Naslovnica Priče

Ovo je zanimljivo! Hrvat u Americi izrađuje tambure. I još nešto...

Silnu strast za tamburicom pripisuje svojoj braći, a posebno Johnu (Ivanu). Od njih je učio i s njima se ponosio
09. kolovoza 2018. u 14:12 0 komentara 1015 prikaza
Foto: Privatni album
Pogledajte galeriju 1/15

Nedavno mi se pružila izvanredna prilika da posjetim Franka Valenticha, dugogodišnjeg i poznatog tamburaša iz Pittsburgha. Iako ga iz sastava Mikey Dee poznajem već godinama, tek sada sam otkrio pravo lice ovog čovjeka rođenog u Americi, ali pravog tamburaša od pete do glave.

Sjećanje na Hrvate Uz tamburaše iz Amerike u Sibir

Najprije sam obišao njegovu radionicu za izradu i popravak tamburica i žičanih instrumenata. Odmah pri ulasku uočio sam brojne tambure koje su u izradi ili su samo na popravku. Tu je i berda stara više od 100 godina koju Frank rado pokazuje jer su je svirali njegova braća i prijatelji, a sada je glazbalo pred mirovinom. 

"Berda stoji kao muzejski izložak, ali završit će u muzeju Hrvatske bratske zajednice", ponosno mi je rekao Frank.

Naime, četvorica braće: John, Joe, Charlie i Frank, do Drugog svjetskog rata bili su dio tamburaškog sastava "Valentich Brothers Orchestra", a potom su se početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća ponovno okupili, ali pod imenom "The Tamburitza Serenaders". 

A tako je i započeo razgovor s ovim ljubiteljem tamburaške glazbe. Frank je rođen 9. rujna 1936. godine u Turtle Creeku u Pennsylvaniji. Sa sviranjem bisernice počeo je kao osmogodišnjak, a već u desetoj godini u ruke je uzeo berdu. Morao se poslužiti stolčićem kako bi dosegnuo sve žice i durove. 

Rudolf Crnković Rudolf Crnković Kako je Hrvat zasvirao tamburicu u Americi pod zemljom

Silnu strast za tamburicom pripisuje svojoj braći, a posebno Johnu (Ivanu). Od njih je učio i s njima se ponosio. Ali Frank je i školovani glazbenik. Pohađao je glazbene lekcije u osnovnoj, srednjoj školi te na sveučilištu Duquesne. Svirao je u brojnim sastavima i s mnogim uglednim tamburašima, a posebno ističe nastup u the East Pittsburgh Tamburitza Symphony, gdje je od 1957. do 1959. svirao bugariju i bio najmlađi član simfonije. 

Istodobno sa sviranjem Frank je još u ranoj mladosti od svoje braće učio kako napraviti tamburicu. Kasnije, 1954. godine, pohađao je školu za popravak automobila. Tako je njegova radionica za izradu tambura opremljena i drugim uređajima za izradu raznog alata. Tu su i strojevi za obradu drveta, aluminija i metala. Svaka izrađena stvar, alat ili glazbeni instrument, nose zaštitni znak "FV". U svojoj radionici osjeća se najbolje i u njoj provodi najviše slobodnog vremena. 

Frank je radni vijek proveo u Westinghouseu i na sveučilištu Pittsburgh. Međutim, ovaj uspješni i daroviti čovjek posebno ističe podrijetlo i požrtvovnost svojih roditelja. Oni su u njega usadili radne navike, volju za učenjem, ljubav za obiteljski život i pogled na budućnost. 

Usmjerenost na budućnost doista je nešto što je duboko bilo ukorijenjeno u braći Valentić. Sinovi su oca Marka, rođenog 27. srpnja 1886. godine u selu Selnica (tadašnja župa Skakavac) i majke Jane Šoštarić, rođene 3. siječnja 1893. također u Selnici. Tamo se 
rodio i Frankov brat John (Ivan) koji je bio 24 godine stariji od svog najmlađeg brata. 

CroFest Za dolazak Hrvata u Detroit zaslužan je procvat američke automobilske industrije

Najprije je rodnu grudu napustio Marko, 1914. godine, a potom su 1925. došli supruga i sin. Roditelji su bili nepismeni, ali oštroumni i vrijedni. Marko se dosta razumio u građevinarstvo te je u kupljenoj, maloj i trošnoj kući u Americi počeo novi život. 

Dom je brzo preuredio i dogradio te otvorio sobe za najam. Posrećilo im se da su za podstanara dobili Miku Kraljevića, pismenog i radnog čovjeka – majstora koji im je bio od velike pomoći, a posebno pri učenju engleskog jezika. Marko je neko vrijeme radio u Westinghouseu, a potom u topionici bakra (The Brass Foundry). Valentići su obožavali Kraljevića i zbog gradnje te vodstva Radničkog doma (Workers Home) koji je služio za društvena okupljanja Hrvata i njihovih prijatelja.

Frank Valentich oženjen je s Donnom (r. Danicom Luketich) i ima dvojicu sinova – Marka i Michaela te petero unučadi. Svoje obiteljske korijene dobro poznaje i o njima vodi urednu evidenciju. Čak ima iscrtanu zemljovidnu kartu svojih Selnica koja je napravljena još za vrijeme života njegovih roditelja i braće.

Tako završava ova priča o Valentićima. A moglo bi se mnogo toga napisati. Frank je vrlo razgovorljiva osoba i mnogo je napravio u životu, ali priča se uvijek vraća na njegovu omiljenu tamburicu. O njoj zna gotovo sve: koje drvo je najbolje, na kojoj temperaturi se dobije najbolja kvaliteta, kakvoća žica i ostalo. 

Maksimilijan Vanka Pittsburgh Posebno osvijetljena smrt, suze i bol hrvatskog čovjeka u iseljeništvu

Spominje mnoge tamburaše iz prošlosti, posebno one koji su svoje mjesto našli u Kući slavnih glazbenika, ali i današnjice. Na rastanku pala mi je na um pjesma Vlade Smiljanića koja ide ovako: "Kad bi sve tambure na svijetu zapjevale našu pjesmu svetu, rajska bi se otvorila vrata kad se pjeva kraljica Hrvata". 

Tamburaši, samo svirajte!

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.