U glasilu NK Croatije iz Johannesburga (br. 5, 1966.), u prilogu o povijesti kluba zapisano je i ovo: "Pristizanjem novih doseljenika ukazala se potreba da se naši ljudi okupe u jedno društvo te su naši mlađi doseljenici osnovali Nogometni klub Croatia da se putem sporta okupljaju i, poput drugih naroda u ovoj zemlji, afirmiraju kao Hrvati".
Kada su organizatori Međunarodnog nogometnog turnira u Johannesburgu 1961. odbili prijavu grupe naših ljudi za turnir jer nisu htjeli nastupiti pod jugoslavenskim imenom, Hrvati su odlučili službeno osnovati nogometni klub.
Na sastanku koji je 16. rujna 1962. održan u restoranu "Petit Paris", Ivica Milanović, Jakov Ljubičić, Frane i Ante Odak, Milan Krizmanić i Đuro Spuzevich zaključili su sljedeće:
• Osnovat će se hrvatski nogometni klub.
• Dana 23. rujna 1962. na istomu mjestu održat će se osnivačka sjednica na koju će pismeno pozvati Hrvate u zajednici radi osnivanja nogometnog kluba.
• U ime Inicijativnog odbora na glavnoj skupštini predložit će se ime novoga kluba – Hrvatski nogometni klub "Jadran" jer to ime, prema mišljenju predlagača, najbolje odgovara većini ovdašnje emigracije (zapisnik s internog sastanka).
Gospodin Ivica Milanović prisutne je upoznao sa sadržajem svoga razgovora s jednim od glavnih organizatora Međunarodnoga turnira, dr. H. Guinchijem, koji ga je informirao kako je sa sljedećega turnira isključen "Jugoslavenski klub" jer su Hrvati prosvjedovali i ne žele igrati pod tim imenom.
Ova je vijest ne samo razveselila prisutne nego im je bila dodatni poticaj za osnivanje vlastitoga nogometnog kluba.
U ime Inicijativnog odbora gosp. Milanović poslao je pozivnice na velik broj hrvatskih adresa.
U pozivnici koja se dijelila nakon svete mise stoji: "Hrvatska emigracija u Južnoj Africi možda je jedina u iseljenoj Hrvatskoj koja nema prosvjetno-zabavno društvo, gdje bi se Hrvati okupljali i afirmirali u prijateljskoj zemlji koja nam je druga domovina. Stoga je prijeka potreba da se prenemo i osnujemo hrvatsko nogometno društvo, da putem sporta okupimo našu mladost koja je naša budućnost. U tu svrhu saziva se u nedjelju, dana 23. rujna 1962. godine u 11 sati u prostorijama restorana 'Petit Paris', Hock Street, Johannesburg, konstituirajuća skupština sa sljedećim dnevnim redom:
1. otvorenje i pozdrav
2. biranje odbora
3. usvajanje pravila
4. prijedlozi
5. razno."
Ideja o osnivanju nogometnog kluba, koja je nastala kao izraz bunta prema odluci organizatora Međunarodnog turnira i odlučnosti grupe Hrvata da ni pod kakvim uvjetima ne igra pod okriljem jugoslavenskog imena i zastave, postala je stvarnost 23. rujna 1962. godine.
Hrvati prisutni na osnivačkoj sjednici jednoglasno su prihvatili listu osoba koje će voditi klub, a koju je predložio gospodin Ante Odak.
Za prvoga predsjednika izabran je Ivica Milanović, za potpredsjednika Omer Svorinić, za tajnika Petar Baleta, a za rizničara Serafin Svornić.
Odbornici kluba postali su i Jerko Puljević, Milan Krizmanić, Blaž Jurić i Frano Odak.
U Nadzorni odbor izabrani su Robert Lisica, H. Rendulić i Martin Blažević.
Za prvoga trenera kluba imenovan je Ante Bašić.
Na osnivačkoj skupštini prisutni su odbili da se klub zove Jadran. Nakon duge rasprave jednoglasno su prihvatili prijedlog gosp. Omera Svorinića da službeno ime kluba bude Nogometni klub Croatia.
Na prvoj sjednici upravnog odbora, 26. rujna 1962., u kući potpredsjednika Omera Svorinića zaključeno je da se upute dopisi dr. Thomasu u Rim, V. Cecelji u Salzburg, F. Deželiću u Düsseldorf i zatraži da se raspitaju među našim izbjeglicama nogometašima bi li bili voljni doći u Južnu Afriku pojačati naš nogometni klub (prema zapisniku sa sjednice).
Da bi klub bio primljen u Nogometni savez i stekao pravo igrati u Nacionalnoj nogometnoj ligi, morao se kod službenih vlasti registrirati kao tvrtka koja ima najmanje deset članova, a koja će dati po 200 randa (260 američkih dolara), što je nužno za javno djelovanje.
