti ovoga projekta.
Mnogo mi se sviđa stara narodna nošnja iz Konavala ali i ona od Navajo Indijanaca jer veoma poštojem ljude koji drže do tradicije i do svojih korijena a mislim da bi trebalo uložiti još više truda u edukaciji nadolazećih generacija a i sam UNESCO je na tom putu tj. ulaže poprilična financijska sredstva da se zaštite ta nematerijalna kao i ona materijalna kulturna bogatstva.