Naslovnica Priče

U Argentini okusio svu gorčinu emigrantskog života

Tragično je skončao pod kotačima vlaka 1960. Bio je pjesnik introvertirane lirike, ispovjedne poetske proze i tragičnog osjećaja života
18. travnja 2018. u 12:28 5 komentara 2583 prikaza
Buenos Aires
Foto: Thinkstock

Viktor Vida jedan je od najvažnijih hrvatskih pjesnika 20. stoljeća i zasigurno najveći pjesnik hrvatske emigracije.

Ivo Andrić Dolac kod Travnika, 1892. – Beograd, 1975. Novac od Nobelove nagrade dao za obnovu bibliotečnog fonda BiH

Većinu svog života i stvaralaštva bio je prisiljen proživjeti u progonstvu, najprije u Italiji, zatim u Argentini. Gimnaziju je završio u Podgorici, a u Zagrebu je 1937. diplomirao povijest južnoslavenske književnosti te talijanski jezik s književnošću, koji je potom usavršio u Rimu, kao talijanski stipendist. 

Nakon povratka u Zagreb radio je kao knjižničar u Instituto di Cultura Italiana, kao gimnazijski profesor, a potom i na Romanskom seminaru na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Godine 1942. otišao je u Italiju, najprije u Veneciju, a potom je od 1943. u Rimu radio kao prevoditelj i član uredništva u Agenzia Giornalistica Italo-Croata. Nakon pada Italije, rad agencije je obustavljen, a Vida je ostao bez posla i životario, sve dok 1946. nije dobio činovničko namještenje u Ponificia Commissione Assistenza u Rimu. 

U talijanskoj metropoli druži se s vodećim rimskim umjetnicima i književnicima te s Hrvatima Meštrovićem, Kljakovićem i Boganom Radicom, a 1948. s obitelji odlazi u Buenos Aires. U Argentini je okusio svu gorčinu emigrantskog života, sve dok 1950. nije dobio posao skromnog državnog činovnika. 

U franjevačkom mjesečniku Glas sv. Antuna tada je objavio većinu svojih pjesama, feljtona, književnih osvrta i eseja. U drugoj polovici pedesetih intenzivnije je surađivao s Hrvatskom revijom koju su u Buenos Airesu pokrenuli Vinko Nikolić i Antun Bonifačić. 

U posljednjem desetljeću svoga života objavio je dvije zbirke pjesama Svemir osobe i Sužanj vremena. Njegove Sabrane pjesme objavljene su posmrtno 1962., kao i Otrovane lokve i Otključana škrinjica. 

Naime, tragično je skončao pod kotačima vlaka 1960. Bio je pjesnik introvertirane lirike, ispovjedne poetske proze i tragičnog osjećaja života. 

U njegovim pjesmama prožimaju se umjetnost, religija, filozofija i priroda. Po svojim dometima, njegovo pjesništvo, osobito u svome strogom i discipliniranom izrazu, pripada samom vrhu hrvatske poezije 20. stoljeća. 

 

Hrvatski velikani, Večernji list, Zagreb, 2014.

Janko Polić Kamov Rijeka, 1866. – Barcelona, 1910. Buntovnik, boem i pokretač književne avangarde Cvjetni trg Grabovnica, Pitomača, 1818. – Fahrafeld kraj Beča, 1872. General i najomiljeniji hrvatski pjesnik ilirskog razdoblja Marin Držić Dubrovnik, 1508. – Venecija, 1567. Upoznajte najvećeg hrvatskog renesansnog komediografa
  • aezt:

    Progonjen možeš biti od svoji misli od sebe samoga od svoga ega itd.

  • Avatar Ronin
    Ronin:

    Pitanje slijedi. Zašto je bio je prisiljen proživjeti u progonstvu, a nitko ga nije proganjao?