Naslovnica Priče

Upoznajte Nikolu koji je 70-ih u Pittsburghu bio glavni majstor za dobru janjetinu

Očito naši ljudi u Americi njeguju i takve stare običaje, kao što su ugođaji s janjcima na ražnju
08. rujna 2018. u 20:43 1 komentara 1068 prikaza
Foto: Matica

Tijekom posjeta Domu Matice iseljenika Hrvatske više puta se sastanu i međusobno upoznaju potomci naših iseljenika, koji se inače u svojoj zemlji u kojoj žive, možda nikada i ne bi sreli. Ubrzo uspostave kontakt, budući da ih veže zajedničko porijeklo i interes za stari kraj, piše Matica iz 1979. godine.

Dubai Uz miris ćevapčića Iz Pittsburgha na bosanski kebab u Dubai

Desanka Popović, inače supruga poznatog društvenog radnika u Hrvatskoj bratskoj zajednici Milana Popovića, doputovala je u domovinu izravno iz Toronta.

"Ovo mi je četvrti put kako posjećujem rodni kraj svojih roditelja", rekla je Desanka koja je doputovala s prijateljicom Ivom Milovinom (San Francisco).

"Iva također četvrti put posjećuje ovu zemlju i ima iste motive kao i ja. Naime, obje želimo vidjeti svoju rodbinu, a rođaci nam žive u okolici Dubrovnika, pa nam se tako putevi u starom kraju sastaju", otkrila je naša sugovornica. 

Martin Bošković Martin Bošković Nakon 65 godina ponovno u rodnom zavičaju: Duhan je bio i naša sreća i naše prokletstvo

"I mi smo rođeni u Americi, ali smo došli vidjeti zavičaj svojih roditelja i obići rodbinu", istaknuo je Nikola Živković, dodavši: "Moji su od Vojnića, a roditelji moje supruge potječu iz Slunja. Ovo nam je prvi dolazak u domovinu i samo što smo doputovali, već vidimo kako je ovdje lijepo."

Inače, naši zemljaci u Pittsburghu i njegovoj okolici dobro poznaju simpatičnog Nikolu koji je glavni pečenjar janjaca na njihovim piknicima. 

Pittsburgh Slavljenik dva stoljeća Pittsburgh kao hrvatska metropola

Kako nam kažu, na takvom pikniku zna okrenuti i 30 janjaca. Očito naši ljudi u Americi njeguju i takve stare običaje, kao što su ugođaji s janjcima na ražnju.


Matica, 1979.

  • Avatar stinkyink
    stinkyink:

    Hrvati jednostavni, primitivni ljudi. Oduzmeš li im jela od tri sastojka, glazbala s jednom žicom i pjesme s dva stiha, što ce od njih uopce ostati? Katkad treba biti jednostavno. Najpoznatiji hrvatski tradicionalni recept stane u jednu recenicu. Oderano ovcje ... prikaži još!e mladunce nabiješ na dugacak šiljak, valjano ga posoliš i sporo okreceš nad žeravom. Najbolje što cete pojesti u Dalmaciji ima samo cetiri sastojka, ribu, blitvu, sol i maslinovo ulje. Od antike do danas naš narod ništa složenije od toga nije smislio. Istina, od Turaka smo naucili puniti povrce mljevenim mesom, od Madara smo uzeli gulaš, od Mlecana pašticadu, od Austrijanaca pohani odrezak, krumpir-salatu, savijacu od jabuka i sacher tortu, ali izvorna, nesumnjivo naša jela tako su primitivna da bi ih i debil znao spremiti, piše Ante Tomic u svojoj kolumni Pa i s muzikom je slicno. Dok su narodi oko nas svirali balade na lutnjama i menuete na cembalima, razvlacili mjehove harmonika u razdraganim polkama, raspisivali složene operne partiture za desetke gudaca, dirigirali zborovima i solistima i svijali blistave limene cijevi u sve cudnije puhacke instrumente, u nas se u beskraj monotono turpijalo na jednoj jedinoj žici od konjske dlake. Vec kad je netko u Lici rastegnuo dvije preko gusala od javorova drva i jarece kože, to se držalo dekadentnim luksuzom. Jer urodjenicima je zapravo i ona jedna žica katkad bila višak, muzicki su se sasvim dobro izražavali i bez instrumentalne pratnje, na suho.