Upoznajte Nikolu koji je 70-ih u Pittsburghu bio glavni majstor za dobru janjetinu

Hrvati jednostavni, primitivni ljudi. Oduzmeš li im jela od tri sastojka, glazbala s jednom žicom i pjesme s dva stiha, što ce od njih uopce ostati? Katkad treba biti jednostavno. Najpoznatiji hrvatski tradicionalni recept stane u jednu recenicu. Oderano ovcjee mladunce nabiješ na dugacak šiljak, valjano ga posoliš i sporo okreceš nad žeravom. Najbolje što cete pojesti u Dalmaciji ima samo cetiri sastojka, ribu, blitvu, sol i maslinovo ulje. Od antike do danas naš narod ništa složenije od toga nije smislio. Istina, od Turaka smo naucili puniti povrce mljevenim mesom, od Madara smo uzeli gulaš, od Mlecana pašticadu, od Austrijanaca pohani odrezak, krumpir-salatu, savijacu od jabuka i sacher tortu, ali izvorna, nesumnjivo naša jela tako su primitivna da bi ih i debil znao spremiti, piše Ante Tomic u svojoj kolumni Pa i s muzikom je slicno. Dok su narodi oko nas svirali balade na lutnjama i menuete na cembalima, razvlacili mjehove harmonika u razdraganim polkama, raspisivali složene operne partiture za desetke gudaca, dirigirali zborovima i solistima i svijali blistave limene cijevi u sve cudnije puhacke instrumente, u nas se u beskraj monotono turpijalo na jednoj jedinoj žici od konjske dlake. Vec kad je netko u Lici rastegnuo dvije preko gusala od javorova drva i jarece kože, to se držalo dekadentnim luksuzom. Jer urodjenicima je zapravo i ona jedna žica katkad bila višak, muzicki su se sasvim dobro izražavali i bez instrumentalne pratnje, na suho.