Na proslavi blagdana Velike Gospe u Chicagu veliko zanimanje prisutnih izazvao je Zdenko Nađ iz Orahovice koji je na svom ležećem triciklu krenuo iz San Francisca do New Yorka kako bi prikupio novac za Klub HEO, prvu hrvatsku udrugu roditelja djece oboljelih od malignih bolesti. Riječ je o udruzi koja tijekom liječenja djece pruža logističku potporu njihovim roditeljima dok borave u Zagrebu.
Kako si se povezao s Klubom HEO i odlučio prikupiti sredstva baš za njega?
Moj bratić je predsjednik, tako da sam upoznat s problemima s kojima se kao udruga susreću. Prije nekoliko godina rodila se želja da pomognem i pokušam nešto promijeniti, ali nikad nisam imao neku konkretnu priliku. Ustvari, nisam se usudio. No prije dvadesetak dana pokrenuo sam GoFundMe kampanju.
Prati li te netko na tvom putovanju u Americi ili sve prolaziš sam?
Sam sam 99 posto vremena. Pet dana na cesti proveo sam sa studentima Stanforda koji vode projekt Stanford Spokes te voze od zapadne do istočne obale. Zaustavljaju se u manjim mjestima i organiziraju predavanja za osnovnu i srednju školu.
Danas si u Chicagu...
Da, 47. dan na putu. Iz San Francisca sam krenuo 18. lipnja, tako da sam gotovo dva mjeseca na cesti. Ako oduzmemo odmore, 45 dana bicikliram.
Imaš li u rodbinu ili prijatelje u Americi? Jesi li se unaprijed povezao s hrvatskim zajednicama?
Nemam apsolutno nikoga. Općenito znam o hrvatskim zajednicama u većim gradovima s kojima ću pokušati napraviti humanitarnu akciju kako bi ih povezao s Klubom HEO. Prikupljam novac za kupnju sportske opreme i određena putovanja za nogometni klub iz Čačinaca te Plivački klub Orahovica.
Kako ti se sviđa Amerika?
Jako mi se sviđa! Velika je razlika u mentalitetu ljudi. Najčešće izdvajam ljude kao najbolji dio svoga putovanja, to je ona zvijezda na boru, a priroda, taj krajolik je sam bor. Do sada je putovanje bilo predivno pa se nadam da će tako ostati i do New Yorka.
Dakle, svoje putovanje završavaš u New Yorku?
New York je krajnja točka. U rujnu sam se planirao vratiti kući jer nisam znao do kada će mi biti odobrena turistička viza, no kako vrijedi do prosinca, možda još malo produžim boravak i posjetim druge dijelove SAD-a.
Imaš li neke nove planove koje ćeš realizirati kada se vratiš u Zagreb?
Trenutačno nemam nikakvih planova.
Gdje noćiš na svom putovanju?
Gdje stignem. Na bejzbolskim terenima, u prikrajcima autocesta koje imaju neki zaklon, bilo drveće ili grmlje.
Kako se snalaziš s hranom i vodom?
Šest kilograma kikiriki maslaca do sada... Imam neku zalihu hrane. U ovim dijelovima je jednostavno. Napravio sam glupost u dijelu Nevade zato što nisam ponio dovoljno vode, a 140 kilometara nije bilo ničega. Tada me uhvatila mala panika, no zaustavio sam neke ljude koji su mi dali dvije litre vode. To je bio jedini put.
Vjerujem da imaš puno takvih priča...
Jako puno. Želja mi je jednom napisati knjigu, skupilo se dosta materijala. Upoznao sam predivne ljude. Uvijek naglašavam, nisam ovo napravio sam, puno ljudi mi je pomoglo. I prije putovanja i na samom putovanju. Cilj je objasniti tu ljudsku dobrotu, pokretanje tih kotačića sreće. Ako svi zajedno damo malo, svijet može biti bolje mjesto za život.
Uhvati li te strah kad se nađeš usred ničega?
Ne, nije me strah ničega. Zato je moj izbor bila upravo Amerika, da razbijem neke predrasude koje se trenutačno plasiraju u svijetu o toj zemlji. Ta propaganda vrlo je jasna – nasilje, ubijanje, Meksikanci su problem, izgradnja zidova... Prolazio sam, usudim se reći, kroz opasne dijelove Amerike, koji nisu bili takvi kao što ljudi pričaju. Strah je dobar, da se razumijemo. Ali taj strah jako nas ograničava. Moje putovanje dokaz je da se sve u životu može, jer sam na ležećem biciklu prošao 3500 metara nadmorske visine, što i nije preporučljivo. Nadam se da ću proći i tih 5500 kilometara do kraja...
Jesi li uspio prikupiti nešto sredstava preko GoFundMe stranice? Koliki ti je cilj?
Pa jesam nešto. Cilj je za svaki prijeđeni kilometar jedan dolar. Ne primam samo donacije, pokušavam napraviti kontakt sa zajednicama u Americi, ako ikada nekome bude bila potrebna pomoć. Nije sve u novcu. Želim pozvati Amerikance da dođu u moj kraj, u Slavoniju, u tu pustu regiju.
Prepoznaju li Amerikanci Hrvatsku? U posljednje vrijeme često se priča o Lijepoj Našoj u svijetu...
Game of Thrones, Dubrovnik, većina ljudi spominje obalu, eventualno Zagreb. Ali Hrvatska postaje atraktivno odredište, pogotovo nakon srebra na svjetskom prvenstvu.
Imaš li negdje istaknute naše prepoznatljive kockice?
Naravno, imam malu hrvatsku zastavu.
