Naslovnica Priče

Preminula najstarija Hrvatica u Chicagu

Tereza je proživjela 73 godine izvan domovine, a od toga čak 64 u Chicagu. Život joj je trajao 103 godine, osam mjeseci i 18 dana
10. srpnja 2017. u 13:50 5 komentara 5245 prikaza
Tereza Nađ
Foto: Jozo Grbeš

Tereza Nagy, rođ. Sampl, rodila se 13. listopada 1913. godine u Bokanima kod Voćina, u Slavoniji, od roditelja Juliane i Leopolda. Bijaše jedno od sedmero djece. Velike obitelji obično stvaraju i veliki krug ljubavi, brinu jedni za druge i razvijaju nesebičnost. 

Mate Kovačević Jozo Grbeš Hrvati u Chicagu opraštaju se od voljenog Mate: Veličine nema bez jednostavnosti

Tereza je upoznala svog životnog suputnika Josipa Nađa te se vjenčala s njime 22. studenoga 1936. također u Voćinu.

Vrijeme rata i mnogih selidbi

Mladi bračni par s četvero male djece (Agnes, Ivan, Marija i Josip) izbjegli su iz Slavonije u Srijem 10. ožujka 1944. Ondje nisu ostali dugo. Morali su seliti već 16. listopada 1944. godine u Austriju. 

Putovali su na konju i s kolima 15-ak dana. Stigli su u mjesto Regan kod Linza 1. studenoga 1944. godine. Ondje su ostali nešto više od godinu dana, do siječnja 1946. 

Onda opet sele! Iz logora u logor. U siječnju 1946. otišli su u drugi logor "Lager 50", također u okolici Linza, i ostali godinu dana. U siječnju 1947. preselili su u logor St. Martin, gdje su bili do 1949. godine. Tu se rodilo i peto dijete, Luka. 

Te godine opet slijedi selidba u "logor Vehseit" kod Linza, gdje su ostali do 1951. U nekoliko godina, dakle, šest logora, život na putu, a neizvjesnost jedini suputnik.

Daleko i dalje

U prosincu 1951. opet su morali krenuti na put te se sele u Salzburg na tjedan dana, a odatle u Bremenhaven, gdje su boravili dva tjedna. 

U luci Bremerhaven, u studenome te godine, ukrcali su se na brod za New York (Ellis Island). Napustili su Europu, sve selidbe, sva zla, sve neizvjesnosti ostaju iza njih, ali i domovina kojoj se više neće moći vratiti. 

Novi svijet je pred njima, iako neizvjestan, ipak obećavajući. U New Yorku se isti dan ukrcavaju na vlak za Rochester, Kellogg, država Minnesota. Tamo su stigli preko Caritasa koji je sponzorirao njihov put. U Minnesotu su doputovali 19. studenoga 1951. godine.

Obitelj je radila na farmi (jer je to bio dio obaveze prema sponzorima) do 1953. kada su, tražeći bolje uvjete, stigli u Chicago. Nastanili su se u dijelu grada gdje bijaše dosta Hrvata. Josip je dobio posao u župi Sv. Jeronima na održavanju zgrada škole i crkve, gdje je ostao do 1959. godine.

U listopadu 1959. preselili su se na svoje stalno mjesto i ostali mnogo godina. Sa suprugom Josipom Tereza je živjela 52 godine u lijepom braku. Josip je preminuo 1988. godine. Ali težina joj bijaše još teža kad joj umre unuk Ante Rodić, dobri zet Augustin Rodić te na kraju sin Ivan 2012. 

No Tereza je svojom blagošću i strpljivošću nosila terete i uvijek se iznova radovala životu sve do njegova zalaza.

Najstarija prema sjećanju Hrvata iz Chicaga

Tereza je proživjela 73 godine izvan domovine, a od toga čak 64 u Chicagu. Život joj je trajao 103 godine, osam mjeseci i 18 dana. 

Ova blaga, ugodna gospođa živjela je upravo takav život pun blagosti. S njom je uvijek bilo lijepo u društvu. Njezina obitelj (petero djece, osmero unučadi i dvanaestero praunučadi) bila joj je i potpora i radost. 

Dužina života učinila ju je i najstarijom Hrvaticom u Chicagu, a njezina obitelj proživjela je cijelo stoljeće sudbinu hrvatskog puka, od ratova i selidbi do iseljeništva i umiranja.

Giggie Cortese Ponosna "veleposlanica" Posljednje zbogom Giggie, hodajućoj riznici povijesti američkih Hrvata u Chicagu Pismo iz Chicaga Ljubav koja povezuje kontinente Pismo iz 1909. godine: Sine, ako ne radiš, imaš se gdje vratiti John Aranza Drugi dio priče Posljednje očevo pismo: Oči stare, naočale ne pomažu, zbogom sine moj!

Elipso

  • Malenkost:

    Terezina sudbina je sudbina mnogih Hrvata. U domovini nepozeljni i protijerani u dalek svijet da umru daleko od rodnog mjesta. Moj Otac radise u BRD, sagardio kucu u HR te vjerovao u boljitak. Otvarao sam mu oci da se vara ... prikaži još! te da je u HR sve isto kao i nakon 1945 i da ce Hrvati ponovno iz jada koji stvorise Tudman bjezati trbuhom za kruhom. Umro je totalno razocaran. Dugo je trebalo da shvati da se nista nikad nece lustrirati ili proslost dirati te da je sve u biti ostalo isto. Rekoh mu da ja nisam spreman vratiti se u HR. Znao je da je "domoljublje" bilo samo njegova zabluda. Unucad mu ne govore Hrvatski.

  • milan@drivesc.com:

    Dragi gospodine Grbeš, hvala vam što ste ovako lijepo i detaljno opisali životni put moje zemljakinje, 10-tak kilometara udaljene susjede Tereze iz Bokana. Potrudio sam se izračunati i dan njezin smrti. Budući da je rođena u ponedjeljak, 13.10.1913., onda je ... prikaži još! u nedjelju, 2.7.2017., navršila točno 103 godine, 8 mjeseci i 18 dana (odnosno, živjela je točno 37883 dana). Hvala vam još jednom.

  • brzzzy:

    Tereza neka Vas Bog primi u svoje kraljevstvo jer ste to zaista i zaslužila,počivaj u miru. Obitelji iskrena sućut...