Istaknuti američki Hrvat i dragovoljac Domovinskoga rata Boris Ivica "Buco" Kuzmanovic, nastanjen u gradu Bay View u saveznoj državi Wisconsin (Sjedinjene Američke Države) umro je naglo i neočekivano 25. studenog u 48. godini života. U tuzi su neutješni njegovi cijenjeni roditelji Boris i Ivanka Kuzmanovic (r. Madunic), koji su svojoj djeci odrasloj u Americi uz ljudske vrline, vjeru i akademsku naobrazbu prenijeli i nesebičnu ljubav za matičnu domovini - Hrvatsku.
Boris Ivica "Buco" Kuzmanovic bio je tih, snažan, odan i suosjećajan sin, brat, stric i prijatelj. Izvanredan igrač više sportova, izborio se za status nogometnog reprezentativca savezne države Wisconsin te stekao stipendiju prve divizije Sveučilišta Wisconsin–Green Bay, u to vrijeme rangiranog među prvih dvadeset školskih nogometnih ekipa u državi. Odrastao je na nogometnim terenima lokalnog Croatian parka / Hrvatskog parka, igrajući u omladinskom i reprezentativnom timu "Hrvatskih orlova" (Croatian Eagles), nogometnog kluba osnovanog 1922. godine. Posjetio je Zagreb sa šesnaest godina kako bi se natjecao za mjesto u NK Dinamo. Izabran je da sudjeluje i igra u Dinamovom razvojnom programu. U to vrijeme krajem osamdesetih Hrvatska je bila još pod komunizmom. Čeznući za roditeljskim domom odlučio je da se, umjesto upisa u školu u Zagrebu ili nastavka profesionalne karijere, vrati u američku školu u Greendale-u. Bio je čarobnjak s loptom i uživao je igrati u ekipi i na terenima Hrvatskog parka (Croatian Park) na kojima je igrao i njegov otac.Nogomet mu je bio užitak, ali glazba je bila njegova strast, osobito hrvatska tradicijska glazba. Bio je talentiran svirač više glazbala, prije svega kao član Američko-hrvatskog tamburaškog orkestra "Srebrene žice".
Odlučio je privremeno prekinuti školovanje 1992. godine budući da mu je roditeljska i obiteljska domovina Hrvatska bila napadnuta pa se uključuje kao dragovoljac u obrambeni Domovinski rat! Unatoč prosvjedima obitelji, Buco je krenuo put Hrvatske te se dobrovoljno prijavio u Hrvatske oružane snage. Prije svoje hrabre službe u 160. osječkoj brigadi Hrvatskih oružanih snaga, služio je kao dragovoljac u Mostaru. U Zagrebu se posebno istaknuo kao vrstan prevoditelj za medije, radeći u Uredu za inozemne novinare / The Foreign Press Bureau i to vodeći strane novinare do prvih linija ratne fronte kao tumač ne bi li ti inozemni novinari imali priliku vidjeti iz prve ruke razaranja koja je prouzročila agresorska strana u ratnim napadima na Republiku Hrvatsku. Boris, kao i brojni mladi poligloti iz hrvatskog iseljeništva, njegovi sunarodnjaci iz SAD-a, Kanade, Europe i Australije, otišli su devedesetih u domovinu svojih očeva i majki dobrovoljno, motivirani svojom ljubavlju za Hrvatsku i slobodu. Neki su ostali životni prijatelji.
Po povratku iz Domovinskoga rata Borsi je završio školovanje na Sveučilištu Wisconsin – Green Bay te se pridružio poslovnom svijetu u sektoru financijskih usluga, živeći i radeći u Chicagu i Austinu u saveznoj državi Texas. Kasnije se preselio u Milwaukee, gdje je radio u tvrtki Ellie Mae. Posljednja četiri mjeseca proveo je većinom u Hrvatskoj, konkretno u Cista Provi, rodnom mjestu njegove majke u kući koju je izgradio njegov djed.
Uz mamu, tatu i sestru Branku, te brata Tomislava Kuzmanovica koji je kao vrhunski američki pravnik sudjelovao u odvjetničkome timu čikaškog Hercegovca Luke Mišetića što je obranio u Den Haagu hrvatske generale - Boris je dao nemjerljiv doprinos u The Foreign Press Bureau u Zagrebu.
Posljednji ispraćaj održat će se u subotu 30. studenog 2019. godine u Hrvatskoj katoličkoj crkvi Svetoga srca, na ulici North 49th u Milwaukeeju (Sjedinjene Američke Države). Sprovodnu svetu misu predvodit će u Milwaukeeju fra Jozo Grbeš iz Chicaga.
Obožavali su ga mnogi, nedostajat će svima. Zbogom naš Buco.
Počivao u miru Božjem.
Dragi prijatelju Boris Kuzmanovic - Buco, prerano si nam otišao, ali vjerujem, gore si nam još i potrebniji i nečeš nas nikad ostaviti, a ni mi Tebe zaboraviti! Hvala Ti na Tvojoj nesebičnoj žrtvi i ljubavi prema Domovini, uvijek ćešš biti u našim srcima!