Početkom šezdesetih godina 20. stoljeća, skupina mladih novopridošlih Hrvata u gradu Windsoru igrajući nogomet provodila je dio slobodnog vremena poslije naporna rada. Nakon nekog vremena odlučili su osnovati vlastiti nogometni klub.
Idejni začetnici i prvi igrači – Frank Pavičić, Jerko Penava, Juraj Kirinčić, Željko Brkljačić, John Kirinčić, Ivan Čulumović, Josip Šengaj, Grga Peterlić, Joško Dalas, Marko Orešković, Mijo Reba,Vlado Prebeg, Vlado Golac i Frank Godinek – uz veliku pomoć vodstva i članova dobro organiziranog društva Ujedinjeni kanadski Hrvati, ogranak Jadran, održali su u lipnju 1962. osnivačku sjednicu nakon koje su kod lokalnih sportskih institucija registrirali Nogometni klub Jadran.
Međutim, članovi kluba vrlo brzo su to ime zamijenili imenom Croatia.
Momčad se počela natjecati u nogometnoj ligi Essex & Kene County, u kojoj je već 1965. osvojila titulu prvaka.
U suradnji s hrvatskim klubovima iz Clevelanda, Chicaga, New Yorka, Londona i Milwaukeeja, sudjelovala je na turniru hrvatskih klubova Sjedinjenih Američkih Država i Kanade u rujnu 1964. u Clevelandu.
Bio je to prvi takav turnir hrvatskih klubova na sjevernoameričkom kontinentu, koji će se odlukom novoosnovanog Hrvatskog nogometnog saveza od tada održavati svake godine.
U malobrojnoj hrvatskoj zajednici već je djelovalo nekoliko političkih i drugih udruga koje su bile dobro organizirane, a sada je počeo s aktivnošću i nogometni klub, što je donijelo rezultate i na sportskom polju.
Croatia je u razigravanjima 1967., 1972. i 1977. osvojila titule prvaka spomenute lige, a službeni je prvak lige bila 1974., 1975. i 1977. godine. Stalni rad i uspjesi su se nastavljali. Croatia je osvojila i Curling Cup 1970., 1972. i 1973. te Ontario Cup 1976., 1983. i 1995.
Finalna utakmica Ontarijskoga kupa odigrana je 19. rujna 1995. u Bramptonu. Croatia je s 2:1 svladala momčad Bluewater Blazea i osvojila pobjednički pehar.
Lokalni list Windsor Star 20. rujna donio je veliki članak pod naslovom "Windsor Croatia osvojila kup Ontario", u kojemu je istaknuto: "Mike Lovrić, koji je za Croatiju igrao u posljednjem provincijskom finalu kupa prije 12 godina, izjednačio je rezultat u 41. minuti drugoga poluvremena. (...) Lovrić je jedan od trojice igrača koji su igrali u finalu 1983. s Johnom Štimcem i Zoranom Miletićem".
Iz toga razdoblja, kada su ostvareni veliki sportski uspjesi, posebice treba spomenuti sezonu 1981. Tada je Croatia osvojila prvenstvo, pehar kupa Freedom Festival i prvo mjesto na turniru hrvatskih klubova za Sjedinjene Američke Države i Kanadu, održanom u Chicagu. Svi sjajni rezultati zabilježeni su na stranicama lokalnih novina, a često i diljem provincije Ontario te na televizijskim postajama.
Igrači kluba Croatia uspješno su proslavili hrvatsko ime. Prema riječima predsjednika HNS-a Roka Juričića, tako i mora biti jer: "Hrvatski sportaš u Kanadi i Americi i u dnevnom dodiru sa svojim nehrvatskim kolegama... treba nastupati kao hrvatski poslanik i glasnogovornik svoga naroda, da svakom strancu protumači zašto se mi Hrvati toliko uporno angažiramo pod hrvatskim imenom na sportskom polju. A to je zato što želimo afirmirati hrvatsko ime i istaknuti neugasivi zahtjev da će samo u našoj slobodnoj i demokratskoj državi Hrvat moći naći puno jamstvo za opstojnost i prosperitet svoje starodrevne ponosne hrvatske nacije!" (HNS 1964. – 1989., str. 22, Toronto 1989).
