Moja Hrvatska
Naslovnica Priče

U Slavonskom Brodu proizvodim opremu za vojsku i sve izvozim

Domovinu je napustio kako bi bio aktivan vojnik u mirovnim misijama u BiH i na Kosovu. Nakon završetka službe oženio se u Slavoniji
15. kolovoza 2017. u 11:30 2 komentara 5569 prikaza
Foto: Ivica Galovic/PIXSELL

– U Hrvatskoj mi se pružila dobra prilika i nisam je htio propustiti. Ljudi s kojima sam radio u vojsci zainteresirali su se za posao kojim sam se prije bavio iz hobija i tako je krenulo – kaže Norvežanin Haavard Johannessen, koji je prije gotovo dva desetljeća napustio domovinu kako bi kao aktivan vojnik sudjelovao u mirovnim misijama u BiH i na Kosovu.

Robert Stanić Gastarbajteri Uspjeli u Slavoniji! Vratili se kući, uložili novac i počeli raditi...

Nakon završetka službe put ga je 2004. odveo u Slavonski Brod, gdje se oženio. Iako je vojsci službeno rekao “zbogom”, za nju je ipak ostao vezan. Naime, svoju mogućnost za uspjeh prepoznao je u otvaranju tvrtke za proizvodnju vojne opreme Combatkit. Iskoristio je od majke naslijeđeno dizajnersko znanje i prionuo poslu.

– Borim se za svoju tvrtku i stalno dizajniram nešto novo. Narudžbe su uglavnom manje, ali ide. Volim ovaj posao i pronašao sam se u njemu – ističe Haavard. Slavonac iz zemlje fjordova u svojoj maloj tvornici proizvodi odore, torbe, ruksake, čizme, futrole za spremnike streljiva, majice, zaštitne prsluke i druge dijelove vojne opreme, sve osim oružja. Više od 90 posto izvozi u EU i Norvešku, a u posljednje vrijeme i u SAD. Jedini u Hrvatskoj testira proizvode prije izlaska na tržište. Njegova roba dizajnirana je od vojnika za vojnike.

– Najprije svu opremu stavim na sebe i nosim je u šumi tijekom sva četiri godišnja doba kako bih provjerio kvalitetu i izdržljivost, a zatim je šaljem kupcima na dodatno testiranje. Ako im se neki detalji ne sviđaju, dorađujem ih u skladu s njihovim željama. Takva je praksa uobičajena svuda u svijetu, osim u Hrvatskoj – nastavlja. Život je u Hrvatskoj, kaže, posve drukčiji nego u Norveškoj. Kad je došao, šokiralo ga je što se sve radi na papiru i što nitko nije čuo za računalo, a kad god bi pokušao na nešto upozoriti, nailazio bi na zid. Danas mu je već puno bolje jer se navikao.

– Ljudi su dobri i pomogli su i meni i mojoj obitelji kad je trebalo, ali svaki put kada sam ja pokušao nekome pomoći, dobio bih pljusku u lice. Sada znam kako funkcionira život ovdje. Shvatio sam da se ni u što ne trebam miješati i da mi je najbolje ostati kod kuće i uživati sa svojom ženom i djecom – zaključio je Haavard.

Fabijan Makvić Iz Buenos Airesa Vratio se kući: Kad sam stigao na granicu, počeo sam plakati i plakati Kolinda Grabar-Kitarović Otvaranje tržišta Premijeri Australije i Novog Zelanda o posjetu Grabar-Kitarović Marin Čipčić VIDEOINTERVJU Hrvat iz Angole osjetio da ga u domovini čeka sreća
  • Deleted user:

    Kad je došao, šokiralo ga je što se sve radi na papiru i što nitko nije čuo za računalo - Vjerojatno ga je šokiral papir na kojem je trebalo prijaviti plaće i poreze, no sad je to fala Bogu riješeno, ... prikaži još! ide kompjutorski, samo upiše te silne iznose i pritisne enter. I šokirala ga moguće cijena kompjutorskih programa za dizajniranje i krojenje, jer ručno ipak treba znati krojiti, nije dovoljna naslijeđena kreativnost, a kompjutorizacija je baš svagdje na svijetu preskupa za male serije, inače posve uobičajene i normalne kad šivaš za vojsku. Svaki vojnik ima drugački ruksak i epolete, poznata stvar. Ali ga je, vjerujem, ugodno šokirala cijena radne snage, pogotovo stručne, pet šnajdera mu jeftinije od automatiziranog krojača tkanine. Kako ne volim takve militantne stvari, likove i nadasve mirovne misije humanitarne organizacije zvane NATO, evo hitno okrećem novi list ovih novina! Ups! Z druge strane samo crno i nekakvo kablovinje?!

  • Avatar sidhara
    sidhara:

    Sve proizvodim osim oruzja, a na zidu puske vise.