Deset članova kluba, koji su bili u mogućnosti dati traženu svotu, jesu: O. Svorinić, S. Svorinić, P. Baleta, I. Milanović, A. i F. Odak, G. Soldo, M. Krizmanić, R. Lisica i V. Vuković.
Na sjednici je sastavljen i popis igrača na kojem su se našla sljedeća imena: Frano Buraza, Drago Lončar – Roko, Milan Krizmanić, Božo Juri – Mišo, Šime Perajić, Ante Odak, Karlo Rakić Stojkov, Živan Zjačić, Aleksa Lisica i Branko Marušić.
Kako je hrvatska zajednica u Johannesburgu u to vrijeme bila malobrojna, a nažalost se velik broj Hrvata u to vrijeme izjašnjavao Jugoslavenima, što iz straha od represije jugodiplomata, što zbog linije manjega otpora i lažne životne udobnosti, počeci kluba bili su vrlo teški.
Međutim, uz tradicionalni hrvatski inat i nacionalni ponos, nakon trogodišnjeg mukotrpnog i samozatajnog rada uprave i članova kluba te veliku pomoć donatora, igrači i stručni stožer osvojili su prvo mjesto u trećoj ligi i stekli pravo da sljedeće sezone igraju u drugoj diviziji Nacionalne nogometne lige.
Ovaj uspjeh Croatije snažno je odjeknuo u južnoafričkim sportskim krugovima.
"Nogometaš", najpoznatiji i najutjecajniji sportski list u Južnoj Africi, u izdanju od 24. rujna 1965., preko čitave stranice donosi članak pod naslovom "Croatia je možda postavila svjetski rekord".
Novinar Ivor Lazerson piše: "Nakon tri godine natjecanja, Croatia je konačno ostvarila svoj cilj kada je s 8:0 pobijedila Jeppe Old Boys i tako ostvarila promociju u drugu diviziju (Sjever). (...) 22. lipnja 1963. izgubili su od Universityja 8:3, ali možda su ostvarili svjetski rekord u nogometu odigravši 48 utakmica bez poraza".
List navodi kako jedan od glavnih razloga za takav uspjeh počiva u činjenici da Croatijina uprava plaća svoje igrače, ne samo za službene utakmice nego i za treninge.
Najzaslužniji za uspjeh kluba svakako su njegovi osnivači – posebice J. Puljevi, S. Svorinić, gospođa E. Milanović, P. Baleta, dr. Spuzevich i R. Lisica.
Iako je, iz objektivnih razloga, u pobjedničkom timu igralo malo Hrvata, ipak su odigrali ključnu ulogu.
Treba istaknuti Karla Rakića, koji je iz prvoligaša Randfonteina u Croatiju došao na početku sezone i postao kapetan momčadi. Drugi Hrvat u momčadi bio je W. Pavkovich, prvi igrač s kojim je klub potpisao profesionalni ugovor 1963. godine. Obojica su cijelu sezonu odigrala u velikoj formi, propustivši samo po jednu utakmicu.
Na žalost velikoga broja simpatizera kluba, počeli su se gomilati problemi financijske naravi. Oni su nastupili kad se klub plasirao u drugu diviziju, što je automatski povećalo klupske troškove.
Premije igračima, administrativni troškovi, potrebe za igračkim prinovama – samo su neki od problema koji su zadavali glavobolju upravi. Ipak, uza sve poteškoće, tim u drugoj diviziji u konkurenciji 14 klubova zauzeo je deveto mjesto.
Prema analizi klupskoga menadžera i trenera Marija Lollise, nekoliko utakmica izgubljeno je u posljednjim minutama zbog nepažnje i nedovoljne fizičke pripremljenosti pojedinih igrača. Nekoliko bodova protiv najjačih timova izgubljeno je zbog sudačke naklonosti protivnicima. Sve su to bili razlozi zbog kojih klub nije osvojio bolje mjesto.
Nemogućnost da malobrojna hrvatska zajednica u Johannesburgu sama financira klub, kao i velika društveno-politička previranja u Južnoj Africi, potaknule su upravu kluba, među njima i utemeljitelje, da osnuju Hrvatski centar koji će ubuduće brinuti o klubu i Hrvatima u Johannesburgu.
Istom je odlukom NK Croatia prestala igrati u Nacionalnoj nogometnoj ligi.
Juznoafricka unija je primala hrvate onda bilo je posla. u jugi je bilo tesko stanje neki su mi prijatelji otisli dole. Ja sam se borio za kanadu ili SAD . Onda su bjelci vladali 23 miliona crni bjeli manje odd miliona, kada su crni preuzeli vlast nasi ljudi su bjezali kud god su mogli