U svojoj 45-godišnjoj povijesti Croatia je nerijetko upadala u krize koje su čak prijetile opstanku kluba. Srećom, uvijek su uspješno prebrođene te je očuvan kontinuitet klupskoga djelovanja.
Treba izdvojiti 1995., sezonu najvećih uspjeha u povijesti kluba. Croatia je pobijedila 61 utakmicu zaredom, srušila rekord u ligaškom natjecanju Ontarija i osvojila zlatnu medalju – Ontario Cup. Juniorska momčad ušla je u polufinale ligaškog natjecanja.
Za ostvarene uspjehe i učlanjenje u klub više od 400 simpatizera, uz upravu i igrače, najveće zasluge pripadaju treneru Zlatku Haraminčiću, bivšem igraču zagrebačkog Dinama koji je 1995. stigao u Windsor.
Lokalni tisak posvetio je njegovu dolasku za kormilo hrvatske momčadi veliku pozornost. Uspoređivali su ga s jednom od najvećih legenda kanadskog i američkog hokeja – Bobbyjem Orrom.
Zahvaljujući Haraminčiću, juniori kluba Croatia pozvani su na tradicionalni omladinski nogometni turnir u Rijeci.
Vijest o ovom pozivu iz Hrvatske objavljena je u Windsor Staru 22. lipnja 1996.: "Turnir Kvarnerske rivijere, na kojemu će se natjecati 16 klubova, jedan je od najboljih turnira u Europi za igrače do 19 godina. Na ovogodišnjem će se natjecati momčadi iz Australije, Kanade, Južne Amerike, kao i klubovi iz cijele Europe. (...) Naš trener Zlatko Haraminčić hrvatski je profesionalac i on smatra da igrači s kojima je radio u juniorskom timu imaju potencijal", izjavio je Jerry Penava, jedan od organizatora turneje.
Uz seniorsku, juniorsku i pionirsku momčad, Croatia je osnovala i ženski tim koji je 1987. bio domaćin prvoga hrvatskog ženskog turnira, na kojemu su, uz domaćina, nastupili klubovi iz Toronta i Londona.
S najavom demokratskih promjena u državama koje su trpjele komunizam, posebice u našoj domovini, politička klima na relaciji domovina – iseljeništvo iz temelja se promijenila nabolje.
U novom ozračju Windsor Croatia 1989. bila je domaćin klubu Croatia iz Briševa. Gosti iz domovine na trotjednoj turneji po Kanadi odigrali su nekoliko utakmica s hrvatskim klubovima: u Hamiltonu, Norvalu, Oakvilleu, Torontu i Windsoru.
Kad spominjemo uspjehe kluba, u zaborav ne treba pasti ni finale 26. turnira hrvatskih klubova za Sjedinjene Američke Države i Kanadu, održano u Windsoru.
Windsor Star 5. rujna 1990. donio je članak "Hrvati se okupljaju za nogometne utakmice i uživanje".
O sportskom događaju list piše: "Godišnji turnir kojemu je domaćin hrvatski klub Croatia iz Windsora prvi put u 15 godina (...) najveći je skup Hrvata u Sjevernoj Americi. Ovo je mnogo više od nogometnog turnira", istaknuo je Paul Prša, jedan od organizatora.
"Atmosfera je festivalska, ali raspoloženje na četiri terena na kojima se momčadi bore za finale je napeta... Više od sedam tisuća ljudi u lokalnoj hrvatskoj zajednici promatrat će većinu utakmica", rekao je Roko Juričić, predsjednik Hrvatskoga nacionalnog saveza.
"Vrlo sam ponosan na grad Windsor", priznao je Juričić, stanovnik Windsora.
Tako je list prenio djelić atmosfere kojom je bilo prožeto svehrvatsko nogometno okupljanje.
